Vi ljudi ne bi mogli zamisliti rezultat vašeg prvobitnog grijeha da niste bili iskupljeni.... Ja vam nastavljam govoriti da ste jedino sposobni dokučiti ograničene pojmove [[(koncepte)]], budući bi posljedica prvobitnog grijeha bila neograničena kako se Moji zakoni ne mogu nikada opozvati.... A grijeh počinjen protiv Mene koji je bio toliko ogroman i toliko ozbiljan kao otpadništvo od Mene unatoč znanja da je to pogrešno je imao, u skladu sa Božanskom pravdom, rezultirati u jednako užasnim posljedicama, što je za ova bića povlačilo sa sobom vječni jad.... stanje vječnih muka i tame....
Stoga bi nebrojena bića bila trebala očekivati ovo stanje budući Moja pravednost nije jednostavno mogla poništiti jednu neiskupljenu krivnju. Ali ova bića su bila nesposobna sama napraviti ispravke, jer to nije bilo samo pitanje toga da bića otrpe izvjesnu količinu kazne i na taj bi način krivnja grijeha bila iskupljena.... stvar je u tome da su bića sagriješila protiv Same Ljubavi i da je okajanje krivnje prema tome moglo opet biti jedino djelo Ljubavi....
Stvar je bila da su bića trebala zapaliti njihovu Ljubav unutar njih samih, onda prepoznati ogromnost njihove krivnje i sa srdačnom Ljubavi Mene zazivati za oproštenje.... Ali pala bića više nisu bila sposobna to učiniti budući su bila totalno bez Ljubavi.... I oni su bili isto tako nesposobni podmiriti ovu neizmjernu krivnju budući su oni, pošto su bili kompletno otvrdnuli [[(u njihovom duhovnom biću)]], bili izgubili njihovu samo-svjesnost i time više nikakav svjesni kontakt nije postojao sa Mnom. Nešto što je bilo stvoreno da bude živo je umrlo i bilo je nesposobno povratiti se k Meni uz svoj vlastiti napor.
Zbog Moje Ljubavi, mudrosti i snage Ja Sam doista mogao iznova probuditi ova mrtva bića u krhki život.... ali golemi prvobitni grijeh je ostao i držao je bića beskonačno udaljenima od Mene, i dok ova krivnja nije bila iskupljena kompletni povratak Meni je bio nemoguć. I onda opet, ni jedno palo biće nije bilo sposobno za ovo budući su oni bili kompletno bez Ljubavi.... Ja Sam predvidio sve ovo još od vječnosti a ipak bi bio nesposoban izbjeći otpadništvo bića bez odstranjivanja njihove slobodne volje.... Ali Sam također predvidio od vječnosti stazu povratka k Meni za ova pala bića, i dizajnirao Sam plan povratka i primjenio ga....
I sva bića koja su ostala sa Mnom uzimaju dijela u primjeni ovog vječnog plana Spasenja, nalazeći najvišu sreću dok to čine.... Oni su neprestano prožimani od strane Moje Ljubavi i u punom posjedu svjetla i snage.... I njihova Ljubav ih neprestano nagoni pomagati paloj duhovnoj supstanci koja se zapućuje stazom kroz djela stvaranja koja su nastala u svrhu njihova povratka. Njihova Ljubav ih nagoni da aktivno stvaraju i dizajniraju oblike za palu duhovnu supstancu koja se zapućuje stazom kroz stvaranje. I tako ona postiže stupanj zrelosti kada može donijeti iznova njezinu vlastitu slobodnu odluku. A ipak, njezin golemi prvobitni grijeh nije i vječno ne bi bio iskupljen budući su bića, kako su je jednom svojevoljno odbacili, bez Ljubavi. I iz ovog razloga svjetlosno biće je Sebe ponudilo dobrovoljno da iskupi ovaj grijeh budući je bilo puno Ljubavi, i Ljubav će uzeti na sebe sve kako bi udovoljila i pomogla tamo gdje vidi bijedu i patnju.
Ako bi vi ljudi mogli procijeniti ogromnost prvobitnog grijeha vi bi također razumjeli zašto je opseg patnje, koji je daleko nadilazio ljudsku snagu, trebao biti otrpljen za iskupljenje ovog grijeha.... kojeg ‘ljudsko biće’ ne bi nikada bilo sposobno podnijeti da mu Ljubav nije dala snagu, jer Ljubav je snaga, i jedino Ljubav je izdržala bol i patnju koju je ljudsko biće Isus bio dobrovoljno uzeo na Sebe.
