The righteous will never need to be ashamed of his behaviour, even if he does not always win the approval of his fellow human beings. For the principle of the righteous is to be able to take responsibility for everything he does towards his fellow human beings and also towards God. God will always approve of his actions, but not his fellow human beings, because they only want to recognize what benefits them. However, it is not always possible to derive personal benefit from a righteous act, just as fellow human beings do not always derive earthly blessings from it. But righteous thinking benefits the soul to a great extent, for it demonstrates the inclination towards truth as well as the will to do good. For only he who wants what is good will also call a righteous mind his own. Every righteous act will therefore result in God's blessing, the righteous-minded person will earn God's favour and his neighbour will be granted what the unrighteous-minded person sometimes denies him. Acting justly towards one's neighbour always means doing or giving him the same thing that man himself demands.... Justice can be taught to man well by forcing him from childhood to put his own wishes second and to fulfil first what is necessary for the good of his fellow man. He must be urged to do so by his love, and he must resist resorting to means that can be called obviously unjust. He must always act according to the best of his right and conscience. He must not favour one or the other, but must ask for divine assistance, then it will be impossible for him to do something that goes against justice and he must therefore not fear earthly power either. For the one Who gives people such commandments will also guide the human spirit into correct thinking so that he will always know what is right and wrong and what corresponds to divine will. And he will follow the inner voice which truly advises him right....
Amen
TranslatorPravedni se nikada neće trebati postidjeti svojega ponašanja, premda on time ne privlači uvijek priznanje od svojih bližnjih. Budući je pravednome načelo, za sve što on čini, moći preuzeti odgovornost naspram bližnjih, i također naspram Boga. Bog će uvijek odobriti njegovo ponašanje, ali ne i bližnji, budući oni žele priznati samo ono što njima donosi korist. Ali, ne može se uvijek izvući vlastita korist iz nekog pravičnog postupka, baš kao što bližnjemu iz toga ne proizlazi uvijek zemaljski blagoslov. No, pravedno razmišljanje duši služi u visokoj mjeri, jer pokazuje naklonost prema Istini, kao i volju za dobro. Jer jedino onaj tko želi dobro, također će pravičnu misao nazvati svojom vlastitom. Tako će svaki pravični postupak za sobom povući Božji blagoslov, onaj tko razmišlja pravedno, steći će Božji užitak, a bližnjemu će biti odobreno, ono što mu ponekad uskraćuje čovjek koji razmišlja nepravedno. Pravično postupati prema bližnjemu uvijek znači, njemu učiniti ili dati isto ono što čovjek priželjkuje sebi samome.... Čovjek može biti dobro naučen (odgojen) pravednosti, tako da on od djetinjstva bude obavezan staviti svoje vlastite želje u pozadinu, te najprije ostvariti ono što je potrebno za dobro bližnjega. On mora kroz svoju Ljubav biti na to potaknut, i on se mora oduprijeti pribjegavanju takvim sredstvima, koja otvoreno mogu biti nazvana nepravednima. On uvijek mora postupati prema najboljem zakonu i savjesti. On ne smije dati prednost jednome ili drugome, nego mora tražiti Božansku podršku, onda će mu biti nemoguće učiniti nešto što se protivi pravednosti, i zbog toga se on također ne mora bojati zemaljske vlasti. Budući Onaj, Koji je ljudima dao takve zapovijedi, također će duh u čovjeku voditi u ispravno razmišljanje, tako da će on uvijek znati, što je pravedno, a što nepravedno, i što odgovara Božanskoj volji. I on će slijediti unutarnji glas, koji ga uistinu ispravno savjetuje.
AMEN
Translator