Compare proclamation with translation

Other translations:

OBJAŠNJENJE PRA-DUHA I PADA

Sva Moja briga je usmjerena vama koji Mi želite služiti u zadnjem vremenu pred kraj. Jer vi trebate korigirati još puno zablude koju vam otkrivam, time vam u ruke stavljajući sredstvo za borbu protiv nje, što nikako ne bi (-ste) mogli bez Moje Riječi iz visine.

Znam gdje je mišljenje ljudi još zbunjeno, znam gdje su se u njima očvrsla shvaćanja kojih se ne žele rado riješiti, a koja ne odgovaraju Istini. Ali svima želim dati svjetlo, onima koji su od Mene primili nalog za širenje Istine, želim prosvjetliti razmišljanje.

Uvijek vam mogu dati samo jedno te isto objašnjenje kako ste vi od Mene nekoć isijana bića, koja nisu ispunila smisao svog postojanja, jer su Mi se suprotstavila. To što sam Ja isijao kao silu, bila su bića svjesna sama sebe sposobna za razmišljanje, opasana slobodnom voljom.... dakle ne mrtvi proizvodi, već bića koja su u sebi imala život, jer Moja sila koja je bila njihova pra-supstanca, jeste i ostaje nešto živo što 'forsira' aktivnost.

Dakle, toj sili sam dao formu bića, što treba shvatiti duhovno, jer međusobno su se mogli gledati kao predivna bića u blistavom svjetlu. Svako isijano biće je bilo biće za sebe.... kao nezavisno postavljeno i sva su bila neprestano prožimana silom Moje ljubavi.

Bile su to slike i prilike Mene Sâmoga, bile su to minijature Mojeg Vlastitog Bića, koja su samostalno mogla djelovati u sili i svjetlu i koja su se nalazila u najvišoj savršenosti, pošto je iz Mene moglo proizaći samo savršeno. I ta su bića od Mene otpala, putem svoje slobodne volje su se obrnula u suprotno, izgubivši svoju savršenost, postajući falična i bijedna, jer su odbi(ja)li Božansko svijetlo ljubavi koje ih je prožimalo, i posljedično su se lišila Božanskoga. Ali su bića nastavila postojati, jedino što su napustila ljubav, i to je bilo mogućno jer im je kao dokaz njihovog Božanskog porijekla bila svojstvena slobodna volja, koja se mogla razvijati u bilo kojem smjeru i koja se ispoljila u Bogu nasuprotnom smjeru.

Biće je odbilo samo Božju ljubavnu silu, dakle Moje neprestano zračenje ljubavi, i to je značilo njegov pad u najdublji ponor, jer je postalo nesposobno za aktivnost i u svojoj supstanci se stvrdnulo. Dakle ono stvorenje, jednom od Mene stvoreno u svom savršenstvu, se samovoljno udaljilo od Mene i sve više je težilo u dubinu. To odmetanje duhova od Mene vam je uvijek iznova bilo objašnjeno, i znate u čemu se sastojalo odmetanje od Mene: u tome da je Moja ljubav bila odbijena. Time se stvorenje učinilo nesposobnim za aktivnost.

Ali kako je stvorenje sâmo po sebi, bilo od Mene isijana sila koja nije mogla biti ne-aktivna, ta je sila morala djelovati na drugi način, i to je bilo omogućeno tako što je ta sila bila preoblikovana u stvaranje.... time djelujući onako kako odgovara Mojoj volji. Dakle pâlo stvorenje je obavljalo jednu uslužnu djelatnost u drugačijem uobličenju pod zakonom obaveze.... koje svezano prolazi kroz djela stvaranja s ciljem polaganog uspona ka gore, to je pâlo duhovno stvorenje, koje je jednom izašlo iz Mene.... to je to stvorenje, koje sam stvorio u vrhunskom savršenstvu, koje sam kao samostalno postavio iz(van) Mene kao Moju sliku i priliku, i koje se sada jednim mučnim putem povratka opet treba pretvoriti u ono što je u pra-početku i bilo.... jasnije objašnjenje vam ne može biti dano kada zapitate gdje je 'ostao' duh kada je biće palo.

O kojem duhu govorite?.... Ja sam stvorio duhovna bića, i ona su otpala od Mene. Dakle duša nije 'duša jednog duha', već je sâma duša taj nekoć-pâli pra-duh, koji se zbog posljednjeg usavršavanja utjelovio u čovjeku.... i utjelovi li se ne-pâli duh u jednom čovjeku, onda je njegova duša baš taj pra-duh, ali ne samo njegov dio.

Da sad svjetlosna bića koja su se prilikom svog ispita skroz sjedinila sa Mojom voljom neprestano paze sve pale duhove tokom čitavog povratnog procesa, to će vam uvijek iznova bi(va)ti objašnjavano, jer ta bića svjetla nalaze svoje blaženstvo u tome što pridonose konačnom povratku pâloga, i njihova prevelika ljubav brine za sva stvorenja i stara se za uvijek nove 'omotače' koji pâlome omogućavaju uspon.

