(Ivan 10:30)
Ispravno riješenje Isusovog preobraženja nakon Njegovog raspeća istovremeno također objašnjava Isusove Riječi ‘Otac i Ja jedno smo....’ (Ivan 10:30). Bog je Sebe žrtvovao kroz čovjeka Koji je prevladao svaki ljudski aspekt Bogu za ljubav i Koji je prema tome oblikovao Svoju dušu tako da je Bog bio u stanju nastaniti se u Njemu u svoj punini (Kološanima 2:9). Njegova je izvanjska forma, Njegovo tijelo, potpuno udovoljilo volji duše i bilo je isto tako jedino sklono Božanskom; tako je svaka supstanca bila Bogu-naklonjen duh, tako da više nije trebala proces razvoja na Zemlji i bila je prema tome sposobna ući u duhovno carstvo u svom savršenstvu nakon smrti tijela. Sva usavršena duhovna bića se ujedinjuju sa Elementarnom Silom i, kroz najiskreniju fuziju, postaju jedno sa Njom. Proces razvoja duhovnih bića koja su jednom otpala od Boga traje jedno beskonačno dugo vrijeme i, kroz bezbrojne stupnjeve, će također voditi do uspona u onostranom ali izvanjska forma, manje razvijena duhovna supstanca, uvijek ostaje na Zemlji i oslobađa/otpušta dušu koja će, kao duhovno biće, naknadno tražiti pripojenje bićima jednake zrelosti u onostranom. Izvanjska se forma razlaže/raspušta i pojedinačne duhovne supstance se pripajaju sličnima kako bi nastavile njihov proces razvoja.... Međutim, Isusovo je tijelo, naračun njegove čistoće i akcija ljubavi, već postignulo duhovno savršenstvo i nezamisliva patnja na križu je bila konačni proces pročišćavanja za tjelesnu duhovnu supstancu tako da je ona, u ovom potpuno pročišćenom stanju, bila sposobna sjediniti se sa savršenom dušom i više nije potrebovala ostajati na Zemlji, i prema tome su Duh Božji, duša i tijelo ujedinjeni, postavši time jedno.
Isus, čovjek, je bio posrednik između Boga i ljudi.... ali sada su Bog i Isus Krist Jedno.... njih se ne bi trebalo zamišljati kao dva bića jedno pored drugoga nego je to samo jedno Biće Koje apsorbira sve što je savršeno. Isusovo Božanstvo se ne može zamisliti na nijedan drugi način nego kao vječno Božanstvo Osobno, Koje je Sebe tek pripojilo izvanjskom obliku Isusa, čovjeka, to jest, Njegovim je duhovnim supstancama bilo dozvoljeno stopiti se sa Elementarnom Silom, pošto su pri Isusovoj smrti one već postigle stupanj savršenstva koji je preduvjet za najbliže jedinstvo sa Bogom.... Time što je prezirao zemaljska zadovoljstva i, kao rezultat striktne samo-discipline, Isusovo je tijelo prevladalo svu materiju i prema tome više nije potrebovalo daljnji proces razvoja. Sve duhovne supstance u fizičkoj formi su bile sposobne pripojiti se duši i zajedno sa njom ostaviti zemaljsku dolinu kako bi se popele [[= ovdje je u izvornom tekstu upotrijebljen glagol ‘ući’]] do svjetlosnih visina. Od tog trenutka nadalje ova duša je bila okružena sa najsjajnijim blistavim svjetlom, posljedično tome su Isusovo tijelo i duša morali napustiti Zemlju u preobraženom stanju, jer biće koje je potpuno stopljeno sa Bogom je također od Njega moralo primiti svjetlo i snagu i zračiti ih tako na isti način kao Samo vječno Božanstvo, pošto je ono bilo Jedno sa Bogom, prema tome također svjetlo i snaga u izobilju. Ovaj proces svjetlosnog zračenja obično ostaje skriven od ljudi, ipak Božja je beskonačna ljubav spram ljudi dozvolila da se preobraženje Isusa odvije vidljivo kako bi im dala znak Njegove snage i slave, da bi osnažila vjeru onih koji su trebali proglašavati Njegovu snagu i slavu svijetu i kako bi za ljude priskrbila dokaz kako je Isus nadvladao smrt.... da od sada nadalje smrt više ne postoji za ljude koji su Ga slijedili i potrudili se hodati istom stazom na Zemlji. Isusovo preobraženje je među čovječanstvom bilo jako puno osporavan predmet i obično je bilo odbačeno kao mit, pošto je ljudima nedostajalo sveg duhovnog znanja za konačni cilj svakog bića.... za završnu uniju sa Bogom.... za postajanje jedno sa Njime.... Kako god, Isus reče ‘Otac i Ja jedno smo....’ Jer unija se već zbila u njemu, Njegova je duša bila oblikovana tako da je bila sposobna prihvatiti Boga i na taj je način već postala primatelj svjetla i snage od Boga, na taj je način On bio u stanju podučavati svu mudrost i djelovati kroz Božansku snagu. On je bio savršen kao Njegov Otac na Nebu (Matej 5:48) te sposoban stvarati i oblikovati poput Njega.... Njegova je priroda bila ljubav, Njegove su Riječi bile ljubav, i tako je On djelovao vrlinom Njegove velike ljubavi spram ljudi. Jer sve što postoji sve što se događa može jedino biti ostvareno putem ljubavi.... Njegov život na Zemlji je bio neprestan slijed čudesnih djela bez pompe/sjaja i raskoši, ali On ga je zaključio u radijantnom svjetlu.... time što je sebe preobrazio pred očima Njegovih Vlastitih i uzdigao se do Neba, u vječnu slavu.
