Und ihr könnet alle frohlocken, denn der Herr ist auferstanden von den Toten.... So erklang es im Reiche der Geister sowie auch bei den Meinen, denen Ich am dritten Tage erschienen bin, als Ich das Grab verlassen hatte und Mich Meinen Jüngern zeigte.... In ihre Herzen war tiefe Wehmut eingezogen, denn sie hatten das verloren, was all ihr Inhalt gewesen war in der Zeit, da sie mit Mir wandelten auf Erden. Sie hatten Mich verloren, wie sie glaubten, für ewig an den Tod, denn sie wollten und konnten es nicht glauben, daß Ich auferstehen würde von den Toten, auch wenn Ich zuvor sie darauf aufmerksam gemacht hatte. Die Jünger waren noch genauso irdisch gebunden, und die Realität der irdischen Welt ernüchterte sie, und Furcht und Jammer hatte sie erfaßt in so hohem Maße, daß Ich sie trösten und stärken wollte und darum ihnen erschienen bin nach Meiner Auferstehung.... Ihnen hatte Ich den Auftrag gegeben, hinauszugehen in die Welt und Mich zu verkünden, d.h., Meine göttliche Liebelehre zu verbreiten und den Menschen Kunde zu geben von dem Erlösungswerk, das Ich für alle Menschen vollbracht hatte.... Um diese Mission aber ausführen zu können, mußten sie voll überzeugt sein von der Wahrheit dessen, was sie künden sollten.... Und zu dem Erlösungswerk gehörte auch Meine Auferstehung, die erst das Werk der Erlösung krönte, denn die Menschen sollten erfahren, daß Ich den Tod besiegt hatte, daß es ewig keinen Tod mehr zu geben braucht für den, der in Meiner Nachfolge geht, der in den Segen Meines Erlösungswerkes kommen will und der also ein Leben führt, wie Ich es auf Erden geführt habe. Dieser also braucht keinen Tod mehr zu fürchten, weil Ich den Tod besiegt habe und also auch den, der ihn in die Welt gebracht hatte. Und darum ist Meine Auferstehung den Menschen-sichtbar vor sich gegangen, d.h., auch nur denen konnte Ich sichtbar erscheinen, deren Reifegrad es erlaubte, daß sie Geistiges schauen konnten, denn Mein Leib war geistig, es war nicht mehr der Fleischleib, der deshalb auch nur denen schaubar sein konnte, die schon die geistige Sehe besaßen und denen Ich darum auch Meine Auferstehung angekündigt hatte. Daß Mein Grab leer war, brachte wohl auch die anderen Menschen zum Erstaunen, doch sie suchten sich alle andere Erklärungen als die, daß Ich auferstanden bin von den Toten.... Und es wird diese Lehre eben immer einen "Glauben" fordern, den aber auch alle Menschen gewinnen können, wenn sie freiwillig unter Mein Kreuz kommen, wenn sie zu denen gehören wollen, für die Ich den bittersten Tod am Kreuz gestorben bin. Der Glaube an Mich und Mein Erlösungswerk schließt auch gleichzeitig den Glauben an Meine Auferstehung ein, weil eine durch Mein Blut erlöste Seele auch schon die Gewißheit eines unzerstörbaren Lebens in sich hat.... Die Jünger waren noch nicht von Meinem Geist erfüllt, in ihnen war es nach Meiner Kreuzigung noch dunkel, weil die Angst in ihnen, die menschlich war, kein Licht zuließ. Und ihnen kam Ich zu Hilfe durch Mein sichtliches Erscheinen, das dann aber auch übermächtig sie überzeugte und froh und selig werden ließ, so daß nun ihnen ihre Mission leicht ausführbar dünkte und sie nun mit erhöhter Kraft sich einsetzen wollten für die Verkündigung Meiner Lehre und Meines Kreuzestodes nebst Meiner Auferstehung. In den Tagen nach Meiner Auferstehung konnte Ich Meinen Jüngern sofort Kraft zuleiten, denn die Erlösung auch dieser Seelen war nun vorangegangen, und sie konnten sich schon frei machen von ihrem bisherigen Herrn, und ohne Scheu traten sie dann ihr Verkünderamt an, denn sie wußten es, daß sie nun nicht mehr sterben konnten oder nur noch dem Leibe nach, daß sie aber in Meinem Reich weiterleben würden, und so hatte auch für sie der Tod nun seine Schrecken verloren.... Der Akt der Auferstehung war also gleichsam erst eine Hilfestellung für die Meinen, die Ich in größter seelischer Not zurückgelassen hatte, weil deren Glaube doch noch nicht die Festigkeit hatte, die nötig war für ihren Auftrag, Mein Wort hinauszutragen in die Welt.... Sie aber sollten an Meiner Statt reden, und sie sollten daher auch nun diesen überzeugten Glauben haben, der nur ihre volle Erlösung voraussetzte, dann aber auch unwiderlegbar bei allen Meinen Jüngern vorhanden war, so daß sie Mir wahrlich getreue Ausbreiter Meiner Lehre sein konnten, als nun ihre Mission begann....
