Una volta tutti voi dovete deporre il corpo terreno ed alla vostra anima verrà assegnato un altro luogo di soggiorno. Nessuno di voi sfuggirà al suo destino, ognuno ha da aspettarsi con sicurezza la sua fine corporea. Quindi sapete che la vostra esistenza sulla Terra è limitata e che nessuno si può difendere contro la morte del corpo quando è venuta la sua ora. Ma malgrado questa certezza, conducete una vita sulla Terra come se non dovesse mai finire, pianificate e producete sempre soltanto per tempi più avanti, senza sapere se avrete ancora da vivere questo tempo. Non contate su ciò che per voi è sicuro, lavorate e agite soltanto per la breve vita su questa Terra che non ha continuità. Ma voi stessi non morirete, la vostra anima rimane in vita, anche dopo la morte del vostro corpo, e la vostra anima è il vostro vero Io. Quindi per voi non esiste un vero morire, soltanto un cambiamento del vostro luogo di permanenza. Se ci riflettete molto seriamente, allora agirete saggiamente, quando provvedete che proprio quel luogo di permanenza dopo vi renderà felice ed estenderete la vostra provvidenza a quel tempo, quando non camminerete più su questa Terra ma continuerete la vostra vita nel Regno dell’aldilà, che però è costituito secondo il vostro cammino terreno. Voi tutti sareste anche più diligenti se lo credeste. Più la vostra preoccupazione è per il vostro corpo, meno avete in voi questa fede che continuiate a vivere. E per questo non vi può essere data nessuna dimostrazione, perché il vostro cammino terreno non deve essere determinato dalla paura, la quale però farebbe scaturire in voi ogni certezza di una continuità della vita dopo la morte, voi che non tendete volontariamente in Alto. Altri hanno bensì questa certezza in sé, loro credono, ma proprio perché tendono in Alto. Un tendere nato però dalla paura non conduce alla perfezione. E per questo non può essere dimostrata a voi uomini che esiste una continuazione della vita dopo la morte. Ma ognuno può risvegliare in sé questa fede se soltanto riflettesse seriamente e volesse sempre fare la cosa giusta. Agli uomini viene sempre più chiaramente indicata la temporaneità di ciò che valutano troppo alto. Degli uomini vengono strappati via nel mezzo della vita ed ognuno potrebbe imparare da ciò di considerare anche la sua vita come un regalo, che potrebbe essergli tolto ogni giorno, e dovrebbe soltanto seguire i pensieri che gli vengono nel caso di una improvvisa morte di una persona, dovrebbe soltanto seguire il defunto nell’Infinità. Dovrebbe occuparsi più sovente con colui che non è passato, ma ha solamente cambiato il suo luogo di soggiorno, ed in verità, gli si tenderebbero delle mani dal Regno spirituale che lo vorrebbero attirare. Ma anche se l’uomo non ha la certezza della continuità della vita, egli dovrebbe comunque contare su questa possibilità, e far sempre sorgere davanti ai suoi occhi questa possibilità in vista della morte di altri uomini e chiedersi come sarebbe magari fatta la sua sorte se venisse chiamato all’improvviso. Perché finché l’uomo non può dimostrare, cosa che non sarà mai possibile – che non esiste una continuità di vita dopo la morte, dovrebbe provvedere. E non se ne pentirà mai, se sulla Terra si ricorda non soltanto del corpo, ma anche della sua anima, se si raccogliesse una piccola ricchezza spirituale sulla Terra che nel Regno spirituale lo aiuterebbe a salire in Alto. Allora l’anima raccoglierà ciò che l’uomo ha seminato sulla Terra, e benedetta è quell’anima, che sulla Terra ha provveduto per l’Eternità.
Amen
TraduttoreJednog dana ćete odložiti vaše zemaljsko tijelo i vaša duša će dobiti drugo obitavalište. Nitko ne može izbjeći ovoj sudbini. Svatko mora sa sigurnošću očekivati svoju smrt. Isto tako znate da je vaš boravak na Zemlji ograničen i da se nitko ne može boriti protiv tjelesne smrti kada dođe njezino vrijeme.
Ali bez obzira na ovu neminovnost, vi živite vaš život na ovoj zemlji kao da on nikada neće završiti. Neprestano se zaokupljate izradom planova za budućnost, a da u stvari i ne znate da li će ta 'budućnost' ikada doći. Na to ne možete računati, vi pouzdano znate samo jedno, da ste uposleni i da radite jedino za ovaj kratkotrajan život na Zemlji, život koji neće vječno trajati. Bilo kako bilo, vi osobno nećete nestati. Vaša duša ostaje živa čak i nakon fizičke smrti a vaša duša je vaše stvarno 'ja'. Tako da za 'vas' u stvari ne postoji smrt, jedino promjena vašeg obitavališta.
Mudro ćete učiniti ako o ovome najozbiljnije razmislite. Ako bi brinuli o tome da li će vas vaše obitavalište u budućnosti činiti sretnim, na taj način bi se vaša briga protezala i na vrijeme kada više ne budete hodali po ovoj Zemlji, na nastavak vašeg života sa druge strane koji će, bilo kako bilo, biti uređen u skladu sa vašim ovozemaljskim životom.
Kada bi u to vjerovali onda bi zasigurno bili marljiviji. Što više brinete za vaše tijelo to ste manje sigurni u nastavak vašeg života. Ali vama se dokaz o tome ne smije dati jer vašu zemaljsku šetnju ne smije određivati strah. Dok bi svaki dokaz o nastavku života nakon smrti, za vas vas koji svojevoljno ne težite prema gore, bio poput buđenja.
Drugi imaju u sebi tu sigurnost, vjeruju pošto teže prema gore. Ali težnja, bilo kako bilo, koja se rađa iz straha ne može voditi u savršenstvo. I baš zbog stoga vam se ne smije dokazivati da život ne prestaje nakon smrti. Ali ljudi, koji su iskreni i koji uvijek čine ono što je dobro, mogu za sebe probuditi tu vjeru.
Ljudi se sve jasnije upozoravaju kako je ono što tako visoko cijene prolazno. Kada ljudi budu iščupani iz života, svaki čovjek bi iz toga mogao naučiti kako bi na svoj život gledao kao na dar koji mu svakog trenutka može biti oduzet. I jednostavno bi trebao pratiti nadolazeće misli u trenucima iznenadne smrti njegova bližnjeg. On bi preminulog trebao slijediti u beskonačno. On bi se samo češće trebao pozabaviti sa onim koji u stvari nije umro već je samo promijenio svoje obitavalište. I uistinu, biti će onih u duhovnom kraljevstvu koji će ispružiti svoje ruke te ga privući k sebi.
Ali čak i ako čovjek nije u potpunosti siguran glede budućeg života, on ipak mora uzeti u obzir tu mogućnost, te o njoj opetovano razmišljati prilikom smrti svojeg bližnjeg. Nakon toga se mora pitati kakva bi bila njegova sudbina kada bi on sam bio iznenada pozvan sa ovog svijeta.
Sve dok čovjek ne bude mogao dokazati da postoji nastavak života nakon smrti, a dokazati tako nešto neće nikad biti moguće, on će uvijek brinuti. On nikad neće zažaliti zbog toga što se na Zemlji zaokupljao ne samo sa svojim tijelom već također i sa dušom, stoga skupljajući duhovna bogatstva na Zemlji, koja će mu pomoći na njegovom putu prema gore u duhovnom carstvu.
Onda će duša ubrati ono što je čovjek na Zemlji posadio i blagoslovljena je ona duša koja se, na Zemlji, osigurala za Vječnost.
AMEN
Traduttore