Confronta annuncio con traduzione

Altre traduzioni:

Causa, scopo e meta della sofferenza – Conoscenza – Temporaneità

Gli uomini di sentimento mondano sono così lontani dalla Verità che per questo non sanno nemmeno quale Forza si può attingere dalla fede e dall’intima unione con Dio e che badano perciò sempre soltanto agli avvenimenti mondani e non riconoscono che le false predisposizioni d’animo verso Dio sono la causa di ogni avvenimento nel mondo, che ha l’effetto di sofferenza sugli uomini. E fintanto che questa conoscenza manca agli uomini, la situazione di sofferenza non cambierà. La sofferenza assume sempre soltanto altre forme, affinché gli uomini, a causa della differenza delle loro miserie e tristezze si ricordino una volta, che un altro Potere, che quello umano, si trova dietro ad ogni tristezza, che non soltanto la volontà umana è l’autore, ma la Volontà di un Potere Superiore entra contemporaneamente in Azione, e che devono mettersi in una certa presa di posizione verso questo Potere Superiore. Il sapere della pura Verità spiega tutto, rende comprensibile la grande miseria, perché attraverso questa è riconoscibile causa, scopo ed alla meta. Soltanto allora esiste la possibilità di cambiare, appena gli uomini si adattano allo scopo e meta, cioè cerchino di eliminare la causa di sofferenza e miseria, cosa che però è incomprensibile all’uomo di sentimento mondano e lo rimane, finché egli ritiene il mondo più importante – finché premette al suo corpo tutte le precedenze e lascia languire l’anima. Il sapere sulla Verità può però essere guidato soltanto a quell’uomo che si separa dal mondo, perché appena il sapere viene trasmesso all’uomo di sentimento mondano, non lo riconosce come Verità e perciò lo rifiuta. Quindi deve essere portato in uno stato di grande sofferenza, dove è ricettivo per la Verità, mentre impara a riconoscere attraverso sofferenza e miseria l’inutilità dei beni mondani ed il desiderio per questi diminuisce. Il desiderio per la Verità aumenta relativamente, premesso che non venga influenzato da forze maligne che confondono del tutto il suo pensare e cercano di deviarlo dalla Verità, che aizzano l’odio nell’uomo, più il mondo con le sue gioie lo delude. Ma questi non trovano più il collegamento con Dio sulla Terra, ed ogni mezzo che Dio impiega, manca il suo scopo. Perché è un vantaggio per l’anima dell’uomo, quando impara a riconoscere la temporaneità di valori terreni, quando impara a disdegnarli e non è più incatenato oltremodo da loro alla Terra quando l’anima lascia la Terra, anche se entra nell’aldilà in un grado basso di maturità. Il superamento della materia nel Regno spirituale poi non è più così difficile, ed il processo dello sviluppo in Alto può procedere più velocemente, appena ha iniziato nel Regno spirituale. L’anima accetta la Verità offertale prima nel Regno spirituale, non è più così avversa a Dio come sulla Terra. E per questo la sorte delle anime decedute non è così senza speranza, se sulla Terra hanno riconosciuto la temporaneità di beni terreni attraverso grande sofferenza, persino quando apparentemente come sacrificio del tempo di miseria perdono la loro vita terrena. E così la sofferenza e la miseria causata da cattiva volontà umana, serve anche a quelle anime, che sono ancora molto lontane da Dio e per questo Dio permette agli uomini di infuriarle vicendevolmente nella libera volontà, finché Egli Stesso impone l’Alt, quando corrisponde al Suo Piano dall’Eternità. E fintanto che gli uomini camminano nell’ignoranza, finché chiudono il loro orecchio alla Verità, Ehli li lascia maturare nelle proprie azioni e passare attraverso indicibili miserie e sofferenze, perché loro stessi lo vogliono così, e perciò sono anche loro stessi autori di queste sofferenze.

