Confronta annuncio con traduzione

Altre traduzioni:

L’invocazione del Nome Gesù (fascicolo Mahlberg)

Il Mistero delle Rivelazioni divine è un Mistero solo fino a quando gli uomini non hanno ancora la chiarezza sull’Effusione dello Spirito. E fino ad allora dubiteranno anche, rigetteranno, considereranno l’Autentico per falso e daranno anche di nuovo ascolto a falsi profeti, perché negli uomini predomina molto di più la brama di venire a sapere qualcosa di insolito, a loro nascosto, che il profondo desiderio per la Verità e l’amore per Dio come Fonte Primordiale della Verità. Le Rivelazioni divine provengono da questa Fonte Primordiale, perché l’eterna Divinità Si manifesta nei confronti degli uomini affinché questi imparino a riconoscerLa e La possano amare. Quindi primariamente non può essere negato che Dio Si Rivela. Chi ora Lo vuole sentire, Gli deve venire vicino, altrimenti Dio non Si rivelerà a lui. E così la prima Condizione è una forte fede che Dio E’ presente agli uomini. La Presenza di Dio può però essere accettata solamente, quando l’uomo si avvicina a Dio attraverso l’amore, quindi attira Dio come l’eterno Amore attraverso l’adeguarsi a Lui. E così, dove vogliono essere sentite delle Rivelazioni divine, dev’essere riconoscibile con evidenza un cammino di vita nell’amore. Quindi dapprima sono necessari fede ed amore, e da questi procede l’umiltà, una profonda umiltà verso Dio, il Quale viene riconosciuto come l’Essere più perfetto e l’imperfezione della creatura, cioè rende consapevole la distanza da Lui. Dio dà la Sua Grazia all’umile. Perciò un uomo che viene degnato delle Rivelazioni divine, non si metterà mai nel proscenio, non esporrà mai la propria persona, ma si adopererà sempre solo per Dio nei confronti dei prossimi. Ed un tale uomo umile che sta nell’amore e nella fede, non può mai essere un falso profeta, viene utilizzato come strumento di Dio e sarà un ricevente delle Rivelazioni divine, che devono essere valorizzate come pronunciate da Lui Stesso e contengono solo la purissima Verità. Non esistono delle mezze Verità, non esiste nessun sapere parziale, quando Dio Stesso Si annuncia ad un uomo, quando effonde il Suo Spirito su qualcuno che se ne rende degno. Dio trasmetterà sempre ed eternamente la Sua Parola agli uomini sulla Terra e questa Sua Parola rimarrà sempre ed eternamente la stessa. (17.12.1949) Ma quando Dio parla agli uomini attraverso bocca e cuore di un uomo volenteroso di servire, dove quindi Egli dà la Sua Parola attraverso questo a tutti gli uomini, si deve sempre contare sul fatto che Satana si adopera con tutto il fervore, per minare l’Agire divino, e dato che non può rivolgersi contro Dio Stesso, cerca di rendersi duttile il Suo strumento. Quindi il suo tendere sarà di ostacolare l’uomo nella ricezione della Parola divina, ogni volta è possibile. Non teme nessun mezzo, avrà sempre soltanto un forte Avversario in Gesù Cristo, il Figlio di Dio e Redentore del mondo. Perché Costui Era in certo qual mondo sin dall’inizio del Suo Mandato, il più grande Nemico di Satana, perché Egli lo ha vinto ed attraverso la Sua Vittoria aveva svincolato a Satana innumerevoli anime. Questa animosità fra lo Spirito di Luce più Alto ed il principe dell’oscurità avrà sempre per conseguenza un costante agire contrario di quest’ultimo all’apporto della pura Verità. Ma l’uomo come tale ha una sicura Protezione contro tutti i sussurri e sforzi animosi contro Dio nel divino Redentore Gesù Cristo Stesso, il Quale attraverso la semplice invocazione, attraverso la pronuncia del Suo Nome santificato, dà all’uomo la Forza di difendersi contro il fastidioso nemico. Ma quest’invocazione non dev’essere soltanto una preghiera