Confronta annuncio con traduzione

Altre traduzioni:

Disastro e miseria – la Volontà o Concessione di Dio

L’uomo mondano si accontenta con ciò che soddisfa i suoi sensi corporei, e non gli manca nulla, quando ai suoi sensi viene dato adempimento, persino quando crede di veleggiare in godimenti “spirituali” e comprende in ciò soltanto un bene conquistato intellettualmente, quando si occupa di un sapere che riguarda di nuovo soltanto delle cose terrene. Si sente quindi bene e non gli manca nulla, perché la sua anima non si espone con i suoi desideri e non può spingersi in avanti, dato che il corpo ha il sopravvento. Ma questo stato della soddisfazione non rimane o rimane soltanto molto raramente fino alla morte, quando un tale uomo riduce se stesso corporalmente in rovina, perché delle malattie o l’età avanzata proibiscono quei godimenti terreni o l’adempimento di brame corporee ed ora l’uomo è sovente costretto alla riflessione (04.09.1956) su sé stesso, sulla sua vita e sullo scopo dell’esistenza. Ed allora gli si avvicina sempre di nuovo l’Amore di Dio e cerca di trattenerlo dal mondo, Egli cerca di trasmettere Forza all’anima, che influenzi l’uomo dall’interiore, di staccarsi dal tendere abituale e di liberarsi dai pensieri mondani. Ma l’anima penetrerà solamente, quando ha una certa forza, che le deve però venire dall’esterno, mediante un aiuto, che può essere fatto di buona conversazione, in discorsi spirituali o nella trasmissione della Parola divina, tramite buoni libri o mediante amorevole intercessione di un prossimo, da ciò ora giunge forza all’anima di agire ora anche sul corpo, ed allora può subentrare un lento cambiamento del pensare, ed il resto della vita terrena può ora essere ben utilizzato per la maturazione dell’anima. Perciò la malattia, disastri e la miseria terrena sono inevitabili per gli uomini che si danno troppo intensamente al mondo, e sovente i migliori ed unici mezzi per imparare a riconoscere l’insipidità del mondo. E questi mezzi vengono perciò sempre di nuovo impiegati e si manifestano sempre di più, più l’umanità rivolge lo sguardo al mondo. E perciò l’aumentato godimento della vita, ultragrandi gioie terrene e di rappresentazioni che dilettano mondanamente i sensi sono sempre accompagnati da fenomeni di genere negativo, di disastri, malattie e miserie madornali, basato su eccessivo godimento di vita. Gli uomini devono sentire generalmente nel proprio corpo già gli effetti disastrosi provocati da brama di godere e di sregolatezza, e da ciò devono imparare e riconoscere, che cosa è veramente il corpo e che cosa ha apportato per loro finora la vita. Perché altri mezzi sono senza successo per tali uomini mondani, ma questi possono ancora raggiungere ciò che delle presentazioni e buoni discorsi non hanno potuto ottenere, che prendano distanza dal mondo e sfuggano al più grande pericolo di venire inghiottiti dallo stesso. Perciò ogni apparente disastro nell’ultimo tempo deve essere considerato come la Volontà o Concessione di Dio che può avere ancora un effetto benevolo, benché abbia un’origine maligna o sia testimonia anche di un agire avverso. Sempre però può apportare a voi uomini anche una riflessione ed avere per conseguenza un allontanamento dal mondo, ed allora l’anima di costoro è salvata da una sorte molto peggiore dopo la loro chiamata da questo mondo.

Amen

Traduttore
Tradotto da: Ingrid Wunderlich

ZLO I NEVOLJA.... BOŽJA VOLJA ILI DOPUŠTENJE....

Svjetovni čovjek se pušta zadovoljiti onim što godi njegovim tjelesnim osjetilima, i ništa mu ne nedostaje, ako je to ispunjenje njegovim osjetilima, čak i ako on vjeruje da se naslađuje „duhovnim“ užicima, a pod tim podrazumijeva samo razumski stečeno dobro, kada se on bavi znanjem koje se opet tiče samo zemaljskih stvari. On se, dakle, osjeća dobro, i ništa mu ne nedostaje, jer se njegova duša ne probija sa svojim željama, a ne može se ni probiti, budući tijelo ima nadmoć. No, ovo stanje zadovoljstva ne traje, ili tek rijetko traje do smrti, jer takav čovjek ponajčešće sebe tjelesno uništava, jer bolest ili poodmakla dob brane te zemaljske užitke ili ispunjenje tjelesnih žudnji, i čovjek je sada često prisiljen promišljati [[(4 Rujan 1956)]] nad sobom samim, nad svojim životom i svrhom postojanja. A onda se uvijek iznova Božja Ljubav njemu približava, i nastoji ga odvratiti od svijeta, On nastoji duši posredovati snagu, koja iznutra utječe na čovjeka, da se odvoji od dotadašnje težnje, i oslobodi se svjetovnih misli.... No, duša je prožeta tek onda, ako ona ima određenu snagu, koja joj međutim mora doći izvana.... kroz pomoć, koja se može sastojati u dobrom razgovoru, u duhovnom dijalogu ili prenošenju Božanske Riječi kroz dobre knjige ili kroz Ljubav-ni zagovor nekog čovjeka.... Otuda sada duši prilazi snaga da sada djeluje i na tijelo, te onda može nastupiti polagana promjena razmišljanja, i ostatak zemaljskog života ipak može biti iskorišten za sazrijevanje duše.... Bolest, nesreća i zemaljske nevolje su stoga neizbježni za ljude koji se presnažno predaju svijetu, te su često najbolje i jedino sredstvo da se prepozna glupost svijeta. A ta sredstva će zato uvijek iznova biti primjenjivana, i to više će se pojavljivati, što više čovječanstvo okreće pogled na svijet. I zato su povećani životni užici, pretjerane zemaljske radosti i pružanje naslade osjetilima od strane svijeta, uvijek praćeni događajima negativne vrste, nezgodama, bolestima i pojavom krajnje [[(ekstremne)]] nevolje, kojima u temelju leže pretjerani životni užici. Ljudi trebaju na neki način na vlastitom tijelu već doživjeti razorne učinke, koje pobuđuju težnja za užitkom i neumjerenost, te oni kroz to trebaju naučiti prepoznati što je uistinu tijelo, i što im je donio dotadašnji život. Jer druga sredstva su bez uspjeha kod takvih svjetovnih ljudi, ova međutim još mogu postići ono što predočivanje i dobri govori nisu mogli.... da se oni odmaknu od svijeta, i izbjegnu najvećoj opasnosti, da od njega budu progutani. Stoga i svaku prividnu nesreću u posljednjem vremenu treba smatrati Božanskom voljom ili dopuštenjem, koje također još može imati blagotvoran učinak, čak i ako ima zlonamjerni povod ili također svjedoči protivničko djelovanje.... To također čovjeka uvijek može dovesti do svjesnosti, i imati za posljedicu odvraćanje od svijeta, a onda je duša spašena od daleko gore sudbine po njenom opozivu od ovoga svijeta.

AMEN

Traduttore
Tradotto da: Lorens Novosel