Vi sarà dedicata una sorte beata nella Casa del Padre Mio. Troverete tutto ciò che vi da gioia, se la vostra anima è pura e libera da desideri terreni, se è matura per il Regno spirituale. Ma in che cosa consiste questa beatitudine, le gioie per un’anima pura spiritualizzata, lo potete comprendere voi uomini soltanto quando il vostro tendere sulla Terra è già per beni spirituali, quando la Terra con il suo possesso non vi stimola più. Sono dei godimenti spirituali che preparano all’anima indescrivibili delizie, sono godimenti che toccano la percezione dell’anima nel modo stesso in cui i godimenti terreni toccano il corpo, in modo che è oltremodo felice, perché non brama più nulla di terreno. Come sulla Terra, così l’anima percepisce anche nell’aldilà il bello, e come sulla Terra, conosce anche il sentimento della felicità, ma in misura molto più ampio. La sua nostalgia è continuamente per aumentare beni spirituali e questa nostalgia dell’anima viene anche colmata. Può contemplare e sentire delle Creazioni inimmaginabili e ne attinge costantemente sapienza e forza. Si muove in un ambiente più stimolante, per cui non si trova nessun paragone sulla Terra, perché le Creazioni terrene sono nei confronti povere e misere e per questo manca all’uomo anche la forza d’immaginazione per le cose miracolose dell’Amore divino, che Egli fa vedere ai Suoi figli. E dato che ogni essere è in contatto con anime dello stesso sentimento, la beatitudine viene notevolmente aumentata e la Luce costantemente innalzata. Lo stato degli esseri ancora imperfetti nell’aldilà può essere bensì descritto, perché non si differenzia di molto da quello sulla Terra, in modo che le anime si ritengono sovente ancora viventi sulla Terra, e questo per molto tempo. Come sulla Terra gli uomini vivono nella materia e non possono comprendere come l’uomo che tende verso la spiritualità si ritiri dal mondo ed è lo stesso felice, così i primi vivono anche nel Regno spirituale nello stesso desiderio per la materia, che a loro viene adempiuto nella misura che lei stessa non può più renderli felici finché dopo molto tempo non cominciano a separarsene nella riconoscenza della sua mancanza di valore. Ma il Regno spirituale della Luce con i suoi abitanti è chiuso per questi esseri, è un altro mondo per il quale non hanno ancora nessuna comprensione e nel quale non potrebbero nemmeno sussistere, perché la pienezza di Luce li consumerebbe. Ma ci sono sempre degli esseri di Luce tra di loro che li ammaestrano e cercano di dirigere la loro volontà di staccarsi dalle brame terrene e di tendere a qualcosa di più elevato, per poter entrare sovente dopo lungo tempo nel Regno di Luce. Nell’aldilà possono entrare delle anime con lo stesso grado d’imperfezione, che però necessitano di un tempo differentemente lungo per maturare, a seconda della capacità d’amare dei cuori, che nel Regno spirituale cambiano più velocemente che sulla Terra, ma che possono anche necessitare di molto più tempo per deporre i loro errori e vizi. Per queste anime immature sono comunque sempre dei concetti noti di ciò che vedono, mentre nel Regno di Luce l’anima incontra delle cose totalmente ignote e che fa scaturire una insospettata beatitudine nel contemplare ed ascoltare ed i miracoli non finiscono. Perché la Promessa di Gesù si adempie: “Quello che nessun occhio d’uomo ha mai visto e nessun orecchio d’uomo ha mai udito, è quello che ho preparato per coloro che Mi amano.”
Amen
TraduttoreVama će biti dodijeljena blažena sudbina u kući Mojega Oca. Vi ćete zateći sve što vam čini radost, ako je vaša duša čista i slobodna od zemaljskih žudnji, ako je ona zrela za duhovno kraljevstvo. U čemu se međutim sastoje ova blaženstva, radosti, za jednu čistu, produhovljenu dušu, to vi ljudi možete shvatiti jedino onda kada se vaše stremljenje na Zemlji već odnosi na duhovna dobra, kada vas Zemlja sa njenim vlasništvima više ne privlači. To su duhovni užici koji duši pričinjaju neopisive miline, to su užici koji dotiču osjećaje duše, kao zemaljski užici tijelo, tako da je ona stoga nadasve sretna, jer više ne čezne za ničim zemaljskim. Kao na Zemlji, tako duša i u onostranom ćuti (osjeća) lijepo, i kao na Zemlji, također poznaje osjećaj sreće, ali u daleko izrazitijoj mjeri. Jednako snažna je njena čežnja za umnožavanjem duhovnih dobara, a ova čežnja će duši biti i ispunjena. Ona može gledati i slušati nepredočive tvorevine, i stalno odatle crpiti mudrost i snagu. Ona se kreće u privlačnom (punom draži) okruženju, za što se ne može naći nikakva usporedba na Zemlji, jer su naspram njega zemaljske tvorevine siromašne i bijedne, pa otuda čovjeku također nedostaje moć predočavanja za čudesa Božanske Ljubavi, koje On Svojoj djeci dopušta gledati. A budući da je svako biće povezano sa srodnim dušama (dušama istog osjećaja, istog mišljenja), blaženstvo će biti uvelike pojačano, i svjetlo stalno rasti. No, stanje još nesavršenih bića u onostranom, može biti dobro opisano, budući se ne razlikuje mnogo od onoga na Zemlji, tako da duše često krivo pretpostavljaju (uobražavaju) da su još živuće na Zemlji, i to kroz dugo vremena. Kao što na Zemlji ljudi žive u materiji i ne mogu razumjeti kako se čovjek koji teži duhovnome povlači od svijeta, a ipak je sretan, tako prethodni žive i u duhovnom kraljevstvu u istoj žudnji za materijom, koja im je ispunjena do te mjere da njih same ispunjenje ne može usrećiti, sve dok se nakon dugo vremena oni ne počnu odvajati od nje, u spoznaji njene bezvrijednosti. No, duhovno kraljevstvo svjetla sa svojim stanovnicima je ovim bićima zatvoreno.... To je jedan drugi svijet, za kojeg ona još nemaju nikakvo razumijevanje, i u kojem ona ne bi mogla ni opstati, jer bi ih punina svjetla konzumirala. No, među njima su uvijek neprepoznata svjetlosna bića, koja ih podučavaju, i njihovu volju nastoje usmjeriti da se odvoji od zemaljskih žudnji, i da teže nečemu uzvišenijem, kako bi, često nakon dugo vremena, mogli ući u kraljevstvo svjetla. U onostrano mogu doći duše jednakog stupnja nesavršenosti, koje ipak trebaju različito dugo vrijeme da sazriju.... ovisno o sposobnosti njihovih srca da ljube, koja se ponekad u duhovnom kraljevstvu mijenja brže nego na Zemlji, ali također može trebati vrlo dugo vremena da odlože njihove mane i poroke (loše navike). Uvijek su međutim, za ove nezrele duše, poznati pojmovi to što im dolazi pogledu, dok u kraljevstvu svjetla duša susreće posve nepoznato, a gledanje i slušanje joj pobuđuje neslućeno blaženstvo, i čudima nema kraja. Jer, ispunja se Isusovo obećanje: „Što nijedno ljudsko oko nikada nije vidjelo, i nijedno ljudsko uho nikada nije čulo, to sam Ja pripremio onima koji Me ljube....“ .
AMEN
Traduttore