Amen
ÜbersetzerI svi vi se možete radovati, jer Gospodin je uskrsnuo iz mrtvih.... Tako je zazvučalo u kraljevstvu duhova kao i među Mojima kojima sam Se ukazao trećeg dana kada Sam napustio grobnicu i Sebe ukazao Mojim učenicima.... Duboka tuga je bila ušla u njihova srca jer oni su bili izgubili ono što je bila njihova jedina svrha u životu kroz cijelo ono vrijeme koje su sa Mnom proveli na zemlji.
Oni su vjerovali da Me smrt zauvijek odnijela, pošto oni nisu i nisu ni mogli vjerovati da ću Ja uskrsnuti od mrtvih, iako sam ih o tome ranije obavijestio. Učenici su i dalje bili vezani za svijet na taj način i stvarnost zemaljskog svijeta ih je otrijeznila, oni su bili zahvaćeni sa toliko puno straha i jadikovanja da sam ih Ja želio utješiti i osnažiti i prema tome Sam im se ukazao nakon Mojeg uskrsnuća.
Ja sam im bio dao zadatak da idu u svijet i proglašavaju Me, što će reći, šire Moje Božansko učenje ljubavi i obavještavaju ljude o djelu Spasenja/Iskupljenja kojeg sam ostvario za cijelo čovječanstvo.... ali sa ciljem da bi mogli izvršiti ovu misiju oni su morali u potpunosti biti uvjereni u istinitost njihovih proglasa/objava.
A u djelo spasenja je također spadalo i Moje uskrsnuće, koje je najzad (ultimately) okrunilo djelo spasenja, jer ljudi su trebali saznati da sam pobjedio smrt, da vječno više ne mora biti smrti za onoga koji Me slijedi, onoga koji želi biti blagoslovljen Mojim djelom spasenja i koji dakle vodi onakav život kakav sam Ja na zemlji vodio. Ubuduće se on neće morati bojati smrti pošto sam Ja porazio smrt i tako također i onog koji ju je donio na svijet. I zato je Moje uskrsnuće bilo vidljivo posvjedočeno od strane ljudi, što će reći, jedino od strane onih čiji je stupanj zrelosti/savršenstva dozvoljavao duhovnu viziju pošto je Moje tijelo bilo duhovno, ono više nije bilo tijelo od mesa i prema tome je jedino bilo vidljivo onima koji su već posjedovali sposobnost duhovnog gledanja i kojima sam prema tome Ja također bio objavio Svoje uskrsnuće.
Činjenica da je Moj grob bio prazan je zasigurno također iznenadila druge ljude, ipak svi oni su tražili druga objašnjenja osim onog da sam Ja uskrsnuo od mrtvih.... i ovo učenje će jednostavno uvijek zahtjevati 'vjeru' koju, međutim, mogu postići svi ljudi koji dobrovoljno stupe pod Moj križ, ako žele pripadati onima za koje sam Ja umro najgorču smrt na križu. Vjera u Mene i Moje djelo Spasenja/Iskupljenja istovremeno uključuje vjeru u Moje uskrsnuće, pošto duša koja je iskupljena Mojom krvlju već ima unutrašnju sigurnost o neuništivom životu.
Učenici još nisu bili prožeti Mojim duhom, oni su i dalje bili u mraku nakon Mojeg uskrsnuća, jer njihov strah nije dozvoljavao/omogućavao nikakvo svjetlo. I stoga sam im Ja pomogao putem Svojeg vidljivog pojavljivanja ali koje ih je onda uvjerilo tako nadvladavajuće/preplavljujuće i napravilo ih tako radosnima i sretnima da su oni sada mislili kako sa lakoćom mogu nositi svoju misiju i sa povećanom snagom su željeli sebe marljivo zaposliti u proglašavanju Mojeg učenja i Mojeg raspeća baš kao i Mojeg uskrsnuća. U danima nakon Mojeg uskrsnuća Ja sam trenutno/odmah bio u stanju prenijeti snagu Mojim učenicima, jer oslobađanje i tih duša je time [[ili 'je tada bilo']] uznapredovalo i oni su već bili u stanju sebe osloboditi od njihovog prijašnjeg gospodara, i onda su bez oklijevanja nastavili sa svojom službom propovijedanja pošto su znali da više ne mogu umrijeti, ili da jedino njihovo tijelo može umrijeti ali da će oni nastaviti živjeti u Mojem kraljevstvu, i tako je smrt sada i za njih također izgubila svoju stravu/jezu.
Čin uskrsnuća je stoga bio više manje najprije pomoć za Moje vlastite [[učenike]], koje sam ostavio iza Sebe u krajnjoj/najvećoj duševnoj nevolji pošto njihova vjera i dalje nije bila dosegnula nužnu čvrstinu za njihov zadatak širenja Moje Riječi cijelim svijetom.... Ali oni su trebali govoriti umjesto Mene, tako da su oni trebali također i imati tu osvjedočenu vjeru, koja je pretpostavljala njihovo potpuno oslobođenje/izbavljenje, ali koja je onda nepobitno i bila prisutna kod svih Mojih učenika, tako da su uistinu vjerno mogli širiti Moje učenje jednom kada im je započela misija.
AMEN
Übersetzer