More Božanske Ljubavi, neprestano se prelijeva nad svim stvorenjima. I tko vjeruje da je usamljen (sam, izoliran), taj ne poštuje ovu Ljubav, koja mu tisućostruko nadomješta što on žrtvuje ili čega se odriče. Jer u Ljubavi Božjoj je obuhvaćeno sve, zaštita i skrb i stalna pratnja na svim putevima. Oni koji se raduju Božanskoj Ljubavi, nikada se ne mogu osjećati usamljenima, jer u vezi sa Gospodarom, koju svatko sâm može uspostaviti, zemaljsko dijete je već oslobođeno usamljenosti, te sada pronalaženje stalne zaštite i skloništa nadmašuje svu zemaljsku sreću, jer Božanska Ljubav sa njezinom vječnom vatrom nadsijava sav zemaljski sjaj tisućostruko, jer iz ove Ljubavi proizlazi svjetlo, neusporedivo usrećujući onoga, koji stoji u ovom svijetlu.
Živi doticaj sa Božanskim Gospodarom je poput neprekinutog vodiča do anode, i čovjek ostaje u korištenju (uživanju) Božanske Ljubavi toliko dugo, koliko on sâm drži kontakt uspostavljenim. I zbog toga nijedan čovjek na Zemlji nije toliko jadan (vrijedan žaljenja) unatoč svakojakim nevoljama, jer on uvijek ima povlasticu, da sebi samome može priskrbiti pomoć, sreću i radost kroz vezu sa Božanskim Spasiteljem, Koji u Svojoj beskrajnoj Ljubavi opskrbljuje svako biće, zasluženo i nezasluženo, ali uvijek dajući Ljubav u takvoj punini, da bi obilje Ljubavi zemaljskom djetetu moglo dati neograničeno blaženstvo već na Zemlji, kada bi ono bilo svjesno prihvaćeno. No, čovjek ne sluti snagu Božanske Ljubavi.... njemu nedostaje svako razumijevanje za sveobuhvatnu Ljubav Božanskog Stvoritelja, on samo poznaje pojam „ljubav“ u vremenskom smislu, koja je međutim pretežno tražeća ljubav, a tek rijetko dajuća Ljubav. I tako je u čovjeku i osjećaj sreće daleko više razvijen u ljubavi za posjedovanjem, nego u odricanju i davanju. No, tko istinsku Ljubav želi upoznati u njezinom najdubljem blaženstvu, on se prvo mora odreći sve ljubavi prema posjedovanju, tek onda on može Božansku Ljubav osjetiti kao nešto najdragocjenije što njegovo srce može primiti. Samoga sebe vježbati u Ljubavi je prva i posljednja Zapovijed.... a čovjek se izbavlja kroz Ljubav, on postaje slobodan, i sada osjeća zanos Ljubavi, koju mu Sâm Spasitelj poklanja.... koja je dragocjena i neograničena, koja u sebi nosi sva blaženstva Neba.... koja je čišća od zlata, i svako biće premješta u najblistavije ushićenje.... koja nigdje i ničim ne može biti nadomještena, koja je najuzvišenije, vječno blaženstvo (blažena sreća).... a ipak iznova stoji na raspolaganju svakome, tko samo čezne za Ljubavlju Spasitelja.
AMEN
TranslatorIl Mare dell’Amore divino si riversa del continuo su tutte le creature. E chi crede di essere solo, non bada a questo Amore che gli sostituisce migliaia di volte ciò a cui rinuncia o di cui fa a meno. Perché nell’Amore di Dio è incluso tutto, Protezione e Provvidenza e costante Accompagnamento su tutte le vie. Coloro che gioiscono dell’Amore divino, non possono mai sentirsi soli, perché nel collegamento con il Signore, che ognuno può stabilire per sé stesso, il figlio d’uomo è già sospeso dalla solitudine, e trovare ora una costante Protezione e Custodia soppesa ogni felicità terrena, perché l’Amore divino irradia migliaia di volte ogni fasto terreno con il suo eterno Fuoco, dato che dall’Amore procede una Luce che rende incomparabilmente felice colui che sta in questa Luce. La viva presa di contatto con il divino Signore è come una conduttura ininterrotta all’Anodo, e l’uomo rimane in costante godimento dell’Amore divino finché lui stesso mantiene stabile questo contatto. Perciò nessun uomo sulla Terra è da compiangere malgrado diverse afflizioni, perché ha sempre quella facilitazione, di poter procurare da sé consolazione, aiuto, felicità e gioia attraverso il collegamento con il divino Salvatore, il Quale nel Suo infinito Amore provvede ad ogni essere, meritatamente o no, ma dando sempre Amore in una tale pienezza, che la ricchezza d’Amore potrebbe dare al figlio terreno già sulla Terra illimitata Beatitudine, se ricevesse coscientemente. Ma l’uomo non sospetta la Forza del divino Amore, gli manca qualsiasi comprensione per l’Onniamore del divino Creatore che abbraccia tutto, conosce solo il concetto “amore” nel senso temporale, che però desidera sopra tutto ed è raramente un amore donante. E così il sentimento della felicità è sviluppato nell’uomo più nell’amore del possesso che nella rinuncia e nel dare. Ma chi vuole imparare a conoscere il vero amore nella sua più profonda felicità, deve dapprima liberarsi da ogni amore per il possesso, solo allora può percepire il divino Amore come la Cosa più deliziosa che un cuore può sentire. Esercitare sé stesso nell’amore è il primo ed ultimo Comandamento, e l’uomo si libera attraverso l’amore, che il Salvatore Stesso gli dona, che è delizioso ed illimitato, che cela in sé tutte le delizie del Cielo, che è più puro che l’oro e che trasporta ogni creatura nell’estasi più chiara, che non può essere sostituita in nessun luogo e da nulla, che è la Cosa più alta, l’eterna Beatitudine, ed è comunque a disposizione di ognuno che desidera solo l’Amore del Salvatore.
Amen
Translator