Compare proclamation with translation

Other translations:

SAMOUBOJSTVO.... SUDBINA U ONOSTRANOM

Staza tijela se mora odhodati do kraja, to jest, svako biće također mora iskusiti utjelovljenje kao čovjek. Zemaljska staza koja tome prethodi se ne može promišljeno/namjerno skratiti ili prekinuti. Međutim, u stadiju slobodne volje čovjek je sposoban iskoristiti svoju slobodnu volju i prema tome također promišljeno/namjerno okončati svoj zemaljski ljudski život bez da bude spriječen. Ali posljedice takvog miješanja u Božansku volju su strašne. Takva osoba je i dalje nezrela, to jest, ona je bez spoznaje ili ne bi poduzela takav korak koji ju lišava velikog blagoslova.... biti u stanju poboljšati svoj karakter dok Bog Osobno ne okonča njezin život. Pri svemu tom, ona će u onostranom postati svjesna svoje bijedne/nesretne akcije i njezina grižnja savjesti će biti neopisiva.

Ako je Božja volja okončati život, nezavisno o tome da li je osoba još mlada i nespremna za vječnost, onda Bog prepoznaje nužnost toga i kraj zemaljskog života je čin milosti, ili da bi se spriječila pogibelj za dušu ili da bi se toj duši ponudila mogućnost u onostranom koja će uzdignuti njezino stanje zrelosti u kratkom vremenskom periodu. Nasilno završavanje života je, međutim, duhovno veliki korak unazad, jer biće je iznenada bez snage da sebe poboljša/unaprijedi i ovisi o milosti svjetlosnih bića ili ljudi, što znači, ako joj oni ne pomognu ona će zauvijek ostati na istom nivou nesavršenstva. Duša u onostranom najprije mora ovo shvatiti što će inicirati neopisivo stanje žalosti. Ali ako je duša voljna ona će iskoristiti svaku mogućnost da bude od pomoći, pa ipak će njezinu borbu riječima biti isuviše teško opisati. Na neki način, ona u onostranom mora nastaviti trpjeti zemaljske patnje koje je htjela izbjeći; iste stvari koje je htjela odbaciti su i dalje priljepljene uz nju i muče je užasno.

Pa ipak Bog nije nemilostiv čak prema duši koja je zanemarila/omalovažila Njegovu volju, pod uvjetom da duša nije u potpunosti tvrdoglava. Nakon određenog vremena, za kojeg se duši čini da traje vječno, bit će joj također dani zadaci u onostranom koji će olakšati njezinu situaciju. I onda će ponovno morati iskoristiti svoju volju. Ako se složi sa time da pomogne dušama koje pate u onostranom ona će uskoro primjetiti očigledno poboljšanje svojih okolnosti. Ali lako se može dogoditi da to bude nakon vremena kojeg je Bog odredio njezinom stvarnom zemaljskom životu, tako ispada da ona naposlijetku ne bi samovoljno skratila svoj zemaljski put i morala bi i dalje otezati u stanju patnje u onostranom, koje je na Zemlji smatrala nepodnošljivim, dok se Bog ne sažali na dušu.

Iz tog razloga je njezino miješanje u Božju volju bilo u potpunosti besmisleno; ona je sebe lišila milosti da u potpunosti sazrije na Zemlji ali na nikoji način nije okončala kušnje/mučenja zemaljskog postojanja. Posljedično tome, takve su duše žaljenja vrijedne, jer će uzeti jako dugo vrijeme dok ne budu iskupljene a svjesnost da je Božji blagoslov bio odbačen je tako bolna za dušu da se u onostranom nalazi u žalosnom/bijednom stanju. Takvim dušama su ljudske molitve posebno potrebne. Jedino ljudska ljubav na Zemlji može olakšati njihove muke i dodijeliti im snagu da poboljšaju svoju sudbinu tako što će koristiti svoju volju, ukoliko je duša u onostranom spremna biti od koristi i na taj način, nakon prividno beskrajno dugog vremena, će biti u stanju promijeniti svoje mračno prebivalište koje je, razumljivo, njezina sudbina dok nije spašena Božjom ljubavlju i milošću.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Le suicide – le sort dans l'au-delà

