Compare proclamation with translation

Other translations:

SLIJEDITI ISUSA: NOSITI KRIŽ

Vi ćete uvijek prijeći most do duhovnog kraljevstva ako slijedite Isusa, Božanskog Spasitelja, Koji je izradio ovaj most za vas ljude i hodio putem pred vama. On Osobno je premostio ovaj široki zaljev između Zemlje i duhovnog kraljevstva putem Svojeg djela spasenja, On je hodao najtežim i najbolnijim putem ka križu i na taj način izgradio most do kraljevstva svjetla.... kojeg svako ljudsko biće može preći i koji će uvijek voditi do ispravnog cilja....

Put praćenja Isusa se mora poduzeti, tj., baš kao što je On prihvatio svu patnju iz ljubavi prema pokvarenoj/bijednoj ljudskoj rasi tako čovjek, također, treba poduzeti put ljubavi i patnje, on Ga treba nastojati slijediti kako bi pročistio svoju dušu.... čak i ako je čovjek Isus uzeo sav grijeh Svoje pale braće na Sebe i time je ogroman prvobitni grijeh iskupljen kroz raspeće, kroz djelo spasenja.... Njegova duša jedino može postati oprana i (pr)očišćena kroz ljubav i patnju, i ona mora ostvariti ovo pročišćavanje dok je još na Zemlji ako želi postići stupanj svjetla koji joj garantira sreću. Jer ljudsko biće živi na Zemlji sa ciljem da svoju dušu oslobodi od svih nečistoća, od svih poroka i žudnji, slabosti i loših navika, koje i dalje prianjaju uz vas kao rezultat vašeg prošlog otpadništva, koje bi trebala i bila u stanju odbaciti ako strpljivo putuje zemaljski put u patnji i trudi se živjeti život ljubavi. Jer ljubav je najsigurnije sredstvo pročišćavanja, ljubav razlaže sve nečistoće i slojeve koji i dalje opterećuju dušu. A patnja.... ponizno pretrpljena.... je isto tako prikladna da kristalizira dušu, koja je onda postala prijemčiva za svjetlo i prozirna kada uđe u onostrano kraljevstvo.

Iz ovog razloga je Isus izrekao riječi ‘Tko god hoće poći za Mnom, neka uzme svoj križ....’ Ni jedno ljudsko biće neće biti u potpunosti pošteđeno patnje, čak ako i težina tereta varira sa svakom osobom. Ipak zemaljski život nije konačno ispunjenje, on je jedino uvijek pripremna faza za istinski život u duhovnom kraljevstvu.... A svaki tovar kojim je duša i dalje opterećena na Zemlji može samo podići/povećati njezino blaženstvo u onostranom, pod uvjetom da je ponizno podnijet kao Božja volja. Na ovaj način će čovjek krenuti putem praćenja Isusa svojom vlastitom voljom.... On osobno treba željeti da njegova duša postigne veći stupanj zrelosti/savršenstva na Zemlji, on svjesno treba odlučiti slijediti Isusa, on također treba priznati/prepoznati Njegovo djelo spasenja i iskoristiti ga za sebe. Jer ni jedno ljudsko postojanje neće, bez obzira kako tužno, ikad pomoći duši do savršenstva ako ljudsko biće ne prizna Isusa, ako ne iskoristi Njegovo djelo spasenja i njegova blaženstva, ako ne vjeruje u Njega i činjenicu da je to bio Bog Osobno Koji je ostvario djelo spasenja u čovjeku Isusu. Onda njegov zemaljski put može biti bijedan/jadan kao bilo što, on neće izvući nikakve dobrobiti za svoju dušu, jer onda on nije dobrovoljno ‘slijedio Isusa’....

Ipak, što ste više vi ljudi ispunjeni sa ljubavlju manje ćete biti opterećeni sa patnjom, jer ljubav je najbolje sredstvo oslobađanja, vatra ljubavi će razložiti svaku duševnu naslagu, ona će otopiti sve što je nečisto i otvrdnuto, ljubav će postići duševno pročišćavanje u kratkom vremenu, i opseg/mjera patnje može biti reduciran/a gdje ljubav već vlada duševnim procesom pročišćavanja....

I čovjek će prema tome morati biti od pomoći u velikoj mjeri sa ciljem da bi tako izrazio svoju ljubav, jer ljubav nagoni/tjera ljude da budu aktivni, i čim se ona tako nesebično primjenjuje na drugoj osobi ljudsko biće će neprestano vršiti djela ljubavi, i onda će on putovati put praćenja Isusa, Koji je uvijek i iznova bio isto tako ljubavlju nagonjen ostvariti korisna djela, Koji je za cilj imao smanjiti patnju i jad svojih bližnjih i koristio izvanrednu snagu sa ciljem da bi pomogao svojim bližnjima.

