• Back

TIJELO – DUŠA – DUH - OBJAŠNJENJA

Ljudi ne mogu shvatiti međusoban odnos tijela, duše i duha. I zbog toga im je teško objasniti djelovanje duha. Duh se suprotstavlja tijelu, dok duša stoji između njih, tako da na određeni način mora odlučiti za tijelo ili za duh, ali se nikad ne može okrenuti i jednome i drugome.

Na početku utjelovljenja kao čovjek, duša je u potpunosti posvećena tijelu. Ona stoga ima cilj ispuniti sve tjelesne želje, tj. razmišljanje, osjećanje i volja – koji čine čovjekovu dušu – su usklađeni jedino sa tijelom koje se, kako je i samo još materija, teži također i sjediniti sa materijom. Prema tome, čovjek žudi jedino za materijalnim dobrima, pošto su ona zbroj svega što odgovara tijelu.

Dakle duh gotovo da ne dolazi do izražaja, duša ne sluša ono što duh zahtjeva od nje. Duh se ne uspijeva probiti pošto tijelo i dalje ima prioritet i zahvaća dušu u potpunosti, dominirajući tako njezinim mislima i aspiracijama.

Ali duša također može uvidjeti bezvrijednost zemaljskih stvari. Može tjelesne želje smatrati beznačajnima, može od Zemaljskog života zahtjevati više nego jedino materijalna dobra. Onda duh dolazi na svoje, oglašava se duši, i duša će ga poslušati.

Duša započinje slijediti drugi pravac, ne traži ništa za tijelo, već teži duhovnim dobrima. Prihvaća instrukciju, tj. prihvaća bez kontradikcije ono što joj dostavlja duh. Osjeća se sretna i stoga obraća manje pažnje na tijelo, ili pokušava tijelo učiniti prijemčivim za ono što duh traži od duše: da odustane od zemaljske materije i trguje sa duhovnim dobrima.

Sada je duh pobjednik nad tijelom. Oboje, i duh i tijelo pokušavaju pridobiti dušu za sebe i ako duh uspije prognati tjelesne želje onda je on pobjednik.

Ali što treba razumijeti pod ‘duh’? Duh je Božansko u čovjeku – to je ono što čovjeka čini Božanskim stvorenjem; to je ono što čovjeka ujedinjuje sa Duhom-Ocem od vječnosti. To je svijest u čovjeku, da bude vječno sjedinjen sa Duhom-Ocem od vječnosti. Čim Duh krene u akciju, jedino tada čovjek može sebe prepoznati kao ‘Božje stvorenje’. Prije toga je on kao živo biće bio svjestan samo sebe, koji pokušava uzeti sve što život pruža.

Ali kada čovjek sebe prepozna onda mu svijet više ništa ne znači: onda on traži uzvišenija dobra.... onda su njegove misli usmjerene prema duhovnom carstvu; onda će on tražiti kontakt sa Onim Koji mu je dao život; onda je njegovo razmišljanje ispravno i njegove želje i djela su u skladu sa Božanskom voljom.

Onda Božji Duh u čovjeku djeluje, kome se duša sada predaje, na taj način ju Duh vodi i naučava, tako da tijelo, duša i duh postaju jedno, ostvarujući jedinstvo sa Bogom, pošto Duh neprestano teži prema Duhu-Ocu, sa Kojim je ujedinjen i ostaje tako u cijeloj vječnosti.

AMEN

Body, soul and spirit.... Explanation....

People cannot understand the relationship between body, soul and spirit, which makes it difficult to explain to them the working of the spirit. The spirit is in opposition to the body, whereas the soul finds itself between both, thus it effectively has to side with either the body or the spirit but it can never pay attention to both. In the beginning of embodiment as a human being the soul is totally attached to the body. Hence it endeavours to fulfil the body's every desire, that is to say thought, feeling and will.... the human soul.... are wholly focussed on the body which, still consisting of matter itself, also seeks to unite with matter. Thus the person will long for material possessions because they epitomise the body's satisfaction. Therefore the spirit will not come into its own, the soul ignores the spirit's demands, the spirit cannot find acceptance because the body is still stronger and completely occupies the soul, thus dominating its thoughts and aspirations. However, the soul can also recognise the worthlessness of earthly things, it can consider its bodily wishes to be unimportant, it can demand more of earthly life than mere material goods.... then the spirit comes into its own.... Then it will express itself and be listened to by the soul. The soul will start to move in a different direction, it will no longer ask for the body but strive for spiritual values. It will accept being taught, that is, it shall willingly accept what the spirit conveys. Indeed, it will feel happy and pay consistently less attention to the body, or it will try to incline the body to do what the spirit demands of the soul.... to renounce earthly matter in exchange for spiritual knowledge. Now the spirit will be victorious over the body. Both spirit and body try to win the soul for themselves. And as soon as the spirit has succeeded in displacing the desires of the body, it is the stronger....

But what is meant by spirit?.... The spirit is the Divine in the human being; it is that which identifies the human being as God's living creation, the spirit is the bond which connects the human being to the eternal Father-Spirit. It is the human being's realisation that he will always be in contact with the Father of eternity. The human being only recognises himself as God's living creation when the spirit becomes active, until then he will merely be conscious of himself as a living being who wants whatever life has to offer. But once the human being recognises himself, the world will no longer mean anything to him. Then he will search for higher values, then his thoughts will be directed towards the spiritual kingdom, then he will try to make contact with the One Who gave him life, then his thoughts will be right and his wishes and actions in accordance with divine will. Then the spirit of God will be working within the person. The soul subsequently will give itself to the spirit to be guided and taught so that body, soul and spirit unite at last and seek unity with God, because the human being's spirit constantly strives towards the Father-Spirit to Whom he is, and remains, inseparably joined for eternity....

Amen