Compare proclamation with translation

Other translations:

UZROK I POCETAK STVARANJA....

Što se dogodilo u kraljevstvu duhova je bio razlog za pocetak Stvaranja, cijelog svemira sa svim njegovim raznovrsnim duhovnim i materijalnim tvorevinama. Prije nastajanja ovih tvorevina jedino je duhovno kraljevstvo postojalo, koje je bilo svijet beskrajnih blaženstava u kojem su duhovna bica uživala u njihovom postojanju i bila su sposobna stvarati u posjedu snage i svjetla u skladu sa njihovom svrhom. I ovo je ‘stvaranje’ opet ukljucivalo duhovne tvorevine, oni su aktualizirali misli i ideje koje su tim bicima pritjecale od Boga i koje su onda oni implementirali/izvodili sa ogromnim ushicenjem buduci je snaga da to cine bila na njihovom raspolaganju i oni su takoder bili sposobni slobodno koristiti njihovu volju. I stanje blaženstva duhovnih bica se nikada nije trebalo promijeniti, oni se nisu trebali bojati niti ogranicenja njihove snage niti redukcije svjetla sve dok je njihova ljubav spram njihova Boga i Stvoritelja ostala nepromijenjena i oni su time bili prožeti od strane Njega sa Božanskim svjetlom ljubavi.... Ali onda je nastala situacija koja je bica izložila novom nacinu gledanja na stvar, kada je Lucifer, nositelj svjetla.... prvostvoreno bice.... predstavio Vjecno Božanstvo, buduci je Ono bilo nevidljivo, kao dvojbeno/neizvjesno.... i predstavio sebe kao onog od koga su sva duhovna bica potekla i takoder zahtjevao njihovo priznavanje njega kao boga i stvoritelja....

Ovo je medutim u bicima prouzrocilo konflikt buduci je njihova ljubav pripadala Onome Koji ih je stvorio.... ali Luciferova prezentacija ih je zbunila, u stvari, ona je izgledala više prihvatljiva/uvjerljiva, jer Lucifer je zracio svjetlo i sjaj i oni nisu bili sposobni vidjeti uzvišeno bice iznad njega.... Unatoc tome, oni su i dalje bili prožeti od strane svjetla realizacije; posljedicno tome oni su takoder dvojbili Luciferov prikaz. Ali postepeno su se njihovi blistavi trenuci uvida poceli izmjenjivati sa trenucima laganog zamagljivanja, i što je više bice za/po-državalo potonje duže su trajale faze zamracenog razmišljanja, ili drugacije [[(= u slucaju drugih bica)]], misli su se razbistrile/posvijetlile i bice je na najlucidniji nacin shvatilo svoje istinsko porijeklo. I Lucifer više nije bio sposoban zatupiti realizaciju potonjih.... Prijašnji su, medutim, brzo postali predmetom njegove kontrole, oni su mu se pridružili i gledali su na njega kao na njihovog boga i stvoritelja buduci su se opirali njihovim neprestano ponovno-javljajucim prosvjetljenim trenucima sve dok se nije dogodio konacni pad u bezdan. Luciferova neumanjena snaga u pocetku je bila dovela u postojanje gomilu najblaženijih duhovnih bica u postojanje, i naracun mnoštva ovih tvorevina u njemu se pojavio pogrešan osjecaj samo-poštovanja.... On više nije vidio Izvor od Kojeg je bio primio ovu snagu nego jedino ‘dokaz’ snage koja ga je prožimala i on ga je jedini želio posjedovati, premda je znao kako je o takoder pripadao Onome iz Cije je snage njemu bilo dozvoljeno crpiti. Ipak on nju nije jedino želio posjedovati, on je takoder želio zatamniti svjetlo bica koje je najizrazitije njima otkrivalo njihovo porijeklo.... I tako je on uspio u poticanju konflikta u bicima što je, medutim, takoder umanjilo njihovu srecu i omelo njihovu stvaralacku aktivnost.... sve dok oni nisu konacno odlucili prihvatiti njihovog gospodara i tako su bica baš kao i nositelj svjetla proigrala njihovu snagu i svjetlo i zaronila u tamu....