I tako neprestana voljnost/spremnost za pomaganjem će biti put praćenja Isusa, pošto ona demonstrira ljubav, koja može uvijek jedino imati blagotvoran efekt, i za pružatelja kao i za onoga koji prihvaća pomoć.... Jer ljubav je najmoćnija, Božanska, koja treba voditi do duševnog savršenstva bez greške, koja treba pročistiti dušu i učiniti je prijemčivom za svjetlo.... ljubav je konačni cilj na Zemlji, pošto vodi do sjedinjenja sa Vječnom Ljubavlju, pošto obnavlja originalno stanje stvorenog bića i prema tome osigurava najviše blaženstvo, koje biće onda pronalazi u najbližem jedinstvu sa svojim Bogom i Ocem od vječnosti, iz Čije je ljubavi jednom (pro)izašlo.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Seguire Gesù: portare la Croce

V’inoltrate sul ponte verso il Regno spirituale sempre quando seguite Gesù, Il divino Redentore, il Quale ha eretto per voi uomini questo ponte e vi ha preceduti sulla via per voi. Egli Stesso ha pontificato questo ampio crepaccio fra la Terra ed il Regno spirituale mediante la Sua Opera di Redenzione, Egli ha percorso la Via verso la Croce più difficile e più dolorosa e con ciò ha messo il ponte nel Regno di Luce, che ogni uomo può percorrere e che lo condurrà alla giusta meta. Dovete percorrere la Via della Successione di Gesù, cioè come Egli ha preso su di Sé ogni sofferenza per Amore per l’umanità infelice, così anche l’uomo deve percorrere la via dell’amore e della sofferenza, egli deve cercare di seguirLo per la purificazione della sua anima, anche se l’Uomo Gesù ha preso tutta la colpa dei fratelli caduti su di Sé e così tramite la morte sulla Croce, mediante l’Opera di Redenzione, ha estirpato la grande colpa Ur. La sua anima può essere liberata dalle scorie e diventare cristallina solo mediante l’amore e la sofferenza, e lei deve eseguire questa purificazione ancora sulla Terra, se vuole raggiungere un grado di Luce che le garantisce la Beatitudine. L’uomo è sulla Terra allo scopo affinché la sua anima si liberi da ogni impurità, da tutti i vizi e brame, debolezze e difetti, che vi sono ancora attaccati in conseguenza della sua caduta di una volta, dei quali si deve liberare e lo può anche ottenere, quando percorre la via terrena con pazienza nella sofferenza e si adopera in una vita d’amore, perché l’amore è il mezzo più sicuro per togliere le scorie, l’amore scioglie tutte le scorie ed involucri che gravano ancora su un’anima. E la sofferenza, portata nella resa, è adeguata pure per la cristallizzazione dell’anima, che è poi diventata ricettiva e trasparente per la Luce, quando entra nel Regno dell’aldilà. Perciò Gesù ha detto le Parole: “Chi Mi vuole seguire, prenda su di sé la sua croce.... ”. Nessun uomo sarà del tutto risparmiato dalla sofferenza anche quando questa viene caricata sull’uomo con differente intensità. Ma la vita terrena non è l’ultimo adempimento, è sempre soltanto la stazione di preparazione per la vera Vita nel Regno spirituale. E quello che viene ancora caricato sull’anima sulla Terra, può soltanto aumentare la sua beatitudine nell’aldilà, premesso che sia stato portato con sopportazione nella Volontà divina. Quindi l’uomo deve percorrere liberamente la via della Successione di Gesù. Egli stesso deve essere interessato al fatto che la sua anima giunga ad una maturità accresciuta sulla Terra, deve decidersi coscientemente per la Successione di Gesù, deve anche riconoscere la Sua Opera di Redenzione e approfittarne per sé stesso. Perché un’esistenza terrena, per quanto sofferta, non può mai aiutare l’anima alla perfezione, se l’uomo non si confessa per Gesù, se non fa uso della Sua Opera di Redenzione e delle Sue Grazie, se non crede in Lui ed in ciò che Dio Stesso E’ Stato, il Quale ha compiuto nell’Uomo Gesù l’Opera di Redenzione. Allora la sua via terrena può essere sofferta finché vuole, non ne trarrà nessuna utilità per la sua anima, perché allora non ha seguito Gesù “liberamente”. Ma più voi uomini siete colmi d’amore, meno vi premerà anche la sofferenza, perché l’amore è il migliore mezzo di soluzione, l’ardore d’amore scioglierà tutti gli involucri dell’anima, porterà tutta l’impurità e l’indurito a sciogliersi, l’amore procurerà in breve tempo la descoriazione dell’anima, e la misura della sofferenza potrà essere diminuita, dove l’amore ha già cominciato la purificazione dell’anima. E perciò l’uomo deve attivarsi nel servire in misura elevata, per esprimere con ciò il suo amore, perché l’amore spinge all’attività, e quando è compiuto nel disinteresse per il prossimo, l’uomo svolgerà sempre delle opere d’amore, ed allora percorrerà la Via della Successione di Gesù, il Quale fu spinto pure sempre dall’Amore ad Opere d’Aiuto, il Quale cercava di lenire la sofferenza e la miseria dei prossimi ed impiegò una Forza insolita, per aiutare i prossimi. E così anche una costante prontezza d’aiuto sarà una via sulla Via della Successione di Gesù, perché dimostra l’amore, che può sempre avere soltanto l’effetto benevolo, sia per il donatore che anche per colui che ha avuto l’aiuto, perché l’amore è la cosa più potente, il divino, che deve condurre irrevocabilmente l’anima al perfezionamento, che deve purificare l’anima e renderla ricettiva per la Luce. L’amore è l’ultima meta sulla Terra, perché conduce all’unificazione con l’Eterno Amore, perché ristabilisce lo stato Ur, nel quale l’essere fu creato, e perciò deve anche garantire la massima beatitudine, che l’essere ora trova nella più stretta unificazione con il suo Dio e Padre dall’Eternità, dal Cui Amore è una volta proceduto.

Amen

Translator
Translated by: Ingrid Wunderlich