Voi, oamenii, nu vă puteți imagina efectul păcatului vostru originar dacă nu ar fi putut fi răscumpărat.... În repetate rânduri vă spun, de asemenea, că sunteți capabili să înțelegeți doar lucruri limitate, dar că efectul păcatului originar ar fi nelimitat, deoarece legile Mele nu pot fi răsturnate pentru totdeauna. Iar un păcat săvârșit împotriva Mea, care era la fel de mare și de grav ca și apostazia față de Mine împotriva unei mai bune cunoașteri, trebuia să aibă o consecință la fel de cumplită, conform justiției divine, care consta în nefericirea veșnică a acelor ființe.... într-o stare de veșnic chin și întuneric.... Astfel, nenumărate ființe ar fi trebuit să îndure această stare, deoarece dreptatea Mea nu putea pur și simplu să anuleze o vină care nu a fost iertată. Dar aceste ființe nu au fost capabile să facă ele însele ispășirea, pentru că nu era vorba doar de faptul că ființele purtau o măsură a pedepsei și astfel vina păcatului ar fi fost stinsă.... ci despre faptul că aceste ființe au păcătuit împotriva iubirii însăși și că o ispășire a vinovăției nu putea, prin urmare, consta din nou decât într-o lucrare de iubire.... Era vorba despre faptul că ființele trebuiau să aprindă iubirea în ele însele, apoi trebuiau să recunoască amploarea vinovăției lor și să Mă cheme cu dragoste sinceră pentru iertare..... Dar ființele căzute nu mai erau capabile să facă acest lucru pentru că erau complet lipsite de iubire.... Și erau la fel de incapabile să achite această imensă vină pentru că, fiind complet împietrite, își pierduseră conștiința de sine și, astfel, nu mai exista nicio legătură conștientă cu Mine. Ceva creat pentru viață ajunsese la moarte și era incapabil să se întoarcă la Mine prin propriile forțe. Acum am putut într-adevăr să trezesc această ființă moartă la o viață slabă din nou din iubirea, înțelepciunea și puterea Mea.... dar a rămas marele păcat originar, care ținea ființa la nesfârșită distanță de Mine, și până la răscumpărarea acestei vinovății nu a existat o întoarcere completă la Mine. Și, din nou, niciuna dintre ființele căzute nu a fost capabilă să facă acest lucru pentru că erau complet lipsite de iubire.... Am prevăzut toate acestea din veșnicie și totuși nu aș fi putut împiedica apostazia ființelor față de Mine dacă nu aș fi vrut să le răpesc libertatea de voință.... Dar, de asemenea, am prevăzut din eternitate o cale de întoarcere a acestor ființe căzute de la Mine, am conceput un plan de întoarcere și l-am pus în aplicare..... Iar la realizarea planului de mântuire din veșnicie participă toate ființele rămase cu Mine care își găsesc beatitudinea în el.... Acestea sunt pătrunse în mod constant de iubirea Mea și în deplinătatea luminii și a puterii.... Iar dragostea lor le îndeamnă neîncetat să ajute spiritualul căzut care trece prin lucrările creației înviat pentru a se repatria.... Iubirea lor le împinge pe ele însele să fie active în a crea și a modela pentru a crea forme pentru spiritualul căzut care merge pe calea creației. Astfel, și acesta ajunge la gradul de maturitate în care poate decide din nou în mod liber. Și totuși, marele său păcat originar nu a fost răscumpărat și nici nu ar putea fi răscumpărat în veșnicie, pentru că ființele sunt lipsite de iubirea la care au renunțat cândva de bună voie. De aceea, o ființă de lumină s-a oferit de bunăvoie să răscumpere această datorie, pentru că era plină de iubire, iar iubirea ia totul asupra sa pentru a ferici și pentru a ajuta acolo unde vede mizerie și suferință. Dacă voi, oamenii, ați putea măsura acum magnitudinea păcatului originar, atunci ați înțelege și de ce a trebuit să îndurați un grad de suferință pentru a răscumpăra această vină care depășea cu mult puterea umană.... pe care o "ființă