I ovaj duhovni proces koji vama ljudima može biti samo ugrubo objašnjen, je rezultirao u pojavljivanju bezbrojnih duhovnih i fizickih tvorevina.... Ove tvorevine su samo preoblikovana, pala duhovna bica.... Zbog njihova otpadništva od Boga, usljed njihove beskrajno velike udaljenosti od Njega, njihova je supstanca postala povecavajuce kruta što je ona dalje propala. Ovo se treba razumjeti tako da duhovna snaga od Boga, koja potice uvijek povecavajucu aktivnost, više nije bila u stanju dotaci ova duhovna bica buduci su joj se ona sama suprotstavila; i tako je njihova aktivnost dokoncala, njihova pokretljivost, njihov se život ukrutio.... i što je ostalo je bila potpuno ukrucena supstanca, koja je izvorno doista bila Božja isijana snaga, ipak ona je postala totalno neucinkovita.... Ali Božja ljubav i mudrost su inicijalno naumili drugaciju svrhu za duhovna bica: neprestanu aktivnost u skladu sa Njegovom voljom koja je, u isto vrijeme, bila takoder naumljena biti volja bica. Duhovna bica su bila djelovala u suprotnosti sa njihovom svrhom, oni su željeli koristiti njihovu snagu protivno Božanskoj volji ipak više to nisu bili sposobni napraviti, pošto su usljed njihova otpadništva bili sebe lišili njihove snage. U tom je trenutku Božja ljubav opet šcepala potpuno ukrucene duhove, koji više nisu bili sposobni sebe prepoznati i bili su ne više nego nakupina Bogu-protivnih duhovnih supstanci. Njegova snaga ljubavi je ove supstance rastavila i iskoristila ih da nastanu najrazlicitija djela stvaranja.... Time je On više ili manje preoblikovao Njegovu jednom isijanu snagu, On je dao svakom pojedinacnom djelu stvaranja njegov zadatak kojem je ono onda udovoljavalo u zakonu prisile, tako da je razložena duhovna supstanca bila prisiljena biti aktivna ali bez ikakve samo-svjesnosti, koju je prethodno posjedovala kao duhovno bice. Posljedicno tome, tvorevine nisu ništa drugo nego ono što je izvorno bilo proizašlo od Boga, samo u potpuno drugacijem stanju njihova savršenstva što se tice.... Jer sve tvorevine jesu ili udomacuju jedino nesavršene duhovne duhove koji su na putu povratka k Bogu. Savršena duhovna bica nisu potrebovala materijalne tvorevine, oni su jedino eksternalizirali njihove ideje i misli ali ove su opet bile jedino duhovni proizvodi njihove volje i razmišljanja i njihove neogranicene snage. To je bio svijet koji je jedino bio nastanjen savršenim bicima. Nikakve mane, nikakva ogranicenja i nikakvi nedostaci nisu u njemu postojali.... Jer ovi su jedino izbili na površinu kada je svemir udomacio Bogu-protivna bica.... kada su nesavršena bica trebala cahure u kojima su bili prisiljeni postati aktivnima.

I stoga, gdjegod se mogu pronaci forme one takoder unutra sadrže zarobljene nesavršene duhove, i što su više krute ove forme to je više ukrucena i Bogu-protivna zavezana duhovna supstanca unutra. Ali cak se sama forma.... materijalni dio.... sastoji od takvih nesavršenih supstanci koje su jedino držane na okupu od strane Božje snage Ljubavi kako bi posluživale svrhu: kao nositelji duhovnih bica da im pomognu napredovati. Božanska snaga ljubavi je upakirala sve ove duhovne supstance ali nece prisilno utjecati na njih tako što ce nasilno slomiti njihov otpor.... Djelo stvaranja mora doista vršiti specificnu aktivnost u skladu sa Božjom voljom ali duh unutar nje nije prisiljen okrenuti se k Bogu. I to je zašto je moguce da duh jednog prvobitnog bica može proci cijeli proces kroz djela stvaranja sve do konacnog utjelovljenja kao ljudsko bice a ipak da nije odustao od njegovog otpora spram Boga, buduci to treba biti ostvareno pomocu njegove slobodne volje koja se isto tako može opet okrenuti ka princu tame. Ali neprestana aktivnost pod zakonom prisile obicno postiže redukciju otpora Bogu, buduci cak i najmanja aktivnost vec daje bicu izvjesni osjecaj utjehe, buduci izražaj snage korespondira njegovoj temeljnoj prirodi. Bezbrojni zvjezdani svjetovi.... sve njihove inherentne tvorevine, su rezultat ovog prošlog otpadništva u kraljevstvu duhova.... Oni ce i dalje nastaviti postojati vjecnostima; opet i iznova ce se nove tvorevine pojaviti kako bi omogucile jednom palim duhovima vratiti se k Bogu. Vjecnosti ce proci sve dok djelo povratka nije ostvareno, sve dok se cak posljednje ukruceno duhovno bice nece razložiti i biti sposobno zapoceti put povratka.... Medutim, prije ili poslije sve ove tvorevine ce sebe produhoviti, prije ili poslije postojati ce opet samo jedan ‘duhovni svijet’ gdje ce svi duhovi raditi sa istom voljom kao što je Božja volja i biti neuporedivo sretni.... prije ili poslije Bog ce ostvariti Svoj cilj da nece biti okružen samo sa ‘živim tvorevinama’ nego ‘djecom’ kojoj Može omoguciti najveca blaženstva, buduci Ga Njegova beskrajna ljubav podstice spram neprestane srece i nece Mu dati otpocinuti sve dok nije ostvario Njegov cilj.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Causa da Origem da Criação....