Le chemin de la chair doit être mené à son terme, c'est-à-dire que chaque être doit vivre l'incarnation en tant qu’homme. Il ne peut pas abréger prématurément son chemin terrestre ou bien l'interrompre au moyen de sa volonté. Mais dans le stade de la libre volonté, comme homme, il peut employer sa libre volonté et donc terminer arbitrairement sa vie terrestre comme homme, sans qu'il en soit entravé. Mais les conséquences d'une telle intervention dans la Volonté divine sont horribles. Un tel homme est encore immature, c'est-à-dire qu’il lui manque la connaissance, autrement il ne ferait pas cela car il se prive lui-même d'une grande Grâce, celle de pouvoir travailler encore sur son être jusqu’à ce que Dieu Lui-Même termine sa vie. La connaissance de son action malheureuse vient cependant dans au-delà, et son repentir est indescriptible. Lorsque la vie est terminée par la Volonté de Dieu, même si l'homme est encore jeune et immature pour l'Éternité, c’est que Dieu reconnaît la nécessité de cela, et le terme de la vie terrestre est un Acte de Grâce, pour éviter un danger pour l'âme ou bien pour donner à cette âme une possibilité dans l'au-delà qui augmente en peu de temps l'état de sa maturité. La terminaison de la vie est cependant une grande rétrogradation du point de vue spirituel ; parce que tout à coup l'être est sans force pour travailler sur lui, et son amélioration dépendra de la grâce des êtres de Lumière ou bien des hommes, c'est-à-dire que jusqu’à ce que ceux-ci l'assistent, il restera sur la même marche d'imperfection dans l’éternité. L'âme doit en venir dans l'au-delà seulement à une connaissance qui fait jaillir un état de repentir qui est indescriptible. Si maintenant l'âme est de bonne volonté, alors elle utilise chaque occasion pour être active dans le service, mais sa lutte est indescriptiblement difficile. Elle doit continuer à porter également la souffrance terrestre à laquelle elle voulait échapper, même dans l'au-delà ; ce qu’elle a rejeté lui est encore inéluctablement attaché et cela la tourmente d’une manière indescriptible. Mais Dieu n'est pas sans Miséricorde vis-à-vis d'une telle âme qui a dédaigné Sa Volonté, si l'âme n'est pas entièrement obstinée. Après un temps qui semble à l'âme infiniment long, elle sera mise, même dans l'au-delà, devant des tâches dont l'accomplissement lui procurera un allègement de sa situation. Et maintenant elle doit de nouveau faire devenir active sa volonté. Si elle est prête à tourner son aide vers des âmes souffrantes dans l'au-delà, alors elle connaît vite une amélioration considérable de sa situation. Mais cela peut parfois arriver seulement après le temps de sa vraie vie terrestre établie par Dieu, de sorte qu’elle n'a pas abrégé arbitrairement ce chemin terrestre et est restée dans son état de souffrance qui lui semblait insupportable sur la Terre, jusqu’à ce que Dieu ait pitié de cette âme. Son intervention dans la Volonté divine a donc été totalement inutile, elle l’a privé de la Grâce du mûrissement sur la Terre, mais elle n'a en rien terminé les tourments de l'existence terrestre, et donc ces âmes sont très à plaindre, parce qu’avant qu'elles soient libérées, il se passe beaucoup de temps, et la conscience d'avoir rejeté la Grâce de Dieu est si atroce pour l'âme qu’elle s'arrête dans l'au-delà dans un état regrettable. De telles âmes ont particulièrement besoin de la prière des hommes. Seul l'amour des hommes sur la Terre peut atténuer leurs tourments et leur transmettre la Force d'améliorer leur sort au moyen de leur volonté, dès lors que l'âme dans l'au-delà est de bonne volonté pour servir et après un temps qui semble infiniment long elle peut améliorer son séjour sans Lumière, qui est naturellement son sort jusqu'à ce que l'Amour et la Grâce de Dieu la libère de celui-ci.

Amen

Translator
Translated by: Jean-Marc Grillet