7176 DUHOVNA RAVNODUŠNOST...

28.srpnja.1958: Knjiga 76

Duhovna ravnodušnost je poprimila zastrašujuće razmjere, a sami ljudi toga nisu svjesni, baš zato što oni ne uzimaju za ozbiljno sazrijevanje njihovih duša. Oni žive, i sve se odigrava prema svjetovnom gledištu, odnosno, prihvaćeni su i cijenjeni jedino utisci izvana, a ono što se treba odigrati u unutrašnjosti čovjeka ostaje zanemareno, jer ne može biti viđeno od strane bližnjih. Ljudi ne uzimaju za ozbiljno njihov vlastiti duhovni razvoj, nego su tako preplavljeni izvanjskim utiscima, da oni ne primjećuju svoje duhovne nedostatke, i radije vjeruju da žive ispravno i u skladu s Božjom voljom... jer su oni bili tako podučeni. A ova duhovna ravnodušnost je tako veliko zlo, jer od toga trpe (boluju) bezbrojni ljudi, koji se zadovoljavaju običajima i tradicijama, obredima i izvanjskim blještavilom, koje drži duše samo u sve gušćoj tami. No, svim tim ljudima je od Boga dan dar razuma, svi ti ljudi u tihim satima mogu promisliti o onome što je njima propisano navodno „sredstvo iscjeljenja duše“... Svi ti ljudi imaju mogućnost u tihoj, djetinjoj molitvi pristupiti Ocu za ispravnu spoznaju, budući se u sve te ljude ponekad uvuku sumnje, čim oni ozbiljno nastoje ispuniti Božju volju... Ali tek nekolicina koristi razum i također s Božjom pomoći dolazi do ispravne spoznaje... Većina međutim prepušta drugima da misle za njih, i slijedi slijepo i bez razmišljanja vođe koji također postupaju nesavjesno, i žive površno kršćanstvo, bez ikakve ozbiljnosti. No, ljudi jednom neće moći prebaciti odgovornost na njihove „vođe“. Svatko će morati za sebe samoga odgovarati, budući su svakom čovjeku pokazana sredstva i načini da ide pravim putem, koji međutim uvijek može biti pronađen tek onda kada istinska ozbiljnost čovjeka čini da zazove Boga za Istinu, svjetlo, odnosno ispravnu spoznaju. Duhovna ravnodušnost je već tako duboka, da ljudi više nisu u stanju prepoznati najveću besmislicu kao takvu, ili da se oni osjećaju dobro krećući se u tome. A do ove duhovne ravnodušnosti je moglo doći samo zbog toga što se Božji protivnik mogao ugurati gdje god su nedostajale molitve u Duhu i u Istini... Njemu je uspjelo izgraditi iluzorni svijet, koji je ljudima izgledao potpuno valjani nadomjestak, u kojeg su oni bježali radije nego u „tihu sobicu“ gdje su mogli moliti „u Duhu i u Istini“... Ljudi traže raskoš i blještavilo, i ne znaju da se iza toga uvijek krije Sotona... Ljudi se raduju onome što oni mogu ponuditi oku, no oni ne gledaju prema unutra, u njihovo srce, gdje bi oni uistinu mogli otkriti daleko više veličanstvenosti u prisnom povezivanju s njihovim Bogom i Ocem, Koji jedino želi ovu duboku i iskrenu povezanost s Njime, kako bi potom mogao izliti Njegove darove milosti u bogatijoj mjeri. A ova prisna povezanost može biti uspostavljena posvuda, ali nikada neće nastupiti tamo gdje je oko usmjereno na spektakularne zemaljske oblike svake vrste... Vi ljudi bi trebali bolje koristiti vaš razum, trebali bi se puni gađenja odvratiti od djela Sotone, koji nastoji ljude zaslijepiti, i kojemu je također uspjelo učiniti ih neprijemčivima za pravo svjetlo, budući im je zasljepljujuće svjetlo oduzelo sposobnost da prepoznaju blago svjetlo... Vi samo trebate uvijek pozvati Boga za ispravno svjetlo, no to činiti kroz molitvu u Duhu i u Istini, koju će On zaista i uslišiti, i neće više dugo ostaviti da hoda u tami čovjeka koji ozbiljno žudi za svjetlom.

AMEN

Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.

Preuzimanja

Ponuđena preuzimanja za knjigu _book
 ePub  
 Kindle  
  Više preuzimanja

Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
 Rukopisi