O que aconteceu no reino dos espíritos foi a causa do surgimento da criação, de todo o universo com todas as suas criações de natureza espiritual e material. Antes que essas criações surgissem, havia apenas o reino espiritual, era um mundo de imensurável felicidade, no qual os seres espirituais desfrutavam de sua existência e eram capazes de criar em posse de força e luz de acordo com seu destino. E essa 'criação' consistia novamente em criações espirituais, na realização de pensamentos e idéias que fluíam de Deus para esses seres e que depois realizavam em êxtase imensurável, porque a força para fazê-lo estava à sua disposição e eles também podiam usar livremente a sua vontade. E o estado de felicidade dos seres espirituais nunca mudou, eles não tinham que temer uma limitação de suas forças nem uma redução da luz enquanto seu amor por seu Deus e Criador permanecesse inalterado e eles fossem permeados pela luz divina do amor dEle.... Mas então ocorreu o estado em que uma nova visão se abriu para os seres, onde por parte do portador da luz Lucifer.... o primeiro a ser criado.... a Deidade Eterna, por não ser visível, foi-lhes apresentada como duvidosa.... onde ele se apresentou como aquele de quem todos os seres espirituais se tinham originado e agora também exigia o seu reconhecimento como Deus e Criador.... Agora os seres foram apanhados num conflito, pois o seu amor era dirigido para Aquele que os tinha criado.... mas o retrato de Lúcifer confundiu-os, de facto, pareceu-lhes mais credível, pois Lúcifer brilhava em luz e esplendor e eles eram incapazes de ver um ser em pé acima dele.... Apenas a luz do conhecimento ainda estava neles, segundo a qual também duvidavam do retrato de Lúcifer. Mas agora os momentos de luz começaram a alternar-se com as nuvens silenciosas, e quanto mais o ser se entregava a estas últimas, mais longas se tornavam as fases do pensamento obscuro, ou então: os pensamentos se dissipavam e o ser reconhecia mais levemente a sua verdadeira origem. E Lúcifer não foi mais capaz de nublar a realização desta última..... Mas o primeiro logo ficou sob seu controle e eles se juntaram a ele e viram nele seu Deus e Criador, porque resistiram aos momentos cheios de luz que, uma e outra vez, também apareceram neles antes da queda final no abismo. O poder não diminuído de Lúcifer no início tinha chamado à existência um inumerável exército de seres espirituais mais abençoados, e dessa abundância de suas criações cresceu nele uma falsa autoconsciência.... Ele já não via a fonte da qual tinha tirado aquela força, mas apenas as "provas" da força que fluíra através dele, e estas ele queria possuir sozinho, apenas para si próprio, embora soubesse que elas também lhe pertenciam de Cujas forças lhe foi permitido tirar.... No entanto, ele não queria apenas possuí-los, mas também diminuir a luz nestes seres que mais claramente revelaram a sua origem.... E assim ele conseguiu mergulhar os seres em uma discórdia que, no entanto, também diminuiu sua felicidade e inibiu sua atividade criativa.... até que finalmente decidiram a favor do seu senhor e assim tanto os seres como o portador da luz perderam a sua força e luz e caíram na escuridão.... E esse processo espiritual, que só pode ser explicado a vocês humanos em linhas gerais, foi a causa do surgimento das infinitas criações do tipo espiritual e material.... (3.7.1958) Estas criações são apenas transformadas, apóstata coisas espirituais.... Através desta apostasia de Deus, ou seja, da distância infinita Dele, tornou-se cada vez mais difícil na sua substância, quanto mais longe caía. Isto tem de ser compreendido de tal forma que a força espiritual de Deus, que a impele a uma actividade cada vez mais viva, já não possa tocar nesta substância espiritual porque ela própria lhe resiste; e assim a actividade cessou, a mobilidade, a vida, congelada.... e o que restava era substância completamente endurecida, embora originalmente emanando força de Deus, no entanto tinha-se tornado completamente ineficaz.... O amor e a sabedoria de Deus, porém, tinham originalmente um propósito diferente para os seres espirituais: uma atividade