On je znao sve i stoga je također znao da nije bilo nade za pale duhove da se ikada povrate k Bogu i postanu sretni ako grijeh nije bio iskupljen.... On je ponudio Sebe kao svjetlosno biće da ostvari čin Spasenja, jer kao svjetlosno biće On je bio sposoban shvatiti što Ga je očekivalo, ali Ljubav je bila veća nego sudbina kojoj se približavao kao ljudsko biće.... Jer svjetlosno biće je znalo da bi Ono bilo u neprestanom kontaktu sa Mnom, i Ono je također znalo da bi Ga Ja neprestano opskrbljivao sa snagom, budući je Moja temeljna priroda Ljubav i prema tome Ja Sam bio prisutan u ljudskom biću Isusu sa Mojom temeljnom prirodom.... ‘Ljudsko biće’ Isus je zasigurno očekivao jednu nezamislivu mjeru patnje i boli, ipak s obzirom na veličinu prvobitnog grijeha nebrojenih bića takva jedna pretjerana mjera patnje je bila nužna kako bi zadovoljila Moju pravdu koja nije mogla biti zaobiđena.... ili bi Ja bio milosrdno izbrisao krivnju radi veće od najveće Ljubavi.
Bijedno stanje palih bića je bez čina okajničke žrtve bilo ono vječnog trajanja.... Isusova patnja, međutim, je trajala ograničeni period vremena i Isus je radosno Meni ponudio žrtvu, budući je On na taj način izbavio cijeli svijet od prvobitnog grijeha, premda svako biće sâmo odlučuje trenutak njegovog spasenja kroz njegovu volju. Isus je umro na Križu namjesto svih ljudi prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, i Njegova neizmjerna patnja je osigurala svim palim bićima opraštanje njihova prvobitnog grijeha. Staza povratka Meni je postala prohodna za svako pojedinačno biće, i zbog Njegove veće od najveće Ljubavi ljudima je bila iznova dana prilika da potpale Ljubav unutar njih samih, tako da će oni promijeniti njihovu prirodu i sjedinjenje se može iznova dogoditi, što bi bilo nemoguće bez iskupljenja prvobitnog grijeha.
AMEN
TranslatorEn tant qu’hommes, vous êtes incapables de vous représenter les conséquences de votre péché originel au cas où il n’aurait pas pu être expié … C’est pourquoi Je redis toujours de nouveau que vous n’arrivez qu’à saisir du limité, tandis que les conséquences du péché originel auraient été illimitées, Mes lois ne pouvant éternellement pas être modifiées. Et il fallait selon l’équité divine qu’un péché commis contre Moi qui fût si grand et si grave que celui de la défection de Moi pour une meilleure connaissance eût des conséquences également épouvantables pour les êtres en question, conséquences consistant en un éternel malheur.... en un état de tourments et de ténèbres éternelles....
Donc une quantité innombrable d’êtres auraient dû rester dans cet état parce que Mon équité ne pouvait pas simplement rayer une culpabilité qui était inexpiée. Mais ces êtres eux-mêmes n’étaient pas capables d’en soutenir l’expiation parce que, pour les êtres, il ne s’agissait pas simplement de supporter une certaine punition de sorte que la dette du péché en eut été annulée.... car il s’agissait d’un péché de ces êtres commirent contre l’amour même, donc une expiation correspondante à la faute ne pouvait consister qu’en une œuvre d’amour....
Il s’agissait de la nécessité pour les êtres d’attiser en eux l’amour, puis de reconnaître la mesure de leur culpabilité, et animés de leur amour intrinsèque, de faire appel à Moi pour les pardonner.... Mais les êtres déchus n’étaient plus capables d’une telle action, car ils étaient complètement dénués d’amour.... Et en outre ils ne pouvaient pas accomplir l’annulation de cette dette immense parce que, dans leur état complètement durci, ils avaient perdu leur conscience d’être des « Je » et donc il n’y avait plus de liaison consciente avec Moi. Des sujets créés pour vivre étaient arrivés à l’état mort et incapables de retourner auprès de Moi par leur propre force.
