Compare proclamation with translation

Other translations:

OBJAŠNJENJE STIGMI…

U Mojoj patnji i smrti na Križu, bio vam je dan primjer najdublje Ljubavi i najvece radosti žrtvovanja, kakvoj nema ravne. Ima sada stvari izmedu neba i Zemlje, koje su vama ljudima sasvim neobjašnjive, jer ne znate ništa o djelovanju duhovnih snaga na covjeka, koji takvo što na sebi dozvoljava kroz svoju volju, koja se krece u Božanskom redu. I tako vi cesto stojite pred zagonetkom, cije je rješenje medutim lagano za onoga koji je prodro u duhovno znanje, za onoga, koji za sve nalazi objašnjenje, koje mu je ponudeno kroz njegov duh. Ali, tek rijetko jednom covjeku može biti dano takvo objašnjenje iz duhovnog kraljevstva, buduci je tek rijetko direktno djelovanje Duha dozvoljeno, odnosno uvaženo. Jer, cesto se drži vlastitom misaonom aktivnošcu, ono što je medutim, djelovanje Duha, i tek rijetko se Duh u covjeku može tako jasno izraziti, da bude prepoznat, i da rezultat toga bude prihvacen.

Moja patnja i umiranje na Križu su bili izuzetno bolni za ljudsko koje je cinilo Moje tijelo, tako da je žrtva covjeka Isusa nadilazila sve što je ikada moglo vrijediti kao Ljubavno djelovanje na Zemlji.... Pa ipak, covjecanstvo nema više skoro nikakvu svjesnost o tome, zaboravilo je, buduci ono želi zaboraviti. Pojam Otkupitelja covjecanstva je izbrisan iz srca vecine ljudi, i tek malobrojni pred oci stavljaju patnju covjeka Isusa, ali bez da je shvacaju i osjecaju u njenoj dubini.... Duhovni svijet medutim, trajno je pod utiskom Otkupljenja kroz Isusa Krista. Duhovno ispunjeno svjetlom, proživljava sve u sadašnjosti, ono ne poznaje nikakav pojam vremena, prošlost, sadašnjost i buducnost su za svjetlosna bica jedno, i tako oni uvijek proživljavaju Kristovo raspece, te hvale i slave Onoga, Koji je kroz Svoju smrt na Križu njima otvorio nebo, Koji im je pomogao u poimanju Boga, Koji je otklonio (otplatio) veliki grijeh koji je odvajao Moja stvorenja od Mene kroz vjecnosti. To goni svjetlosna bica da ljudima privuku pažnju na najveci Cin Ljubavi koji je ikada izvršen na Zemlji… Duboki utisak, kojeg Kristova smrt na Križu uvijek iznova cini svjetlosnim bicima, oni takoder žele prenijeti ljudima, i nailaze na otpor, jer covjecanstvo stoji toliko pod utiskom svijeta, da im je Božanski Otkupitelj Isus Krist tek još jedan lik iz mašte, da za njih predocavanje djela Otkupljenja znaci jedino bajku, i sve više i više gubi na vjerodostojnosti. Duhovno ispunjeno svjetlom prepoznaje rastuce zamracenje na Zemlji, i tu i tamo nastoji zapaliti svjetalce, ono nastoji ljudima prenijeti blijedi odraz duhovnog kraljevstva, pokretano Ljubavlju za nespašeno duhovno, koje, utjelovljeno kao covjek, riskira da ne savlada ispit zemaljskog života. Ali, svjetlosnim bicima je teško pronaci pristup ljudskom srcu, jer duša mora svoju suglasnost dati u slobodnoj volji, mada tijelo može biti bez sudjelovanja u ovom izražavanju volje duše. Duša u stanju odvojenosti od tijela, u snu, ili u potpunoj obamrlosti tijela, mora pokazati žudnju za izvanrednom opskrbom snagom u bilo kojem obliku. Tada svjetlosna bica uzimaju dušu u posjed, od cega ona ne odustaju ni kada je tijelo, iznova u njegovoj uobicajenoj aktivnosti, u vezi s dušom. Onda ce, od strane svjetlosnih bica biti dozvoljen pogled u duhovno kraljevstvo duši, koja je time tako impresionirana, da se utisci duše prenose i na tijelo… Covjek tako, ne vidi u tjelesnom stanju duhovne doživljaje, razumom i tjelesnim ocima, nego jedino duša gleda, što se medutim, na njenom tijelu cini vidljivo primjetnim. Duša proživljava s takvom dubinom postupak razapinjanja Krista, ali ovaj doživljaj ona ne prosljeduje tjelesnom razumu, tako da je razmišljanje covjeka sasvim bez sudjelovanja, ali je tijelo, kroz duševnu uzbudenost, povuceno u supatništvo… da stoga tijelo, u pravom smislu rijeci, supati ono što duša gleda.... Svjetlosni svijet nastoji misli ljudi usmjeriti na najvecu tajnu u Svemiru, na najvece djelo Ljubavi, bez kojeg nitko ne bi mogao biti izbavljen iz prokletstva grijeha… Svjetlosna bica koriste svaku pravu priliku, gdje kroz jednog covjeka, ona mogu govoriti svima u njegovom okruženju; ona nastoje pobuditi pažnju i kod onih koji su nevjernici, i nastoje sebi dati prirodno objašnjenje. Ona pale mala svjetla, koja medutim ipak šire jasan sjaj, ako se ne zadrže skrivena ili budu ugašena kroz utjecaj protivnika, koji nastoji ugušiti sve što ukazuje na Otkupljenje kroz Isusa Krista. Jer, borba izmedu svjetla i tame bjesni sve žešce, što se više približava Kraj, i stoga ce se takoder umnožiti i sve naznake.... Bit ce znakova i cuda, i blažen onaj tko ih uvažava, i otuda izvlaci svoje zakljucke.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