incessante de acordo com a Sua vontade, que, no entanto, também pretendia ser a vontade do ser ao mesmo tempo. Os seres espirituais tinham agido contrariamente ao seu propósito, queriam usar as suas forças numa vontade ímpia, mas já não eram capazes de o fazer, uma vez que se tinham despojado das suas forças através da sua apostasia. Agora o amor de Deus voltou a tomar posse do espiritual completamente endurecido, que já não se reconhecia mais, que era apenas um conglomerado de substâncias espirituais que se opunham a Deus. O seu poder de amor afastou estas substâncias e permitiu que as obras mais versáteis da criação surgissem a partir delas..... Assim Ele remodelou, por assim dizer, a força outrora emanada por Ele, Ele deu a cada obra individual da criação o seu propósito que agora também se cumpriu na lei da compulsão, para que a substância espiritual dissolvida fosse agora forçada à atividade, mas sem qualquer consciência do ego que antes possuía como ser espiritual. As criações não são, portanto, basicamente nada mais do que aquilo que originou originalmente de Deus como um ser, apenas num estado completamente alterado no que diz respeito à sua perfeição.... Pois todas as criações são ou contêm apenas substâncias espirituais imperfeitas que estão no caminho do retorno a Deus. Os seres espirituais perfeitos não precisavam de criações materiais, eles apenas expunham suas idéias e pensamentos de si mesmos, mas estes eram novamente apenas produtos espirituais de sua vontade e pensamento e sua força ilimitada. Era um mundo em que só a perfeição se movia. Não houve defeitos, não houve limitações e não houve falhas na mesma..... Pois estes só surgiram quando o universo estava cheio de seres reféns de Deus.... como imperfeitas conchas espirituais necessárias em que foi forçado a operar. Onde quer que haja formas, os espíritos imperfeitos também estão presos nelas, e quanto mais sólidas são essas formas, mais endurecido e Deus se oponha a elas. Mas mesmo a própria forma.... importa.... consiste em tais substâncias imperfeitas que só são mantidas juntas pela força do amor de Deus, a fim de servir a um único propósito: como portadoras de entidades espirituais para ajudá-las a ascender. A força divina do amor envolve todas estas substâncias espirituais, mas não as afecta necessariamente na medida em que rompe à força a resistência.... O trabalho da criação certamente tem que realizar uma certa atividade de acordo com a vontade de Deus, mas a substância espiritual nele não é forçada a se voltar para Deus. E, portanto, também pode acontecer que o ser espiritual, que pertence a um ser original, cubra todo o curso através das obras da criação até a última encarnação como ser humano e ainda não tenha renunciado à sua resistência a Deus, porque isso tem de ser alcançado pelo seu livre arbítrio, que pode muito bem voltar-se novamente para o senhor das trevas. Mas a atividade constante na lei da compulsão geralmente traz um enfraquecimento da resistência contra Deus, porque a disposição já sente um certo bem-estar com a menor atividade própria, já que uma expressão de força corresponde ao seu ser original. Os inumeráveis mundos estelares, todas as criações neles contidas, são o resultado daquela antiga apostasia no reino dos espíritos. Elas ainda existirão por eternidades, novas criações sempre surgirão para possibilitar o caminho de retorno a Deus para todos aqueles que uma vez caíram. As eternidades passarão até que o trabalho de retorno seja realizado, até que até a última substância espiritual endurecida seja dissolvida e possa começar o caminho de retorno.... Mas um dia todas essas criações terão se espiritualizado, um dia haverá apenas um 'mundo espiritual' novamente onde todos os seres espirituais estarão ativos na mesma vontade de Deus e incomparavelmente bem-aventurados.... Um dia Deus terá alcançado a meta de ter não só "criaturas", mas também "filhos" à sua volta, para os quais pode preparar as mais altas bem-aventuranças, porque o seu amor infinito o impele à felicidade constante e não o deixará descansar até que tenha alcançado a sua meta...._>Amém

Translator
Translated by: DeepL