Amen

Traduttore
Tradotto da: Ingrid Wunderlich

UZROK I SVRHA PATNJE.... MATERIJALNA PROLAZNOST

Svjetovni ljudi su toliko odvojeni od istine da ne (po)znaju snagu vjere ili pak što znači biti privučen u blisko sjedinjenje sa Bogom, i prema tome oni promatraju samo svjetovne događaje i ne spoznaju da je neispravan odnos prema Bogu ono što uzrokuje svaki svjetovni događaj, i uzrokuje ljudsku patnju.

Sve dok čovječanstvu nedostaje ovo znanje njihovo mučno stanje se neće promijeniti. Patnja će neprestano uzimati druge oblike tako da kroz njihove mnoge i različite nevolje i boli mogu jednog dana steći razumijevanje da druga sila, koja nije ljudska, stoji iza svih nevoljâ – da njihov autor nije samo ljudska već da istovremeno djeluje i volja Više Sile, i da oni moraju zauzeti određeni stav u odnosu na tu Višu Silu.

Znanje o čistoj istini objašnjava sve, i čini veliku izopačenost razumljivom, pošto su uzrok, posljedica i cilj prepoznatljivi. I stoga je promjena moguća jedino kada se ljudi prilagode toj svrsi i cilju i potom nastoje otkloniti uzrok patnje i nevolje, što za svjetovne ljude jeste a i ostaje nerazumljivo sve dok smatraju da je svijet najvažniji, sve dok svojim tijelima daju prioritet, puštajući dušu da gladuje.

Međutim, istinsko znanje se može dati samo onome koji se odvojio od svijeta, jer kada se znanje daje svjetovnim ljudima oni ga neće prepoznati kao istinu i prema tome će ga odbaciti. Zato se takav čovjek mora učiniti prijemčivim za istinu, kroz patnje i nevolje ga se mora naučiti da prepozna bezvrijednost svjetovnih dobara, umanjujući tako njegovu žudnju za njima.

I tako se njegova želja za istinom povećava pod pretpostavkom da nije pod utjecajem zlih sila koje u potpunosti zbunjuju njegove misli, odvraćaju ga od istine i izazivaju u čovjeku mržnju, kako mu svijet zajedno sa njegovim zadovoljstvima počne pružati razočaranje. Takav onda više ne pronalazi vezu sa Bogom dok je na Zemlji, i svako sredstvo koje Bog upotrebljava je uzaludno. Za čovjekovu dušu je ipak korisno prepoznati kratkotrajnost svjetovnih vrijednosti dok je još na Zemlji, i naučiti kako ih prezirati te ne biti sa njima isuviše vezan za Zemlju u trenutku njezinog napuštanja, čak i ako prelazi u drugi svijet ne-dovoljno razvijen.

Prevladavanje materije u duhovnom carstvu onda nije toliko teško i proces višeg razvoja se, kada je ušao u duhovno carstvo, može puno brže dogoditi. Takva duša u duhovnom carstvu puno spremnije prihvaća ponuđenu istinu i ne odupire se Bogu toliko kao na zemlji. I zato sudbina umrlih duša nije toliko beznadežna, tamo gdje su na Zemlji kroz veliku patnju prepoznali prolaznu prirodu zemaljskih dobara, čak i tamo gdje su, izgubiviši svoje zemaljske živote, naizgled postali žrtve nesreće.

I stoga je čak i bol i patnja koju je uzrokovala volja zlih ljudi korisna za dušu koja je još jako daleko od Boga. I zato Bog dozvoljava da ljudi u slobodnoj volji bijesne jedni protiv drugih dok On to ne zaustavi kada se to poklapa sa Njegovim vječnim namjerama. A sve dok ljudi žive u neznanju, sve dok zatvaraju svoje uši za istinu, On im dozvoljava da dozrijevaju kroz svoje vlastite akcije i da iskuse neizrecive patnje i nevolje, pošto oni to sami žele i stoga su sami uzročnici svojih patnji.

AMEN

Traduttore
Tradotto da: Lorens Novosel