Jer ljubav će uvijek biti aktivna u Mojoj volji i time uvijek priticati nesavršenome, kako bi se svjesno preobratilo tokom zemaljskog života i ponovo postalo onim što je bilo i od iskona. I taj preokret dakle i postiže samo ljubav, koju stvorenje kao čovjek sada mora sâmo upaliti , kako bi ponovo pronašlo jedinstvo sa Mnom, koja ga čini blaženim stvorenjem zauvijek.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Iluminismo sobre o espírito primordial e o desperdício....

Todos os Meus cuidados pertencem a vós que quereis servir-Me nos últimos dias antes do fim. Pois ainda assim corrigireis muitos erros que vos revelei e, portanto, dar-vos-ei os meios para agir contra eles, o que nunca poderiam fazer sem a transmissão da Minha Palavra vinda de cima. Sei onde o pensamento das pessoas ainda está confuso, sei onde as opiniões se enraizaram nelas que elas não querem desistir de bom grado e que, no entanto, não correspondem à verdade. Mas quero dar a todos uma luz, quero iluminar o pensamento daqueles que são incumbidos por Mim de difundir a verdade. Só posso dar-vos a mesma explicação de que são seres outrora emanados por Mim que não cumpriram o seu propósito porque se opuseram a Mim. O que emanava agora como força eram criaturas conscientes de Mim, capazes de pensar e dotadas de livre arbítrio.... portanto, não trabalhos mortos mas tinham vida neles, pois a Minha força, que era a sua substância original, é e continua a ser algo vivo que urge uma actividade constante.... Assim, dei a esta força a forma dos seres, que, no entanto, deve ser entendida espiritualmente, pois eles foram capazes de se verem uns aos outros como criaturas mais gloriosas na luz mais radiante.... Cada ser emanado era também um ser para si próprio.... foi distinguido como independente e foi constantemente irradiado pela Minha força de amor.... Eram imagens de Mim mesmo, eram miniaturas do Meu próprio ser, capazes de trabalhar de forma independente em força e luz, e que permaneciam na mais alta perfeição, uma vez que só a perfeição podia emergir de Mim. E estes seres afastaram-se de Mim, pelo seu livre arbítrio transformaram-se no oposto, perderam a sua perfeição, tornaram-se imperfeitos e miseráveis, pois rejeitaram a luz divina do amor que brilhava através deles e consequentemente despojaram-se do divino. Mas os seres permaneceram, apenas deram amor, e isto foi possível porque, como prova da sua origem divina, o livre arbítrio era também inerente a eles, que podiam desenvolver-se em todas as direcções e que se expressava na direcção oposta a Deus. O ser apenas rejeitou a força do amor de Deus, portanto a Minha constante iluminação do amor, e isto significou a sua queda no abismo mais profundo porque se tornou incapaz de actividade e endureceu na sua substância.... Assim, o ser uma vez criado por Mim em toda a perfeição distanciou-se voluntariamente de Mim e esforçou-se cada vez mais em direcção ao abismo.... Esta apostasia dos espíritos de Mim foi-vos explicada uma e outra vez, e sabeis em que consistia a apostasia de Mim: que o Meu amor foi rejeitado.... Por isso, o ser tornado incapaz de agir.... Mas como o ser em si mesmo emanou de Mim uma força que não podia permanecer inactivo, esta força teve de ter outro efeito, o que foi possível graças à transformação desta força em criação.... e agora activa de acordo com a Minha vontade.... Assim, os caídos realizam uma actividade de serviço de uma forma diferente na lei da coacção.... Aquilo que passa através das obras de criação com o propósito de ascensão lenta até à altura é a criatura espiritual caída que uma vez saiu de Mim.... É o ser que criei como supremamente perfeito, que separei como independente à Minha imagem e que agora, num caminho agonizante de regresso num tempo infinitamente longo, é reformular-se de volta ao que era no início.... Uma resposta mais clara não pode ser dada quando se pergunta onde o "espírito" permaneceu quando o ser caiu.... De que espírito está a falar?.... Eu criei seres espirituais e eles afastaram-se de Mim. Assim, a alma não é a "alma de um espírito", mas a própria alma é o espírito original outrora caído que se encarna no ser humano para a última perfeição.... E se um espírito não caído se encarna num ser humano, então a sua alma é precisamente este espírito original, mas não apenas uma parte dele.... O facto de todos os espíritos caídos serem constantemente vigiados durante todo o processo de regresso por seres de luz que entraram completamente na Minha vontade durante os seus testes, é-vos explicado uma e outra vez, pois eles encontram a sua felicidade em contribuir para o regresso final do ser caído, e o seu amor avassalador cuida constantemente de todas as criaturas e fornece sempre novas coberturas que permitem a ascensão do ser caído. Pois o amor estará sempre activo na Minha vontade e, portanto, também fluirá constantemente para o imperfeito, de modo a mudar conscientemente durante a vida terrena e voltar a ser o que era no início. E esta transformação só é, portanto, alcançada pelo amor, que o ser, como ser humano, tem de se acender para reencontrar a unidade comigo, o que o torna um ser feliz para toda a eternidade...._>Ámen

Translator
Translated by: DeepL