di labbra, un pronunciare spensierato con la bocca, come tutto ciò che deve avere un effetto promesso da Dio, che premette una preghiera nello Spirito e nella Verità. Gesù Cristo E’ sempre ancora il Patrono di una profonda fede, Egli E’ sempre ancora all’altezza del potere dell’avversario e solo attraverso la Sua Volontà può rendere innocuo il Suo avversario. Ma se gli uomini si vogliono avvalere della Sua Protezione, spetta a loro stessi. La miscredenza nella Forza del Suo Nome dà a Satana il soprappeso, ma allora gli uomini devono solo prendersi la colpa, quando capitano nel suo potere, ciò che Dio cerca comunque sempre di impedire, ma non agirà mai per costrizione sulla volontà dell’uomo. La fede soltanto è la Forza invincibile che un uomo può opporre all’avversario e si metterà sicuramente da parte, ma la fede è una faccenda della libera volontà di un uomo, può ottenere tutto, ma non viene mai costretto da Dio, per cui l’uomo che non crede profondamente, viene a sentire il potere del Suo avversario che cerca di portarlo alla caduta da Dio. (19.12.1949) L’invocazione del Nome Gesù quindi è e rimane la Protezione più sicura, perché da Lui Satana deve ritirarsi, altrimenti dovrebbe essere dubitato della Divinità di Gesù oppure il potere di Satana supererebbe Dio Stesso. E’ falso presumere, che delle Promesse date una volta, potessero perdere Forza ed Effetto; inoltre è falso considerare delle comunicazioni di anime immature dal Regno spirituale come Rivelazioni divine, perché dev’essere fatta la differenza fra le trasmissione dal Regno spirituale sull’orecchio corporeo dell’uomo e tali, che come Agire spirituale toccano l’orecchio spirituale. Quindi dev’essere differenziato: L’Effusione dello spirito nello stato di veglia da comunicazioni dal Regno spirituale nello stato inconscio, dove in certo qual mondo tutti gli spiriti hanno accesso e la volontà umana lascia giungere all’ascolto quegli esseri spirituali, ai quali sono esposti. Allora non è sufficiente la formale pronuncia del Nome Gesù per respingere quegli spiriti. Ma se Gesù Cristo viene invocato nello Spirito e nella Verità, verranno banditi anche quegli spiriti. Perciò non è nemmeno consigliabile stabilire una frequentazione con il mondo spirituale, se i risultati vengono conquistati nello stato inconscio, che non devono nemmeno mai essere presentati come Rivelazioni divine, perché per questi è necessario l’Agire dello Spirito nell’uomo, in modo che le Manifestazioni di Dio vengono percepite come Voce interiore. Può bensì essere avviata una frequentazione con il mondo spirituale attraverso una fervente attività spirituale mentale, perché allora gli esseri spirituali agiscono mentalmente sull’uomo, ma allora è sempre ancora determinante la volontà, il cammino di vita ed il grado di maturità dell’uomo, quali esseri si avvicinano a lui e lo istruiscono mentalmente. Ma l’invocazione di Gesù Cristo nello Spirito e nella Verità proteggerà sempre con sicurezza l’uomo dal pericolo spirituale, come non è nemmeno pensabile diversamente, se dev’essere riconosciuta una Potenza colma di Sapienza ed Amore, la Quale ha anche Potere su Satana e protegge davvero le Sue creature dalla sua influenza, se le creature stesse lo vogliono seriamente, quando tendono quindi a Dio e vogliono sfuggire a Satana. Cercate l’errore o il motivo sempre in voi stessi, quando le esperienze non corrispondono alle Promesse di Cristo. La Sua Parola è intoccabile, è immutabile e la purissima Verità, quindi rimarrà anche esistente e non perderà mai nell’effetto. E gli uomini potranno sempre prendersi la Sua Parola come linea di condotta del loro cammino di vita e per loro sarà certo l’esaudimento delle Sue Promesse.

