Quando Io camminavo sulla Terra, è avvenuto l’inafferrabile, l’incomprensibile, che Si manifestava l’Eterna Divinità in un Uomo, Che non Si distingueva in nulla dagli altri uomini, solo che la Sua Anima Era pura, perché Era un’Anima dall’Alto che viveva nell’Uomo Gesù. Ma il Suo involucro carnale consisteva dalle stesse sostanze come gli altri uomini, erano pure particelle passate attraversa la Creazione, che stavano nell’inizio del loro sviluppo e perciò erano ancora molto immature. Ma celavano un’Anima che Era dal’Alto, cosa che però non significa, che perciò il Corpo fosse intoccabile per gli spiriti, che Lo volevano tentare e Lo hanno tentato durante tutta la Sua Vita terrena. Io passavo come Uomo su questa Terra. Questo significava ugualmente, che Io percepivo tutto l’umano che, come Uomo, dovevo soffrire ed aveva da lottare umanamente, per diventare padrone di tutte le tentazioni del Mio Corpo. In Me Si celava l’Eterna Divinità. Ma dapprima dovevo aver spiritualizzato il Mio Corpo in modo che cercava insieme all’Anima l’Eterno Spirito Dio, che Lo desiderava ed ardeva quindi colmo d’Amore per il Padre, il Quale poteva ora anche prendere dimora in Me, perché Lo attirava il Mio Amore. Perché Ero colmo d’Amore per Colui, dal Quale la Mia Anima una volta Era proceduta e la Mia Anima ha portato questo Amore sulla Terra, quando E’ discesa dal Regno di Luce sulla Terra per vivere nel Corpo umano, che doveva diventare la dimora per il Padre dall’Eternità, il Quale Si E’ incorporato nell’Uomo Gesù per compiere l’Opera di Redenzione per l’intera umanità. Quest’Incorporazione di Dio come Uomo E’ e Rimarrà anche il più grande Mistero. Con il Mio Spirito ho colmato un Uomo, cioè L’ho irradiato totalmente con il Mio Spirito d’Amore e Corpo ed Anima Sono diventati il Mio Involucro, perché il Corpo ora si univa al desiderio dell’Anima e quindi si è totalmente spiritualizzato in modo, che potevo dimorare nell’Uomo Gesù in tutta la Pienezza, che Egli ed Io Eravamo Uno, che l’uomo Gesù Si E’ totalmente divinizzato tramite l’Amore Che Lo colmava. E questo Amore Ero Io Stesso. Così potevo ben dire, ho assunto una Forma umana, oppure anche: La Forma umana era soltanto l’Involucro esteriore che celava Me Stesso, affinché potessi dimorare fra l’umanità, senza che questa fosse svanita alla vista di Me Stesso. Perché gli uomini non avrebbero potuto sopportare la Mia Irradiazione d’Amore, aveva bisogno di un Involucro, dietro alla quale Si poteva celare nei confronti di coloro che erano ancora molto distanti da Me e che dovevano comunque venire vicino a Me. Ma l’Involucro esteriore aveva da compiere una Missione: di soffrire e morire sulla Croce, perché questo poteva avvenire solo attraverso un Uomo, perché la Divinità in Lui non poteva soffrire, ma voleva espiare la grande colpa che gravava sull’intera umanità e per la cui estinzione Io Ero disceso sulla Terra. Ed il Corpo umano ha compiuto quest’Opera d’Espiazione, perché l’Amore, la Mia Sostanza Ur, gli ha dato la necessaria Forza di perseverare fino alla fine. Così l’Involucro umano si è spiritualizzato in tutte le sue sostanze e poteva unirsi con l’Anima e dopo la Resurrezione ascendere al Cielo, perché nulla di terreno aggravava più il Corpo e quindi si era totalmente svolto in lui il processo di maturazione, che richiedeva appunto anche