Biti začet u tijelu je povlastica koja može biti dodijeljena biću tek onda kada je ono doseglo za to nužnu zrelost. Određeni stupanj zrelosti je stoga uvjet za utjelovljenje na Zemlji. Sada, ovo stanje zrelosti može biti povećano nakon isteka zemaljskog vremena, ono može ostati jednako, ali također može biti zabilježeno i nazadovanje.... Prema tome, život poslije smrti u vječnosti, sada je.... svjetlo.... sumrak ili tama. Biće u onostranom uvijek prima naknadu za svoj zemaljski put, ali drugačije nego to čovjek pretpostavlja. Prepoznavanje promašenog zemaljskog života, već je izvjesni duhovni napredak u onostranom, stoga već stanje puno nade, koje biće također prepoznaje kao ugodno, jer čim to prepozna, počinje uspon, jer ono stremi uvis. No, takvo biće nikada neće željeti još jednom proživjeti put na Zemlji, jer ono u onostranom ima istu mogućnost, sebe razviti naviše kroz služenje u Ljubavi. Jedino je beznadno stanje, gdje biću još nedostaje raspoznavanje. Jer, tamo je tama. Ova bića se doista žele vratiti na Zemlju, ipak, ne kako bi promašeni zemaljski život sada još jednom proživjela na Bogu-ugodan način, nego jedino žude za materijalnim dobrima i otuda se uglavnom zadržavaju u blizini Zemlje. Dopustiti ovim dušama ponovljeno utjelovljenje na Zemlji, bilo bi potpuno promašeno, budući one teže duhovnom razvoju naviše onda kada su prepoznale, ali od ovoga su one još vrlo daleko. One dakle moraju proći kroz pročišćavanje, da dođu do spoznaje. Ali, Zemlja uistinu nije prikladna za biće koje nije iskoristilo vrijeme milosti, budući bi ono i drugi put podbacilo. Stoga ponovljeno utjelovljenje nikako nije Božja namjera, jer je zemaljski život Božja milost, koju čovjek sada može iskoristiti kao snagu, ali koju također može i potpuno zanemariti, te zbog toga može ostati bez koristi za dušu. Ovo ovisi isključivo o volji čovjeka. No, ako ova volja podbaci, onda biće mora snositi posljedice, te pod otežanim uvjetima pokušati nadoknaditi propušteno zemaljsko vrijeme, no uvijek u kraljevstvu koje se nalazi izvan Zemlje... Sada ono također mora još steći i snagu, koja mu je u zemaljskom životu bila u potpunosti na raspolaganju. Bog unaprijed ima beskrajno strpljenje sa bićima, i također im stalno okreće Svoju Ljubav, ali im ne dopušta proizvoljni povratak na Zemlju, nego ih upućuje na novo područje djelovanja, nezavisno od Zemlje, ipak u skladu sa prethodnim zemaljskim životom. Tko nije prošao ispit zemaljskog života, mora se u vječnosti boriti kako bi se uspeo naviše.... osim ako mu Bog ne dodijeli izvanrednu povlasticu, koja je povezana sa iskupljenjem izgubljenih duša.
AMEN
TranslatorEssere generato nella carne è un vantaggio che può essere concesso all’essere solo quando ha raggiunto per questo la necessaria maturità. Un certo stato di maturità è quindi la condizione per l’incorporazione sulla Terra. Ora questo stato di maturità può essere accresciuto dopo il decorso del tempo terreno, ma può anche essere registrata una retrocessione. Di conseguenza la vita dopo la morte nell’Eternità è ora Luce, crepuscolo oppure oscurità. L’essere riceve sempre nell’aldilà la ricompensa per il suo cammino terreno, ma diversamente di come l’uomo se l’immagina. Riconoscere una vita terrena sbagliata è già un certo progresso spirituale nell’aldilà, quindi già una condizione di speranza che l’essere percepisce anche come felicità se riconosce, perché allora tende verso l’Alto. Ma un tale essere non vorrà mai vivere un’altra volta il percorso sulla Terra, perché nell’aldilà ha la stessa possibilità per svilupparsi verso l’Alto attraverso il servire nell’amore. E’ solo disperato lo stato, dove all’essere manca ancora la conoscenza, perché là c’è l’oscurità. Questi esseri hanno bensì nostalgia di ritornare alla Terra, però non per vivere ancora una volta la vita terrena sbagliata ora in modo compiacente a Dio, desiderano solo i beni materiali e perciò si soffermano prevalentemente vicino alla Terra. Concedere a queste anime un’altra incorporazione sulla Terra sarebbe completamente sbagliato, perché aspireranno ad uno sviluppo verso l’Alto solamente quando hanno riconosciuto (i loro errori) ma da questo sono ancora molto lontane. Devono appunto passare attraverso la purificazione, affinché arrivino alla conoscenza. Ma la Terra non è davvero il luogo adatto per l’essere che non ha utilizzato il tempo di Grazia, perché fallirebbe anche una seconda volta. Un ritorno all’incorporazione non è quindi assolutamente nel Senso di Dio, perché la vita terrena è una Sua Grazia, che l’uomo può ora utilizzare come Forza, che però può anche rimanere del tutto inosservato e rimanere perciò senza successo per l’anima. Questo dipende unicamente dalla volontà dell’uomo. Ma se fallisce questa volontà, allora l’essere deve portare le conseguenze e cercare di recuperare il tempo terreno sprecato sotto condizioni difficilissime, ma sempre nel Regno al di fuori dalla Terra. Ora deve pure ancora conquistarsi la Forza che nella vita terrena gli stava pienamente a disposizione. Dio ha prima una infinita Pazienza con gli esseri e rivolge loro anche il Suo infinito Amore, ma non li lascia ritornare arbitrariamente sulla Terra, però assegna loro un nuovo campo d’azione indipendente dalla Terra, ma rispetto alla vita terrena precedente. Chi non ha superato la prova della vita terrena, deve lottare nell’Eternità per salire in Alto, se non riceve da Dio un Favore straordinario che ha a che fare con la Redenzione delle anime smarrite.
Amen
Translator