La spiegazione delle stimmate

Nel Mio soffrire e morire sulla Croce vi è stato dato un esempio del profondissimo Amore e della più grande Gioia di Sacrificio che cerca il suo simile. Ora esistono delle cose fra Cielo e Terra, che a voi uomini sono totalmente inspiegabili, perché non sapete nulla dell’agire delle Forze spirituali su un uomo che permette questo su di sé attraverso la sua volontà, che si muove nell’Ordine divino. E così state sovente davanti ad un enigma, la cui soluzione è comunque facile per colui che è penetrato nel sapere spirituale, che trova una spiegazione per tutto, che gli viene offerta tramite il suo spirito. Ma solo di rado può essere data una tale spiegazione dal Regno spirituale ad un uomo, perché solo di rado viene ammesso il diretto agire dello spirito, rispettivamente considerato. Perché sovente viene considerata come propria attività mentale ciò che però è l’agire dello spirito, e solo raramente lo spirito nell’uomo può annunciarsi con evidenza, che venga riconosciuto e perciò accettato il risultato.

Il Mio soffrire e morire sulla Croce era oltremodo tormentoso per l’Umano che formava il Mio Corpo, che il Sacrificio dell’Uomo Gesù superava tutto ciò che poteva mai valere come Agire d’Amore sulla Terra. E malgrado ciò, l’umanità non ne prende quasi più nessuna notizia, ha dimenticato, perché vuole dimenticare. Il Concetto di un Redentore dell’umanità è spento nel cuore di quasi tutti gli uomini, e soltanto pochi si mettono davanti agli occhi il soffrire dell’Uomo Gesù, senza perciò afferrarlo e sentirlo nella sua profondità. Il mondo spirituale però sta costantemente sotto l’impressione della Redenzione tramite Gesù Cristo. Lo spirituale della Luce vive tutto nel presente, non conosce nessun concetto di tempo, passato, presente e futuro sono uno per gli esseri di Luce e così vivono in ogni tempo la Crocifissione di Cristo e lodano e glorificano Lui, il Quale attraverso la Sua morte sulla Croce ha dischiuso loro il Cielo, il Quale ha aiutato loro alla contemplazione di Dio, Che ha estinto il grande peccato che ha separato le Mie creature da Me attraverso delle Eternità. Gli esseri di Luce sono spinti di far notare agli uomini il più grande Atto d’Amore che è mai stato compiuto sulla Terra. La profonda impressione che la morte sulla Croce di Cristo fa sempre di nuovo sugli esseri di Luce, vorrebbero trasmettere anche agli uomini ed urtano contro resistenza, perché l’umanità sta talmente sotto l’influenza del mondo, che per lei il divino Redentore Gesù Cristo E’ solo ancora una figura di fantasia, che la rappresentazione dell’Opera di Redenzione significa solo una favole e perde sempre di più in credibilità. Lo spirituale della Luce riconosce il crescente oscuramento sulla Terra e cerca qui e là di accendere una lucetta, cerca di trasmettere agli uomini un debole riflesso dal Regno spirituale, spinti dall’amore per lo spirituale non redento che, incorporato come uomo, minaccia di non superare la prova della vita terrena. Ma gli esseri di Luce difficilmente trovano l’accesso al cuore dell’uomo, perché l’anima deve dare per questo la sua approvazione nella libera volontà, benché il corpo in questa manifestazione della volontà dell’anima può non essere partecipe. L’anima nello stato del distacco dal corpo, nel sonno oppure nella totale letargia del corpo, deve mostrare il desiderio per lo straordinario apporto di Forza in ogni forma. Allora gli esseri di Luce prendono possesso dell’anima, a cui non rinunciano nemmeno, quando il corpo è di nuovo in collegamento con l’anima nella sua abituale attività. Allora all’anima viene concesso dagli esseri di Luce uno sguardo nel Regno spirituale che ne è talmente impressionata, che le impressioni dell’anima si trasferiscono anche al corpo. Quindi l’uomo non vede i risultati spirituali nello stato corporeo, con l’intelletto e gli occhi del corpo, ma solo l’anima vede ciò che però si fa notare visibilmente nel suo corpo. L’anima vive con una tale interiorità il procedimento della Crocifissione di Cristo, ma non dà questo risultato all’intelletto corporeo, in modo che il pensare dell’uomo è totalmente impartecipe, ma il corpo viene da ciò coinvolto nella sofferenza tramite l’emozione animica, che quindi il corpo nel vero senso della parola soffre insieme ciò che l’anima vede. Il mondo di Luce cerca di guidare i pensieri degli uomini sul più grande Mistero nell’Universo, sulla più grande Opera d’Amore, senza la Quale nessuno potrebbe essere redento dai legacci del peccato. Gli esseri di Luce colgono ogni occasione, dove attraverso un uomo possono parlare a tutti nel suo ambiente; cercano di stimolare l’attenzione anche in coloro che sono miscredenti e che cercano di darsi una spiegazione naturale. Non accendono lucette, che però diffondono comunque un chiaro bagliore, se non vengono tenute nascoste o spente attraverso l’influenza dell’avversario, che cerca di soffocare tutto ciò che indica la Redenzione tramite Gesù Cristo. Perché la lotta fra la Luce e la tenebra infuria con veemenza sempre di più, quando si avvicina la fine e perciò aumenteranno anche tutte le indicazioni. Avverranno segni e Miracoli e beato chi li osserva e ne trae le sue deduzioni.

Amen

Translator
Translated by: Ingrid Wunderlich