Amen

Traduttore
Tradotto da: Ingrid Wunderlich

ZAZIVANJE IMENA ISUS.... (ZAPIS MAHLBERG)....

Tajna Božanskih Objava je samo onoliko dugo tajna, dok ljudi još nisu stekli jasnoću o izlijevanju Duha. A toliko dugo će oni također i sumnjati, odbacivati, držati autentično (istinito) krivotvorenim (lažnim), i iznova poklanjati pažnju lažnim prorocima, jer u ljudima više prevladava nastojanje da saznaju nešto neobično, njima skriveno, nego duboka žudnja za Istinom i Ljubav prema Bogu kao prvobitnim Izvoru Istine. Božanske Objave potječu od ovog prvobitnog Izvora, jer se vječno Božanstvo izražava prema ljudima, tako da Ga oni nauče prepoznati i priznati, i budu u stanju ljubiti Ga. Stoga se prije svega ne može poreći da Bog Sebe objavljuje. Tko sada Njega želi čuti, mora Mu doći blizu, inače mu Bog neće Sebe otkriti. I tako je prvi preduvjet čvrsta vjera, da je Bog ljudima nazočan.... Božje prisustvo međutim, može biti prihvaćeno jedino kada se čovjek približi Bogu kroz Ljubav, stoga, kada on Boga, kao vječnu Ljubav, privuče kroz svoje suobličavanje s Njim. I tako, gdje se žele čuti Božanske Objave, mora biti jasno prepoznatljiv način života u Ljubavi. Stoga su najprije nužni vjera i Ljubav, a iz njih proizlazi poniznost.... duboka poniznost prema Bogu, Koji je prepoznat kao najsavršenije Biće, a nesavršenost stvorenja, odnosno velika udaljenost od Njega, osviještena. Bog daje Svoju milost poniznome.... Stoga čovjek dostojan Božanskih Objava, neće nikada sebe staviti u prvi plan, on neće nikada isticati svoju vlastitu osobu, nego će uvijek jedino za Boga istupati prema bližnjima. A, jedan takav ponizan čovjek koji je u Ljubavi i u vjeri, ne može nikada biti lažni prorok, bit će upotrijebljen kao Božji alat, i bit će primatelj Božanskih Objava, koje moraju biti (o)cijenjene kao izgovorene od Njega Osobno i sadržati jedino najčišću Istinu. Ne postoje polu-Istine, ne postoji nikakvo djelomično znanje, kada se Bog Osobno objavljuje čovjeku, kada On izlijeva Svoj Duh na čovjeka, koji se učinio toga dostojnim. Bog će uvijek i za vječnost prenositi Svoju Riječ ljudima na Zemlji, i ova Njegova Riječ će uvijek i za vječnost ostati ista.... (17 Prosinac 1949) Ali, kada Bog govori ljudima kroz usta i srce nekog čovjeka koji je voljan služiti, gdje On dakle, kroz ovoga daje Svoju Riječ svim ljudima, uvijek treba računati sa tim da se Sotona svim žarom umeće, kako bi potkopao Božansko djelovanje, a budući da se ne može okrenuti protiv Boga Osobno, on nastoji učiniti sebi podložnim Njegov alat. Stoga će njegovo nastojanje biti da omete čovjeka u primanju Božanske Riječi, kad god je to moguće. On također ne preže od nijednog sredstva, samo će on uvijek imati snažnog protivnika u Isusu Kristu, Sinu Božjem i Otkupitelju svijeta. Jer On je bio, od početka Njegovog poslanja, učinkovito najveći neprijatelj Sotone, jer ga je On savladao, i kroz Svoju pobjedu je Sotoni preoteo bezbrojne duše. Ovo neprijateljstvo između najvišeg svjetlosnog duha i princa tame, uvijek će za sobom povući neprestano protivno djelovanje ovog potonjeg na dostavljanje Čiste Istine. Ali, čovjek kao takav, ima sigurnu zaštitu od svih takvih utjecaja i Bogu-protivnih nastojanja, u Božanskom Otkupitelju Isusu Kristu Osobno, Koji kroz puki poziv, kroz izgovaranje Njegovog posvećenog imena, čovjeku daje snagu da se obrani od dosadnog (neugodnog) neprijatelja. Ali, ovo