Il est vrai qu’en faisant agir Mon amour, Ma sagesse et Ma force Je pouvais réveiller à une faible vie cette chose morte.... malgré cela le grand péché originel aurait continué à exister, et il tenait l’être à une distance infinie de Moi, et tant que cette dette n’était pas annulée, il n’y avait pas de retour complet à Moi. Et d’autre part, aucun des êtres déchus n’en était capable parce qu’ils étaient complètement sans amour … D’éternité Je prévoyais tout cela sans pouvoir empêcher la défection de Moi des êtres sans leur enlever le libre arbitre.... Mais d’éternité aussi Je prévoyais un chemin de retour vers Moi de ces êtres déchus, et J’imaginais un plan de reconduite, et Je l’exécutai....
Tous les êtres demeurés auprès de Moi prennent part à l’exécution du plan de salut d’éternité, et y trouvent leur béatitude.... Ces êtres-là sont constamment pénétrés par Mon amour, ils sont en pleine possession de lumière et de force.... Leur amour les pousse incessamment à prêter eux-mêmes assistance au spirituel déchu passant par les œuvres de création surgies dans l’intention de la reconduite…. Leur amour les pousse eux-mêmes à des activités de création et de formation afin de créer des formes pour le spirituel déchu s’engageant dans le chemin par la création. Et ainsi, ce spirituel peut atteindre un degré de maturité où de nouveau, il pourra se décider librement. Malgré cela, sa grande faute originelle n’est pas expiée, et ne pouvait éternellement pas être expiée parce que ces êtres sont sans amour, amour dont ils se sont dépossédés volontairement jadis. Et c’est pourquoi un être de la lumière S’est offert volontairement pour annuler cette faute, parce qu’Il était rempli d’amour et que l’amour supporte tout pour béatifier et pour secourir là où il voit de la misère et des souffrances.
Si vous autres hommes vous pouviez mesurer la grandeur de la culpabilité originelle, vous pourriez comprendre également pourquoi il a fallu pour expier cette faute-là supporter une mesure de souffrances surpassant de loin une force humaine…. que jamais un « homme » n’aurait pu supporter à moins que l’amour ne Lui en ait donné la force, car l’amour est force, et seul l’amour a supporté ces peines et ces douleurs que l’homme Jésus avait pris volontairement sur Lui.
Il savait tout et donc Il connaissait aussi le manque absolu d’espoir pour le déchu de pouvoir jamais retourner à Dieu et à la béatitude tant que la culpabilité n’aurait pas été annulée.... En esprit de lumière, il s’offrait pour exécuter l’œuvre de rédemption, car en être lumineux Il fut à même d’apprécier ce qui L’attendait, mais l’amour fut plus grand que la destinée vers laquelle Il avançait en homme.... Car l’être lumineux Se savait toujours relié à Moi, et Il savait aussi qu’Il sera continuellement pourvu de force par Moi, parce que l’Amour est Mon essence originelle, et que donc, par Mon essence originelle, J’étais dans l’homme Jésus.... En effet l’homme Jésus a porté une mesure inimaginable de souffrances et de douleurs, mais compte tenu de la grandeur de la faute originelle d’innombrables êtres, un tel excès de souffrances était nécessaire pour répondre à Mon équité qui ne pouvait être effacée.... sinon par pitié, J’aurais rayé la dette par amour excessif.
Sans l’acte du sacrifice d’expiation, l’état funeste des êtres déchus aurait été un état éternel…. Mais les souffrances de Jésus étaient temporairement limitées, et Jésus a bien voulu Me faire l’offrande parce que par cet acte, Il a racheté de la culpabilité originelle le monde entier, bien que par sa volonté, chaque être fixe lui-même le moment de sa rédemption. Jésus est mort sur la croix pour tous les hommes du passé, du présent et de l’avenir, et Son immense souffrance a apporté à tous les êtres déchus la rémission de leur culpabilité originelle. Le chemin du retour est devenu praticable pour chaque être, et de nouveau Son amour excessif a rendu la chance aux hommes d’attiser eux-mêmes l’amour en eux, de transformer leur caractère, de sorte qu’il peut y avoir union avec Moi, ce qui aurait été impossible sans l’annulation de la dette originelle....
Amen
Translator