7174 KONAČNO UNIŠTENJE TAKOĐER JE ČIN MILOSRĐA....

25.srpnja.1958: Knjiga 76

Neprestana promjena izvanjske forme, stalno nastajanje i nestajanje svih vidljivih stvari, jamči polagani uzlazni razvoj u njima vezanog duhovnog, jamči postizanje određenog stupnja zrelosti, pa i ako nakon beskrajno dugo vremena. Svaka promjena prirodne tvorevine je stoga dokaz ovog uzlaznog razvoja, čak i ako se ona odvija u zakonu moranja. A iz ovoga se također može zaključiti da djela Stvaranja, čija promjena nije prepoznatljiva ljudskim očima.... kojima je stoga potrebno duže vrijeme dok se vanjske promjene učine prepoznatljivima.... u sebi sklanjaju još vrlo otvrdlo duhovno, koje se još teško može odvojiti od dubine, i koje stoga često treba pomoć izvana, da bude oslobođeno svoje ovojnice, i da može dobiti drugu izvanjsku formu. Sve vama ljudima-vidljivo služi tom uzlaznom razvoju duhovnog, i tko ove misli jednom učini vlastitima, taj će i sam moći naučiti vidjeti nužnost događaja, koji dovode do nasilne provale (rasprskavanja) ili rastapanja onih djela Stvaranja, koja se već beskrajna vremena opstajala nepromijenjena, a ipak također jednom moraju osloboditi duhovno u svrhu daljnjeg razvoja. Ono što ljudi često vide kao najveću nesreću, istovremeno je čin Ljubavi i milosrđa prema duhovnom koje je već vječnostima čamilo u najtvrđoj materiji, i jedino se kroz takve, od Boga željene prirodne događaje, može osloboditi iz svoga zatočeništva. Zaista je često njegov otpor još vrlo velik, ali on se može smanjiti tek u pojedinim fazama njegovog razvoja, jer čak i samo najmanje olakšanje, u duhovnom može probuditi i žudnju za služećim djelovanjem, a onda i otpor počinje popuštati.... stoga se uzlazni razvoj može nastaviti. Međutim, nipošto nije nevažno, kada je duhovnom vezanom u čvrstoj materiji dopušteno djelovanje, budući i Razdoblje Otkupljenja ima kroz Božju volju ograničeno vremensko trajanje, i duhovno treba u tom ograničenom vremenu započeti i svoj put kao čovjek na Zemlji.... I zato uvijek na početku jedne nove Epohe, ono vezano u najtvrđoj formi postaje slobodno, što se događa baš kroz prirodne katastrofe, erupcije i uništenje zemaljskih tvorevina na Kraju starog Zemaljskog perioda, tako da onda može započeti put duhovnoga kroz već olabavljene forme, kroz nove tvorevine.... dok sada nastale tvorevine najtvrđe materije iznova u sebe primaju duhovno koje, kao u potpunosti pod sotonskim utjecajem, pripada bandi Božjeg protivnika, i otuda je iznova prognano u tvrđu formu. I tako će vama ljudima, uništenje i totalno preoblikovanje Zemljine površine predviđeno za Kraj jednog zemaljskog perioda, biti shvatljivo kao čin nužnosti, jer čak i duhovno koje još čami (pati, skapava) u dubini, trebati započeti svoj put razvoja, te se otuda i njemu mora pomoći da se oslobodi iz čvrste materije.... Jer sve „duhovno“ su jednom od Boga otpala bića, koja On iznova želi vratiti na put, kojeg On prepoznaje uspješnim. A sva bića su jednom proizašla iz Njegove Ljubavi, i oni također ovu Ljubav nikada neće izgubiti, zbog čega im On uvijek i neprestano pomaže da iz tame stignu na svjetlo.

AMEN

Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.

Preuzimanja

Ponuđena preuzimanja za knjigu _book
 ePub  
 Kindle  
  Više preuzimanja

Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
 Rukopisi