quegli incommensurabili tormenti e miserie che erano preceduti la sua morte. Il Corpo di Gesù però doveva essere costituito nello stesso modo come tutti gli altri uomini, Gesù doveva sostenere nel Suo Cammino terreno la lotta contro tutte le aggressione da parte del Mio avversario. Egli doveva vivere d’esempio la Vita agli uomini che anche loro dovevano condurre come veri seguaci, per potere essere redenti. E quindi Egli aveva da combattere con le stesse tentazioni, se anche per gli uomini doveva esser possibile poter conquistare la vittoria sull’avversario. Perché se Gesù Fosse stato provvisto insolitamente con Facoltà o Privilegio di genere divino, allora per gli uomini deboli sulla Terra non sarebbe possibile entrare nella sua successione e la debolezza degli uomini, la loro imperfezione, significherebbe sempre di nuovo un ostacolo sulla via verso il Padre, che però dev’essere stata avviata per tutti gli uomini attraverso la morte di Gesù sulla Croce, che l’”Uomo” ha subito, Che E’ diventato Uno con Me tramite il Suo Amore, quindi l’Amore, Io Stesso, ha compiuto l’Opera di Redenzione. Gesù Era un Uomo, la Sua Anima Era dall’Alto, dal Regno della Luce ed Egli Era colmo del Mio Spirito. Io Stesso Ero in Lui, perché nulla di impuro in Lui Mi impediva di dimorarvi. E così Egli Ero Io, ed Io Ero Lui, non Eravamo Due, ma Uno e Chi è in grado di contemplare Gesù Cristo una volta nel Regno di Luce, contemplerà Me da Volto a volto, Che Sono diventato in Gesù Cristo il Dio contemplabile per voi uomini e tutti gli esseri nel Regno spirituale, Che ho anche redenti dalla loro colpa di peccato, affinché Mi possiate tutti contemplare da Volto a volto.
Amen
TraduttoreDok Sam Ja hodao po Zemlji, zbilo se nedokučivo, nepojmljivo, da se vječno Božanstvo očitovalo u jednom čovjeku, Koji se nimalo nije razlikovao od drugih ljudi, samo što je Njegova duša bila čista, jer je to bila duša odozgo, koja je oživjela čovjeka Isusa. Ali, Njegov tjelesni omotač se sastojao od istih supstanci kao i onaj drugih ljudi.... bile su to također kroz Stvaranje prošle čestice, koje su bile na početku njihovog razvoja, i stoga su još bile vrlo nezrele.... Ali, u sebi su sklonile jednu dušu koja je bila odozgor, što međutim ne znači da je zbog toga tijelo bilo nedodirljivo za duhove, koji su Ga željeli iskušati i koji su Ga iskušavali tijekom cijelog Njegovog zemaljskog života.... Hodao Sam kao čovjek na ovoj Zemlji.... Ovo je bilo istoznačno tome da Sam Ja sve ljudski doživljavao (osjećao), da Sam kao čovjek morao patiti i morao se ljudski boriti, da bih postao Gospodar pred svim kušnjama Mojega tijela. U Meni se sklonilo vječno Božanstvo.... No, prethodno Sam morao Svoje tijelo toliko produhoviti, da je ono zajedno s dušom tražilo vječni Božji Duh, da je ono žudilo Njega, i stoga žarilo puno Ljubavi za Oca, Koji je sada mogao također uzeti prebivalište u Meni, jer Ga je privukla Moja Ljubav. Jer, Ja Sam bio pun Ljubavi za Onoga, od Kojega je jednom Moja duša proizašla, i Moja duša je donijela ovu Ljubav na Zemlju, kada je sišla iz kraljevstva svjetla na Zemlju, da oživi ljudsko tijelo, koje je trebalo postati boravište za Oca od vječnosti.... Koji Se utjelovio u čovjeku Isusu, da ostvari djelo otkupljenja za cijelo čovječanstvo.... Ovo utjelovljenje Boga kao čovjek, najveća je tajna, a to će također i ostati....
