Compare proclamation with translation

Other translations:

BOŽIĆ....

Svi anđeli na nebu su slavili i radovali se kada Sam se spustio na Zemlju kako bi iskupio čovječanstvo. Oni su znali kako bi njihova pala braća bila zauvijek nepovratno izgubljena da se Ja nisam sažalio nad njima, da nisam tražio i našao put (način) koji im je omogućavao povratak k Meni.... I misao saznanja kako su njihova braća bila ponovno spašena, nakon beskonačno dugo vremena muke u zarobljeništvu od strane neprijateljske sile, ih je učinila jako sretnima. Sažalio Sam se na ljudsku rasu koja je sebe bila nesposobna osloboditi od ove sile, kojoj je pomoć bila strašno potrebna, koja je trebala Spasitelja da ispravi/nadoknadi njihovu ogromnu krivnju, Koji će ostvariti čin okajanja za ljudsku rasu, pošto ona sama od sebe to nije bila sposobna napraviti.... I Ja sam na Zemlju poslao Svoga Sina.... Ja Osobno sam se spustio na Zemlju kako bi iskupio čovječanstvo i to Sam morao postići u ljudskoj formi u kojoj Sam se Ja Osobno nastanio kako bi ostvario ovaj čin Spasenja pošto Sam kao ‘Bog’ bio nesposoban patiti, time Ja ne bi bio u stanju otkloniti krivnju koja je ljudima prepriječila put do neba. Iz tog razloga je na svijet došlo dijete Isus, u Kojem se udomila svjetlosna duša koja je naknadno za Mene pripremila ljudsko prebivalište kao mjesto u kojem ću moći boraviti i biti u stanju ostvariti čin Iskupljenja za ljudsku rasu.

Svi anđeli nebeski su Me pozdravili kada Sam ušao u kućicu/čahuru malog dječaka Isusa, kada Sam Sebe ponizio do najniže niskosti i potpuno prožeo dječaka Isusa sa Mojim Božanskim duhom, tako da su se mnoga različita čuda dogodila u vrijeme Njegova rođenja. Svi događaji u prirodi kao i sa samim djetešcetom su nagovještavali izvanrednu misiju koju je ovo djetešce trebalo ostvariti, i ljudi oko Njega su također prepoznali svjetlo koje je isijavalo iz Njega; oni su znali da je to svjetlo došlo od gore i sijalo blistavo. I zahvalili su Mi na njihovim savijenim koljenima da Sam im poslao Spasitelja Koji ih je trebao osloboditi od najveće nevolje.... Jer oni koji su Mi bili privrženi u ljubavi su također osjećali svoju duhovnu patnju sred okrutnog svijeta, koji je bio carstvo Mojeg protivnika.... I sred ovog grešnog svijeta Sam Ja utjelovio Sebe, suprotstavio sam se grijehu i okrutnosti [[u smislu, ‘ušao sam u okršaj sa njima’]] i sred ovog svijeta Sam morao Sebe dokazati kao ljudsko biće Isus.... Morao Sam obuzdati/ograničiti Svoje obilje svjetla i prilagoditi Moju dušu sferi u kojoj je živjela.... na određeni način Sam morao napustiti/ispustiti ‘svjetlo’.... ali nisam napustio/ispustio ‘ljubav’ u Meni.... Ova se izuzetno intenzivno zapalila za braću koja pate i koja su propala tako nisko. I ova ljubav Mi je dala snagu koja Mi je bila potrebna kako bi bio u stanju izvršiti čin Spasenja kao ljudsko biće.... Ljubav Me nagnala sići na Zemlju, i ljubav Me prisilila produhoviti Moje tijelo u potpunosti, tako da tijelo, duša i duh postanu kao jedno i tako su bili u stanju potpuno se sjediniti sa Božanskom ljubavlju koju Sam zaklanjao/udomio unutar Sebe, Koja je odabrala Moje tijelo kao prebivalište kako bi patila i umrla kao ljudsko biće umjesto grešne ljudske rase; kako bi otklonila njihovu krivnju i ponovno otvorila kapije u kraljevstvo svjetla, koje su bile i ostale zatvorene za sva bića zahvaljujući njihovom otpadništvu od Mene.... sve do dana Mojeg raspeća, Mojeg velikog čina milosti, koji je ponovno otvorio kapije i raščistio put koji vodi u Očevu kuću.... k Meni i vječnom životu.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Weihnachten....

