Compare proclamation with translation

Other translations:

ZAUZIMANJE OD STRANE BLIŽNJIH....

Kako je ne-mudro zaobilaziti direktnu vezu s Bogom i želiti se po-služiti čovjekom čija molitva bi nam trebala koristiti. Bog cijeni jedino molitvu koja Mu biva upućena u najdubljoj Ljubavi prema bližnjemu, i tad snaga Ljubavi služi onome koji je potrebit. Ali svaka druga molitva je uzaludna. U Njegovoj samilosnoj Ljubavi Bog na čovjeka šalje patnju i muku kako bi ga pokrenuo da mu se povjeri bez granice, kako bi ga pokrenuo da uspostavi istinski odnos djeteta prema Ocu, jer tek onda snaga božanske Ljubavi može dotaći srce čovjeka i njegovoj duši biva pomognuto putem tog dotoka snage, kako bi duhovno napredovao.

Ako se zaobiđe ta (direktna) iskrena veza, dotok snage samo je neznatan i zajamčen je jedino kad zauzimanje za bližnjega dolazi iz srca koje ljubi.... inače čovjek ostaje potpuno bez snage i duša mu mora oskudijevati. Nikada čovjek namjesto svoga bližnjega ne može postići preobrazbu bića, već čovjek sam mora biti aktivan, on sam mora svoju volju usmjeriti Bogu i s Njim uspostaviti vezu kako bi mogao primiti snagu. Ljubavno zauzimanje je za njega korisno samo da bi mu se dostavila snaga koja uzdiže njegovu oslabljenu volju.... kako bi on dakle putem zauzimanja primio snagu da se sam okrene Bogu.

Ovaj dotok snage rezultat je Ljubavi bližnjega; ali bez Ljubavi svaka molitva je uzaludna, jer jedino će duboka Ljubav postići da se molitva u duhu i u Istini uzdigne Bogu, te tada i ima uspjeha. Bog zahtijeva vezu s Njime, koju svaki čovjek može uspostaviti, ako to želi. Tko se oslanja na molitvu drugoga, njegova volja Bogu još ne važi, tako da će i ta molitva biti bez učinka. Čovjek jednim iskrenim uzdahom može postići daleko više nego što može postići duga molitva kojoj nedostaje ta iskrenost, kao što mu i iskrena pomisao na Boga donosi više snage nego molitva zauzimanja drugih ljudi. No, Bog vrednuje stupanj Ljubavi onoga koji se moli za svog bližnjega, jer je uvijek Ljubav to što daje snagu tako da ni zauzimanje u Ljubavi ne ostaje bez učinka.

I radi toga uvijek iznova čovjeka zadesi velika muka i gorka nevolja, pošto ne treba zaboraviti Onoga Koji mu jedino može pomoći, jer treba uspostaviti ispravan odnos koji mu jedini jamči dostavu snage od Boga, i jer on sam se mora aktivirati kako bi mogao postići uspjeh za svoju dušu. A to ljudi ne trebaju zaboraviti; njihov bližnji za njih ne može preuzeti odgovornost, svatko je osobno za sebe odgovoran i stoga sam na sebi mora raditi.... a ljudi tu djelatnost mogu izvesti jedino uz pomoć Boga, Kojega u iskrenoj molitvi moraju zamoliti za snagu i Ljubavi punu skrb, kako bi postigli svoj cilj, kako bi im duše sazrijele na Zemlji.

Amen

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Intercesión a través de otros seres humanos....

Que poco sabio es evadir la conexión directa con Dios y querer utilizar a un prójimo, cuya oración le debe beneficiar. Dios sólo presta atención a la oración que se Le dirige a Él con el amor más profundo al prójimo, y la fuerza del amor viene ahora en ayuda del necesitado. Pero cualquier otra oración es inútil. En Su amor misericordioso, Dios envía sufrimiento y necesidad a los humanos para moverlos a confiarse a Él sin restricciones, para moverlos a establecer la relación correcta de un niño al Padre, porque sólo entonces la fuerza del amor divino puede tocar el corazón del ser humano y su alma es ayudada a través de esta afluencia de fuerza para desarrollarse espiritualmente hacia arriba.

Si se ignora esta conexión íntima, entonces la influencia de fuerza es sólo pequeña y sólo está garantizada si la intercesión por el prójimo proviene de un corazón amoroso.... De lo contrario, el ser humano queda completamente sin fuerza y su alma debe morir de hambre. Un ser humano nunca puede lograr la transformación del ser de su semejante, sino que éste mismo tiene que ser activo, él mismo tiene dirigir su voluntad hacia Dios y establecer una conexión con Él para poder recibir fuerza. Sólo la intercesión amorosa le es útil en el sentido de que se le da fuerza que levanta su voluntad debilitada.... para que a través de la intercesión reciba la fuerza para dirigirse él mismo hacia Dios.

Esta transmisión de fuerza es el resultado del amor a nuestros semejantes; pero sin amor toda oración es inútil, porque sólo el amor profundo hará que una oración sea enviada a Dios en espíritu y en verdad y entonces también tendrá éxito. Dios exige la conexión con Él que cada ser humano puede establecer si quiere. Quien confía en la oración de otro ser humano aún no tiene su voluntad dirigida hacia Dios, por lo que esa oración también quedará ineficaz. Un ser humano puede lograr mucho más con un suspiro sincero que con una larga oración sin esta intimidad, así como el pensamiento sincero a Dios le da más fuerza que una oración de intercesión a través de otros seres humano. Pero Dios evalúa el grado de amor de quien ora por sus semejantes, porque el amor siempre da fuerza y por eso incluso la intercesión amorosa no queda ineficaz.

Y es por eso que siempre le sobreviene al ser humano individual un gran sufrimiento y una amarga necesidad, porque no debe olvidarse de Aquel, Que es el único que puede ayudarlo, porque debe establecer la relación correcta que es la única que le asegura la transmisión de fuerza de Dios, y porque él mismo debe estar activo para poder lograr el éxito de su alma. Y los humanos no deberían olvidar que sus semejantes nunca pueden quitarles la responsabilidad, que cada uno tiene que ser responsable de sí mismo y, por tanto, tiene que actuar por sí mismo.... y que sólo pueden llevar a cabo esta actividad con la ayuda de Dios, a Quien deben invocar en oración sencilla pidiendo por fuerza y un amoroso cuidado para que puedan lograr su objetivo, para que sus almas maduren en la Tierra....

amén

Translator
Translated by: Hans-Dieter Heise