3329 OSOBNA ODGOVORNOST.... DOGMA

14.studenoga.1944: Knjiga 43

Svaki čovjek je osobno odgovoran za svoju dušu, i prema tome on sebe mora opravdati za svako loše/pokvareno/poročno/neispravno djelo baš kao i za svako izostavljanje/propuštanje dobrog djela. On za svoju krivnju/grijeh ne može kriviti druge ljude niti mu drugi ljudi mogu kompenzirati/nadoknaditi tu krivnju, već on sam osobno mora napraviti poboljšanja [[ili ‘is/po-pravke’]] na Zemlji ili u onostranom. I isto tako, on jedini je sposoban podići/popraviti svoje stanje zrelosti, ono mu ne može biti dano kao dar, već se on mora potruditi da živi svoj život u skladu sa Božjom voljom. Stoga on osobno/sam treba prihvatiti brigu za spasenje svoje duše, pošto ga ni jedno drugo ljudsko biće toga ne može osloboditi. Naknadno, on sebe također mora informirati o Božjoj volji i prihvatiti Njegovu Riječ, koja mu otkriva Božansku volju. I on onda treba dozvoliti/omogućiti Božjoj Riječi da postane djelotvorna [[ili ‘da stupi na snagu’]] u njemu. On prema tome ne bi trebao slijepo vjerovati [[u ono]] što mu ljudi žele predstaviti već to najprije treba usporediti sa Božjom Riječju, i jedino ako to u potpunosti korespondira sa potonjom on sebe može podrediti tom utjecaju.

Ako je čovjek odgovoran za sebe on je također odgovoran i za svoje vlastite mentalne koncepte/ideje. Posljedično on je obavezan temeljno proučiti što god mu je ponuđeno, pošto je baš to ono za što će odgovarati. On sebe ne može opravdati da su mu bile ponuđene greške i da na taj način nije bio u stanju pronaći istinu, već on mora uložiti vlastiti napor da bi otkrio istinu, koja će mu također biti ponuđena ako on za nju pita [[ili ‘ako ju zatraži’]]. Pošto će ga Bog prozvati na odgovornost jednog dana On će mu najprije dati svaku mogućnost da bude sposoban prepoznati i živjeti u skladu sa onim što je ispravno. Međutim, kada se čovjek oslanja na ono što mu je dano od strane drugih ljudi on zaobilazi svu osobnu odgovornost, on ju pokušava istovariti na drugu osobu koja ga je educirala. Ipak Bog mu je dao intelekt i dar razmišljanja, i koristeći taj dar on može odabrati za sebe što je ispravno i što Bog želi i djelovati sa time u skladu, posljedično on također [[za to]] može biti odgovoran.

Zbog toga, školski preneseno duhovno gradivo/znanje, time dakle i učenja koja čovjek školski prihvaća, ne mogu biti dovoljna za potpunu spoznaju Božje volje, sve dok se vlastitim razmišljanjem o tome u čovjeku ne probudi i uzdigne osjećaj odgovornosti.... A pri ozbiljnoj refleksiji će ljudsko biće shvatiti koja učenja su ljudima bila dana od strane Boga a koja učenja su im bila dodana od strane ljudi. Stoga, sa ciljem da u budućnosti bude odgovoran, čovjek se najprije treba pozabaviti sa primljenim znanjem i čineći tako, pod uvjetom da on ima žudnju za istinom, će on također biti u stanju razlikovati između istine i laži.... S obzirom na to da će dogmatsko učenje ugušiti u njemu njegov osjećaj odgovornosti, ono će ga zaista morati ugušiti, pošto će vjera u njega ili ispunjenje onog što se potražuje postati čisto mehanička stvar i osoba se više ne osjeća odgovornom za ono što ona vjeruje kako savjesno/pošteno čini. Jer što god ona čini je sa njezine strane učinjeno sa određenom količinom obaveze pošto je to od nje zahtjevano.... To nije djelo slobodne volje, iako je ona također sposobna odbiti ili ignorirati zahtjev, ali unutarnji poriv nedostaje koji bi trebao biti razlog za svaku akciju, za sve što Bog zahtjeva od ljudi.

Čovjek bi trebao biti svjestan činjenice da Bog jedino cijeni što on čini za ljubav [[ili ‘u ime ljubavi’]], da bi njegovo razmišljanje i akcije trebali stoga jedino biti vođeni ljubavlju i da je svaki nedostatak ljubavi grijeh protiv Boga, Koji je ljubav Osobno, i da ljudsko biće mora za to biti odgovorno. Prema tome, što god mu je naređeno učiniti, što god je on obavezan učiniti, negira slobodnu misao i akciju. I ljudsko biće u stvarnosti jedino polaže račun svijetu, tj. onima koji su mu nametnuli obavezu. Iz tog razloga duša ne može izvući veliku dobrobit ako ljudsko biće ne djeluje i ne misli iz unutra. Posljedično tome, pošto ni jedna osoba nikad ne može preuzeti odgovornost za dušu druge osobe već ljudsko biće to mora prihvatiti za sebe, on je također obavezan pomno ispitati/istražiti da li se njegove misli ili akcije podudaraju sa Božjom voljom, i prema tome on mora (po)zna(va)ti Božju volju, koja mu je dodijeljena/otkrivena kroz Božju Riječ. I stoga Božja Riječ mora biti temelj a ne ljudska tumačenja i dodaci; i sa ciljem da to ispita, sa ciljem da jednog dana bude odgovoran, nužna je duboka veza sa Bogom, Koji će onda mentalno otkriti Svoju volju osobi koja ima žudnju za istinom.

AMEN

Ova je Objava korištena u sljedećoj tematskoj knjizi:

Tematska knjiga	Naslov	Preuzimanje
4	Isus Krist razotkriva i ispravlja greške i zablude u Kršćanskoj Crkvi	ePub   PDF   Kindle

---

Preuzimanja

Ponuđena preuzimanja za knjigu _book
 ePub  
 Kindle  
  Više preuzimanja

Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
 Rukopisi