umană" nu ar fi fost niciodată capabilă să o îndure dacă dragostea nu i-ar fi dat putere, căci dragostea este putere și numai dragostea a îndurat această durere și suferință pe care omul Iisus și le-a asumat în mod voluntar asupra Sa. El știa totul și, prin urmare, știa și despre lipsa de speranță a celui căzut de a se putea întoarce vreodată la Dumnezeu și la beatitudine dacă vina nu era răscumpărată.... El s-a oferit pe Sine ca spirit de lumină pentru a înfăptui actul de mântuire, pentru că, ca ființă de lumină, a fost capabil să evalueze ceea ce Îl aștepta, dar dragostea Lui a fost mai mare decât soarta pe care o avea de înfruntat ca ființă umană.... Căci ființa de lumină știa că este în permanență unită cu Mine și știa, de asemenea, că va fi în permanență alimentată cu putere de către Mine, pentru că iubirea este natura Mea fundamentală și astfel am fost cu natura Mea fundamentală în ființa umană Iisus.... "Ființa umană" Iisus a suportat cu siguranță o cantitate de neconceput de suferință și durere, dar, având în vedere amploarea păcatului originar al nenumăratelor ființe, un astfel de exces de suferință era necesar pentru a face ispășire pentru dreptatea Mea, care nu putea fi eludată.... Altfel aș fi anulat vina din milă, din dragoste nespus de mare. Starea nenorocită a ființelor căzute era o stare de veșnicie fără actul de ispășire.... Suferința lui Iisus a fost însă limitată în timp, iar Iisus Mi-a oferit cu plăcere jertfa pentru că astfel a răscumpărat întreaga lume de păcatul originar, chiar dacă fiecare ființă își stabilește singură, prin voința sa, momentul răscumpărării. Iisus a murit pe cruce pentru toți oamenii din trecut, prezent și viitor, iar suferința Sa imensă a adus iertarea păcatului lor originar tuturor ființelor căzute. Calea de întoarcere la Mine a devenit viabilă pentru fiecare ființă, prin imensa Sa iubire s-a dat din nou posibilitatea ca oamenii să aprindă iubirea în ei înșiși, să își schimbe natura și să se realizeze unificarea cu Mine, ceea ce era imposibil fără răscumpărarea păcatului originar....
Amin
TraducătorVi ljudi ne bi mogli zamisliti rezultat vašeg prvobitnog grijeha da niste bili iskupljeni.... Ja vam nastavljam govoriti da ste jedino sposobni dokučiti ograničene pojmove [[(koncepte)]], budući bi posljedica prvobitnog grijeha bila neograničena kako se Moji zakoni ne mogu nikada opozvati.... A grijeh počinjen protiv Mene koji je bio toliko ogroman i toliko ozbiljan kao otpadništvo od Mene unatoč znanja da je to pogrešno je imao, u skladu sa Božanskom pravdom, rezultirati u jednako užasnim posljedicama, što je za ova bića povlačilo sa sobom vječni jad.... stanje vječnih muka i tame....
Stoga bi nebrojena bića bila trebala očekivati ovo stanje budući Moja pravednost nije jednostavno mogla poništiti jednu neiskupljenu krivnju. Ali ova bića su bila nesposobna sama napraviti ispravke, jer to nije bilo samo pitanje toga da bića otrpe izvjesnu količinu kazne i na taj bi način krivnja grijeha bila iskupljena.... stvar je u tome da su bića sagriješila protiv Same Ljubavi i da je okajanje krivnje prema tome moglo opet biti jedino djelo Ljubavi....
Stvar je bila da su bića trebala zapaliti njihovu Ljubav unutar njih samih, onda prepoznati ogromnost njihove krivnje i sa srdačnom Ljubavi Mene zazivati za oproštenje.... Ali pala bića više nisu bila sposobna to učiniti budući su bila totalno bez Ljubavi.... I oni su bili isto tako nesposobni podmiriti ovu neizmjernu krivnju budući su oni, pošto su bili kompletno otvrdnuli [[(u njihovom duhovnom biću)]], bili izgubili njihovu samo-svjesnost i time više nikakav svjesni kontakt nije postojao sa Mnom. Nešto što je bilo stvoreno da bude živo je umrlo i bilo je nesposobno povratiti se k Meni uz svoj vlastiti napor.