zazivanje ne smije biti samo molitva usana, lakomisleno (nepromišljeno) izgovaranje ustima, kao što sve, što treba imati učinak obećan od Boga, pretpostavlja molitvu u Duhu i u Istini. Isus Krist je još uvijek Zaštitnik duboke vjere, On je još uvijek dorastao moći protivnika, i jedino se kroz Njegovu volju Njegov protivnik može učiniti bezopasnim. No, da li se ljudi žele okoristiti Njegovom zaštitom, ovisi o njima samima. Nepovjerenje u snagu Njegovog Imena daje Sotoni nadmoć, ali onda ljudi trebaju sami sebi pripisati, kada potpadnu u njegovu vlast, što Bog uvijek doista nastoji spriječiti, ali neće nikada djelovati prisilno na volju čovjeka. Jedino je vjera neiscrpna snaga koju čovjek može suprotstaviti protivniku, i on će zasigurno odstupiti, ali vjera je stvar slobodne volje čovjeka, on može postići (dokučiti) sve, ali nikada neće biti od Boga prisiljen, zbog čega će čovjek koji ne vjeruje duboko, iskusiti moć Njegovog protivnika, koji ga nastoji dovesti do otpadništva od Boga. (19 Prosinac 1949) Poziv imena Isus stoga jest i ostaje najsigurnija zaštita, jer od Njega Sotona mora odstupiti, inače bi Božanstvenost Isusa morala biti dovedena u pitanje ili bi moć Sotone nadmašila Samoga Boga. Pogrešno je pretpostaviti, da bi nekoć dana obećanja mogla izgubiti snagu i učinak; također je pogrešno objave nezrelih duša iz duhovnog kraljevstva držati Božanskim Objavama, jer mora se napraviti razlika između prijenosa iz duhovnog kraljevstva na tjelesno uho čovjeka i takvih, koji kao duhovno djelovanje dotiču duhovno uho. Tako se mora razlikovati: izljev Duha u budnom stanju od poruka iz duhovnog kraljevstva u nesvjesnom stanju, gdje učinkovito svi duhovi imaju pristup, a ljudska volja dopušta djelovati na sluh duhovnim bićima, kojima je on sebe izručio. Tada formalno izgovaranje imena Isus nije dovoljno da bi se otjerali ovi duhovi. Ali, ako je Isus Krist pozvan u Duhu i u Istini, bit će i ovim duhovima zabranjen pristup. Stoga nije ni uputno uspostaviti komunikaciju sa duhovnim svijetom, ako su rezultati dobiveni u nesvjesnom stanju, koji nikada ni ne smiju biti predstavljeni kao Božanske Objave, jer za ove je potrebno djelovanje Duha u čovjeku, tako da Božje izjave budu razabrane kao unutarnji glas. Doduše, komunikacija sa duhovnim svijetom može biti pokrenuta kroz gorljivu mentalnu misaonu aktivnost, jer onda duhovna bića misaono utječu na čovjeka, ali onda još uvijek volja, način života i stupanj zrelosti čovjeka određuju (odlučuju) koja mu bića pristupaju i misaono ga podučavaju. Ali, zazivanje Isusa Krista u Duhu i u Istini, uvijek će sa sigurnošću zaštititi čovjeka od duhovne opasnosti, pošto drugačije nije ni zamislivo, ako treba biti prepoznata (priznata) Božanska Moć puna mudrosti i Ljubavi, Koja također ima vlast nad Sotonom i uistinu će zaštititi Svoja stvorenja od njegovog utjecaja, ako to sama stvorenja ozbiljno žele, ako dakle streme Bogu i žele pobjeći Sotoni. Potražite pogrešku ili uzrok uvijek u sebi samima, kada iskustva ne odgovaraju Kristovim obećanjima. Njegova Riječ je nedodirljiva, nepromjenjiva je i najčišća Istina, stoga će također ostati postojana i neće nikada izgubiti na učinku. I ljudi će uvijek moći uzeti Njegovu Riječ za liniju vodilju njihovog načina života, i za njih će biti izvjesno ispunjenje Njegovih obećanja.

AMEN

Traduttore
Tradotto da: Lorens Novosel