Alle Engel im Himmel jubelten und frohlockten, als Ich zur Erde niederstieg, um die Menschen zu erlösen. Sie wußten es, daß ihre gefallenen Brüder unrettbar verloren waren für ewig, wenn Ich Mich nicht ihrer erbarmt hätte, wenn Ich nicht einen Weg gesucht und gefunden hätte, auf dem sie wieder zu Mir zurückkehren konnten.... Und sie waren selig in dem Gedanken, ihre gefallenen Brüder wieder gerettet zu wissen nach endlos langer Qual der Fesselung durch feindliche Macht. Mich erbarmte die Menschheit, die nicht fähig war, sich selbst zu befreien aus jener Gewalt, die unbedingt Hilfe brauchte, einen Retter, der ihre große Schuld tilgte, der das Sühnewerk vollbrachte für die Menschheit, die dazu nicht fähig war.... Und Ich sandte Meinen Sohn zur Erde.... Ich stieg Selbst herab zur Erde, um die Menschen zu erlösen, und mußte dies tun in einer menschlichen Form, in der Ich Selbst Wohnung genommen habe, um als "Mensch" dieses Erlösungswerk zu vollbringen, weil Ich als "Gott" nicht leiden konnte, also auch nicht die Schuld hätte abtragen können, die den Menschen den Weg zur Seligkeit versperrte. Darum kam das Knäblein Jesus zur Welt, in Dem sich eine Seele des Lichtes barg, die Mir nun die menschliche Wohnung zu einer Stätte bereitete, in der Ich Aufenthalt nehmen konnte, um das Werk der Erlösung für die Menschheit zu vollbringen. Alle Engel im Himmel jubelten Mir zu, als Ich die Hülle des Knäbleins Jesus bezog, als Ich Mich zu tiefster Niedrigkeit herabließ und Mein göttlicher Geist den Jesusknaben voll erfüllte, so daß bei Seiner Geburt schon Wunder geschahen verschiedentlichster Art. Alles Geschehen in der Natur und an dem Kindlein selbst wies auf die außerordentliche Mission hin, die dieses Kindlein zu erfüllen hatte, und die um Ihn waren, erkannten auch das Licht, das aus Ihm leuchtete; sie wußten es, daß es ein Licht war, das von oben kam und hell erstrahlte. Und sie dankten Mir auf ihren Knien, daß Ich ihnen den Retter gesandt hatte, Der sie befreien sollte aus größter Not.... Denn die Mir in Liebe ergeben waren, empfanden auch ihre geistige Not inmitten der lieblosen Welt, die das Reich Meines Gegners war.... Und inmitten dieser sündigen Welt habe Ich Mich verkörpert, mit Sünde und Lieblosigkeit kam Ich zusammen, und Ich mußte Mich als Mensch Jesus bewähren inmitten dieser Welt.... Ich mußte Meine Lichtfülle eindämmen und Meine Seele anpassen der Sphäre, in der sie Aufenthalt genommen hatte.... Ich mußte gleichsam das "Licht" hingeben.... aber die "Liebe" in Mir gab Ich nicht hin.... Die überstark aufflammte für die leidenden Brüder, die gefallen waren zur Tiefe. Und diese Liebe war die Kraft in Mir, Die Ich benötigte, um das Erlösungswerk als Mensch vollbringen zu können.... Die Liebe ließ Mich zur Erde niedersteigen, und die Liebe trieb Mich an, Meinen Körper völlig zu vergeistigen, so daß Körper, Seele und Geist völlig eins wurden und sich so ganz der göttlichen Liebe anschließen konnten, Die Sich in Mir barg, Die Meinen Körper zum Aufenthalt gewählt hatte, um als Mensch zu leiden und zu sterben für die sündige Menschheit, um deren Schuld abzutragen und wieder das Tor zum Lichtreich zu öffnen, das durch den Abfall von Mir verschlossen war und blieb für alles gefallene Wesenhafte.... bis zum Tage Meines Kreuzestodes, des großen Erbarmungswerkes, das die Pforten wieder öffnete und den Weg freigab in das Vaterhaus.... zu Mir und zum ewigen Leben....

Amen

Translator
This is an original publication by Bertha Dudde