Ispunio sam Mojim Duhom čovjeka, odnosno, potpuno Sam ga ozračio (prosvijetlio) Mojim Ljubavnim Duhom, te su i tijelo i duša bili Meni za omotač, jer se tijelo pridružilo žudnji duše i tako se potpuno produhovilo, tako da Sam Ja u svoj punini mogao boraviti u čovjeku Isusu, da smo On i Ja bili jedno (Ivan 1030), da se čovjek Isus potpuno deificirao kroz Ljubav, Koja Ga je ispunjala.... A ova Ljubav Sam bio Ja Sam.... Tako Sam, dakle, mogao reći, Ja Sam uzeo ljudsku formu, ili također: ljudska forma je bila samo vanjski omotač koji je sklonio Mene Osobno, tako da Sam mogao prebivati među ljudima, bez da ovi nestanu pri pogledu na Mene Samoga. Budući da ljudi nisu mogli podnijeti Moje zračenje Ljubavi, trebao je omotač, iza kojeg Sam se mogao sakriti pred onima, koji su još bili daleko otklonjeni od Mene, a koji su ipak došli u Moju blizinu. Ali, vanjski omotač je morao ispuniti misiju: patiti i umrijeti na Križu, jer ovo se moglo dogoditi jedino kroz čovjeka, budući da Božanstvo u Njemu nije moglo patiti, ali je željelo iskupiti veliku krivnju koja je opterećivala cijelo čovječanstvo, a zbog čijeg Sam podmirenja Ja sišao na Zemlju.... A ljudsko tijelo je ostvarilo ovo djelo poravnavanja (izmirenja, zadovoljštine), jer je Ljubav.... Moja izvorna supstanca.... njemu dala snagu potrebnu da izdrži do kraja. Kroz to se ljudski omotač produhovilo u svoj njegovoj supstanci, i mogao se udružiti sa dušom i nakon uskrsnuća uzaći u nebo, jer ništa zemaljsko više nije opterećivalo tijelo, i tako je na njemu potpuno ostvaren proces sazrijevanja.... koji je baš i zahtijevao ove neizmjerne patnje i muke koje su prethodile njegovoj smrti. Isusovo tijelo je međutim moralo biti sazdano isto kao i drugim ljudima, Isus je morao za vrijeme Svog zemaljskog puta izdržati borbu protiv svih napada od strane Mojega protivnika.... On je morao za ljude živjeti primjer života, kojeg su oni također morali voditi kao istinski sljedbenici, da bi mogli biti spašeni. I tako se On dakle, morao boriti s istim kušnjama koje su dane svakom čovjeku, ako je ljudima trebalo biti moguće, također biti u stanju osvojiti pobjedu nad protivnikom.... Jer, da je Isus bio iznimno obdaren sposobnostima ili privilegijama Božanske prirode, onda slabim ljudima na Zemlji ne bi bilo moguće stupiti u njegovu sljedbu, i uvijek iznova bi ljudska slabost, njihovo nesavršenstvo, značilo prepreku na putu k Ocu, koji je međutim za sve ljude započeo kroz Isusovu smrt na Križu.... koju je podnio „čovjek“, koji je postao jedno sa Mnom kroz Njegovu Ljubav, stoga je Ljubav.... Ja Sam.... ostvarila djelo otkupljenja. Isus je bio čovjek, Njegova duša je bila odozgor, iz kraljevstva svjetla, i On je bio ispunjen Mojim Duhom.... Ja Sam sam bio u Njemu, jer ništa nečisto u Njemu Mi nije uskraćivalo boravište. I tako je On bio Ja, i Ja bio On.... mi nismo bili dvoje, nego jedno, i tko je u stanju gledati Isusa Krista jednom u kraljevstvu svjetla, vidjet će Mene licem u lice, Koji Sam u Isusu Kristu vama ljudima i svim bićima u duhovnom kraljevstvu postao vidljivi Bog.... Koji sam vas otkupio od vaše krivnje grijeha, tako da Me vi možete gledati licem u lice.
AMEN
Traduttore