Zbog Moje Ljubavi, mudrosti i snage Ja Sam doista mogao iznova probuditi ova mrtva bića u krhki život.... ali golemi prvobitni grijeh je ostao i držao je bića beskonačno udaljenima od Mene, i dok ova krivnja nije bila iskupljena kompletni povratak Meni je bio nemoguć. I onda opet, ni jedno palo biće nije bilo sposobno za ovo budući su oni bili kompletno bez Ljubavi.... Ja Sam predvidio sve ovo još od vječnosti a ipak bi bio nesposoban izbjeći otpadništvo bića bez odstranjivanja njihove slobodne volje.... Ali Sam također predvidio od vječnosti stazu povratka k Meni za ova pala bića, i dizajnirao Sam plan povratka i primjenio ga....
I sva bića koja su ostala sa Mnom uzimaju dijela u primjeni ovog vječnog plana Spasenja, nalazeći najvišu sreću dok to čine.... Oni su neprestano prožimani od strane Moje Ljubavi i u punom posjedu svjetla i snage.... I njihova Ljubav ih neprestano nagoni pomagati paloj duhovnoj supstanci koja se zapućuje stazom kroz djela stvaranja koja su nastala u svrhu njihova povratka. Njihova Ljubav ih nagoni da aktivno stvaraju i dizajniraju oblike za palu duhovnu supstancu koja se zapućuje stazom kroz stvaranje. I tako ona postiže stupanj zrelosti kada može donijeti iznova njezinu vlastitu slobodnu odluku. A ipak, njezin golemi prvobitni grijeh nije i vječno ne bi bio iskupljen budući su bića, kako su je jednom svojevoljno odbacili, bez Ljubavi. I iz ovog razloga svjetlosno biće je Sebe ponudilo dobrovoljno da iskupi ovaj grijeh budući je bilo puno Ljubavi, i Ljubav će uzeti na sebe sve kako bi udovoljila i pomogla tamo gdje vidi bijedu i patnju.
Ako bi vi ljudi mogli procijeniti ogromnost prvobitnog grijeha vi bi također razumjeli zašto je opseg patnje, koji je daleko nadilazio ljudsku snagu, trebao biti otrpljen za iskupljenje ovog grijeha.... kojeg ‘ljudsko biće’ ne bi nikada bilo sposobno podnijeti da mu Ljubav nije dala snagu, jer Ljubav je snaga, i jedino Ljubav je izdržala bol i patnju koju je ljudsko biće Isus bio dobrovoljno uzeo na Sebe.
On je znao sve i stoga je također znao da nije bilo nade za pale duhove da se ikada povrate k Bogu i postanu sretni ako grijeh nije bio iskupljen.... On je ponudio Sebe kao svjetlosno biće da ostvari čin Spasenja, jer kao svjetlosno biće On je bio sposoban shvatiti što Ga je očekivalo, ali Ljubav je bila veća nego sudbina kojoj se približavao kao ljudsko biće.... Jer svjetlosno biće je znalo da bi Ono bilo u neprestanom kontaktu sa Mnom, i Ono je također znalo da bi Ga Ja neprestano opskrbljivao sa snagom, budući je Moja temeljna priroda Ljubav i prema tome Ja Sam bio prisutan u ljudskom biću Isusu sa Mojom temeljnom prirodom.... ‘Ljudsko biće’ Isus je zasigurno očekivao jednu nezamislivu mjeru patnje i boli, ipak s obzirom na veličinu prvobitnog grijeha nebrojenih bića takva jedna pretjerana mjera patnje je bila nužna kako bi zadovoljila Moju pravdu koja nije mogla biti zaobiđena.... ili bi Ja bio milosrdno izbrisao krivnju radi veće od najveće Ljubavi.
Bijedno stanje palih bića je bez čina okajničke žrtve bilo ono vječnog trajanja.... Isusova patnja, međutim, je trajala ograničeni period vremena i Isus je radosno Meni ponudio žrtvu, budući je On na taj način izbavio cijeli svijet od prvobitnog grijeha, premda svako biće sâmo odlučuje trenutak njegovog spasenja kroz njegovu volju. Isus je umro na Križu namjesto svih ljudi prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, i Njegova neizmjerna patnja je osigurala svim palim bićima opraštanje njihova prvobitnog grijeha. Staza povratka Meni je postala prohodna za svako pojedinačno biće, i zbog Njegove veće od najveće Ljubavi ljudima je bila iznova dana prilika da potpale Ljubav unutar njih samih, tako da će oni promijeniti njihovu prirodu i sjedinjenje se može iznova dogoditi, što bi bilo nemoguće bez iskupljenja prvobitnog grijeha.
AMEN
Traducător