Darovi Duha moraju biti iskorišteni, trebaju li oni ispuniti svoju svrhu, i također primatelju osigurati daljnje darove. Jedino u razdjeljivanju primljenog duhovnog dobra, leži ovlaštenje da se primi novo dobro, inače to ostaje tek mrtvo dobro bez učinka na samog primatelja i bližnje. Duhovno dobro je dar Božje Ljubavi, ono treba probuditi Ljubav, i uvijek nanovo biti predano dalje u Ljubavi; ono je živa voda koja mora nezadrživo teći dalje, treba li iznova probuditi u život, u aktivnost u Ljubavi. Da bi mogao primiti duhovno dobro, čovjek mora biti Ljubav-no aktivan... Nuditi i razdjeljivati darove odozgor, čin je Ljubav-ne aktivnosti, čovjek promišlja o spasu duša koje još čame (skapavaju, pate) u tami, i njihova duhovna nevolja ga nagoni da im donese svjetlo... A onda duhovno dobro neće ostati bez učinka, kako na darivatelja, tako i na primatelja, dok naprotiv dar koji nije razdijeljen, gubi na snazi i učinku, te ni primatelj neće biti tako sretan, kada njegova Ljubav za bližnje oslabi. Božanski dar je tako dragocjen, da ne smije ostati zanemaren, a kada je u Ljubavi ponuđen nekom čovjeku, onda njegovo posjedovanje treba njega usrećiti, i on će u svojoj sreći također osjetiti poticaj da komunicira, da i drugima prenese Božanski dar. To treba njega potaknuti na gorljivu Ljubav-nu aktivnost... osvijetliti duhovno stanje bližnjih... to treba njega potaknuti da zrači sve više svjetla u tamu, a njegova žudnja za duhovnim darom će kroz to biti povećana, i učiniti ga radosnim i sretnim. Ljudi mogu biti iznimno bogati duhovnim blagom, sve dok ga oni ne zadržavaju za sebe, nego ga razdjeljuju i kroz to povećavaju njihovo bogatstvo. No, čim oni popuste u njihovoj Ljubav-noj aktivnosti, nastupa i zastoj u primanju darova odozgor, jer Bog daje i mjeri njima, kako oni sami mjere i voljni su davati. I zato duhovni dar može također ostati bez učinka na bližnje, jer oni ne čine nikakvu korist od toga, ukoliko sami ne žele razdjeljivati, čak i ako oni to priznaju, i oni sami su time blagotvorno dotaknuti. Ali, njihova Ljubav je manjkava (nesavršena), i njihova srca stoga nisu dobro tlo gdje sjeme može niknuti i donijeti plod. I zato se treba neprestano raditi sa darovima Duha koji ljudima pritječu odozgo. Tok se ne smije izgubiti u pijesku, darovi Duha trebaju posvuda biti primljeni otvorenim srcem, i razdijeljeni u Ljubavi, onda će se svatko moći okrijepiti vodom života, njegov Ljubav-ni duh će se zapaliti, i posljedica će biti stalna Ljubav-na aktivnost, koja opet jamči primanje novih darova Duha. I zato trebaju biti gorljivo aktivni svi oni kojima Božja Ljubav dostavlja dragocjeno dobro, oni trebaju neprekidno raditi i uvijek nastojati pridobiti nove duše, kojima donose njima pruženo svjetlo, tako da duhovna tama bude otklonjena, tako da ljudi na sebi samima osjete učinak onoga što im nudi Božja Ljubav.
AMEN
TranslatorThe gifts of the spirit must be utilized if they are to fulfil their purpose and also bring further gifts to the recipient. Only in the passing on of the received spiritual goods lies the authorization to receive new goods, otherwise it remains only dead goods without effect on the recipient himself and his fellow human beings. Spiritual goods are a gift of God's love, they should awaken love and be passed on again and again in love; they are the living water that must continue to flow inexorably if it is to awaken life again, to activity in love. In order to receive spiritual goods, a person must be active in love.... Offering and passing on the gifts from above is an act of loving activity, the human being is concerned for the salvation of souls which are still languishing in darkness, and their spiritual hardship motivates him to bring them light.... And then the spiritual good will not remain without effect, both on the giver as well as on the recipient, whereas a gift which is not passed on will lose its strength and effect and will not make the recipient as happy either if his love for his fellow human beings diminishes. A divine gift is so precious that it must not go unnoticed, and if it is offered to a person in love, its possession should make him happy and in his happiness he should also feel the urge to communicate, to convey the divine gift to others. It should spur him on to industrious loving activity.... to enlighten the spiritual state of his fellow human beings.... it should stimulate him to radiate more and more light into the darkness, and his desire for spiritual gifts will be increased as a result and make him happy and joyful. People can abound in spiritual treasures as long as they do not keep them for themselves but distribute them and thereby increase their wealth. However, as soon as they slacken in their activity of love, there will also be a stagnation in receiving gifts from above, for God gives and measures out to them as they themselves measure out and are willing to give. And therefore spiritual gifts can also remain without effect on fellow human beings because they do not make use of them insofar as they do not want to distribute them themselves, even if they acknowledge it and are themselves beneficially affected by it. But their love is deficient and their hearts are therefore not good soil where the seed can sprout and bear fruit. And that is why the gifts of the spirit, which flow to people from above, should be worked on constantly. The flow must not dry up in the sand, the gifts of the spirit should be received everywhere with an open heart and passed on with love, then everyone will be able to refresh himself with the water of life, his spirit of love will be inflamed and constant activity of love will be the result, which again guarantees the receiving of new spiritual gifts. And therefore all those to whom God's love conveys precious possessions should work diligently, they should work incessantly and constantly try to gain new souls to whom the gifts offered to them will bring light, so that the spiritual darkness will be removed, so that people will feel the effect of what God's love offers them....
amen
Translator