AMEN
TranslatorO problema da transfiguração de Jesus depois de sua morte na cruz, se resolvido corretamente, é ao mesmo tempo uma compreensão das palavras de Jesus: "Meu Pai e eu somos um só". Deus ofereceu-se como sacrifício através de um ser humano que venceu toda a humanidade por amor a Deus e que, portanto, moldou a sua alma de tal forma que Deus pôde residir nEle em toda a plenitude. Sua forma exterior, seu corpo, obedeceu completamente à vontade da alma e, do mesmo modo, só se voltou para o divino; assim, toda a substância foi dirigida espiritualmente para Deus, de modo que não precisava mais do curso terreno do desenvolvimento e podia, portanto, entrar no reino do espiritual em toda perfeição, após a morte corporal. Todo espiritual perfeito se une com o poder elementar e se torna um com ele através da fusão íntima. O curso do desenvolvimento do espiritual, que uma vez se afastou de Deus, dura tempos infinitos e também levará para cima no além através de incontáveis etapas, mas a forma exterior, a espiritual ainda menos desenvolvida, permanecerá sempre para trás e libertará a alma, que então procura a unificação como ser espiritual com apenas tais seres maduros no além. A casca exterior dissolve-se e as substâncias espirituais individuais voltam a entrar em contacto com substâncias semelhantes a fim de continuar o seu curso de desenvolvimento..... O corpo de Jesus, porém, já havia alcançado a perfeição espiritual em sua pureza e em sua atividade de amor, e o imenso sofrimento na cruz foi o último processo de purificação da substância espiritual que se havia tornado uma forma, para que pudesse unir a alma perfeita em um estado completamente purificado, de modo que já não era obrigada a permanecer na Terra, e agora o espírito de Deus, a alma e o corpo se uniram, tornando-se assim um só. O homem Jesus foi o mediador entre Deus e a humanidade.... mas Deus e Jesus Cristo são agora uma.... Não há duas entidades que devam ser pensadas uma ao lado da outra, mas é apenas uma entidade que recebe toda a perfeição em si mesma. A Deidade de Jesus não pode ser imaginada de outra forma que não seja a eterna Deidade em si mesma, que apenas anexou a si mesma a forma externa do ser humano Jesus, ou seja, cujas substâncias espirituais foram autorizadas a fundir-se com o poder elementar, porque já tinham atingido o grau de perfeição na morte de Jesus, que é o pré-requisito para a união mais íntima com Deus....
O corpo de Jesus tornou-se um conquistador de toda a matéria, desprezando os prazeres terrenos e a estrita autodisciplina e, portanto, não foi necessário mais nenhum curso de desenvolvimento. Todas as substâncias espirituais formadas nela poderiam se unir à alma e ao mesmo tempo deixar o vale terrestre para entrar nas alturas da luz. Por isso a luz mais radiante rodeou esta alma desde então, consequentemente o corpo e a alma de Jesus teve de deixar a Terra num estado transfigurado, pois um ser que se fundia completamente com Deus agora também tinha de aceitar luz e força Dele e assim irradiar isso da mesma maneira que a Deidade eterna, pois agora era um só com Deus, consequentemente também luz e força em toda a abundância. Este processo de emanar luz permaneceria escondido das pessoas, mas o amor infinito de Deus pelas pessoas permitiu que a transfiguração de Jesus acontecesse visivelmente para dar-lhes um sinal do Seu poder e glória, para fortalecer a fé daqueles que deviam proclamar o Seu poder e glória no mundo, e para dar às pessoas a prova de que Jesus tinha vencido a morte.... de que agora já não há morte para as pessoas que O seguem, que se esforçam por percorrer o mesmo caminho na terra. A transfiguração de Jesus tem sido uma questão muito disputada pela humanidade, e tem sido rejeitada na sua maioria como uma fábula porque as pessoas não têm toda a compreensão espiritual para o objectivo final de cada ser.... para a união final com God.... por se tornar um com Ele.... Mas Jesus diz: "O Pai e eu somos um....". Pois a união já se havia realizado nele, a sua alma foi moldada de tal maneira que podia receber Deus em si mesma e, portanto, já era um recipiente de luz e força de Deus, podia, portanto, ensinar toda a sabedoria e trabalhar através da força divina. Ele era perfeito, assim como Seu Pai no céu era perfeito, e podia criar e moldar como Ele.... Sua natureza era amor, Suas Palavras eram amor, e assim Ele foi capaz de trabalhar em virtude de Seu grande amor pelas pessoas. Pois tudo o que é e acontece só é provocado pelo amor.... Sua vida terrena foi uma série interminável de milagres sem pompa e esplendor, mas que Ele terminou em luz radiante.... transfigurando-se diante dos olhos dos Seus e ascendendo às alturas, para a glória eterna....
Amém
Translator