3352 DIJETE-ŠTVO BOŽJE.... OGROMNA PATNJA NA ZEMLJI....
1.prosinca.1944: Knjiga 43
Kako bi zadobio dijete-štvo na Zemlji ljudsko bice mora sebe oblikovati u Ljubav i pri tome omoguciti sebi da uspostavi sjedinjenje sa Bogom vec na Zemlji, tako da ce on uci u sfere svjetla u kompletno zrelom stanju kada ode sa Zemlje. Otud je njegova duša vec morala postati tako procišcena kroz dobro-dušnu aktivnost da se Bog Osobno može nastaniti u njoj i njegov se duh ujedinjuje sa Ocem-Duhom. U tom slucaju ljudsko bice je ispunilo njegov zadatak na Zemlji u potpunosti i postiglo je njegov cilj i, kao svjetlosno bice, ce pronaci ulaz u duhovno carstvo, gdje ce naknadno stvarati i djelovati. Medutim, ovaj stupanj zrelosti cini nužnim kompletno odricanje od materijalnih vlasništava.... Ovo stapljanje sa vjecnim Božanstvom je nemoguce sve dok osoba i dalje prianja uz materiju, pošto njegovo srce nije sasvim procišceno od žudnji i prema tome nije još pripremljeno za prihvacanje Božanskog Duha. Onda ce ljudsko bice morati prihvatiti mnogo patnje kako bi ostvarilo dušino konacno procišcavanje, i prema tome mnogo patnje ce biti nametnuto izuzetno dobrohotnim i pobožnim ljudima tako da se može odviti dušino procišcavanje. Gdje su ljudi optereceni sa posebice grubom patnjom a unatoc tome je vrloduboka vjera prikazana, duša je možebit odabrala posebice težak život za sebe kako bi postigla konacni cilj na Zemlji, dijete-štvo Božje. Za ovim se ciljem mora težiti te ga dosegnuti na Zemlji i to ce uvijek zahtjevati najmucnije uvjete življenja, buduci duša mora uci u kraljevstvo onostranog kompletno cista i nepokvarena i ovo cini nužnim posebice ucinkovit proces procišcavanja. Patnja je uvijek sredstvo pomoci kako bi se postigao duhovni cilj.... Ona ce voditi spram Boga ako je duša i dalje nesklona Bogu, ili ce procistiti i kristalizirati dušu, tako da ona može doci blizu Bogu kao najcišce bice kako bi bila sposobna uci u najblaženije sjedinjenje sa Njime. Patnja i Ljubav moraju uvijek raditi zajedno spram deifikacije osobe na Zemlji; posljedicno tome, Ljubavi puno ljudsko bice se ne bi trebalo bojati patnje nego ju ponizno uzeti na sebe imajuci na umu visoki cilj kojeg može postici na Zemlji, jer on je odabrao njegov zemaljski put sam u shvacanju da ce mu pomoci postici najvišu zrelost ako njegova volja ne nudi otpor.
Unatoc tome, užici dijete-štva Božjeg nadoknaduju za svu patnju u zemaljskom životu tisucerostruko. A vrijeme na Zemlji je kratko, ono je poput trenutka u vremenu vjecnosti.... I cim je osoba vrloduboko vjerna on takoder može uvijek primiti snagu od Boga da sve otrpi što mu je nametnuto, jer onda ce on odaslati njegovu iskrenu molitvu Bogu i Bog Osobno ce mu dati snagu i uciniti ga pobjednikom života na Zemlji.... Bog Osobno ce doci po ovo dijete ako je ono prošlo njegov ispit zemaljskog života i odlazi sa Zemlje kao cisto bice.... Ali njegov život na Zemlji ce uvijek biti karakteriziran Ljubavlju i patnjom, buduci bez toga duša nece biti totalno procišcena za prihvacanje Boga u srce ljudskog bica. Ova srdacna veza sa Bogom se vec morala dogoditi na Zemlji, inace duša nece stajati cvrsto naspram iskušenja svijeta niti bi ona postigla totalno procišcavanje kroz patnju buduci bi joj nedostajalo snage da podnese potonju bez prigovaranja, a svo gunadnje i odupiranje i dalje naznacava nedostatak kompletnog podredivanja Božjoj volji. Medutim, duša mora postati kao jedno sa Bogom.... Ona mora imati najintimniju vezu sa Njime, ona mora sama željeti patnju i takoder ju zahvalno prihvatiti kao dar od Boga u shvacanju da ona povlaci dolje zadnje barijere izmedu Boga i nje same i da ce jedino nadvladavanje njih rezultirati u najvišem blaženstvu.... da postane dijete Božje sa svim pravima i obavezama.... ovo je cilj svake osobe na Zemlji ali ga jedino nekolicina postižu. Jedino nekolicina su u takvom intimnom kontaktu sa Bogom kroz Ljubav da cak u patnji oni prepoznaju Njegovu vecu od najvece Ocinsku Ljubav koja ce im osigurati najblaženiju sudbinu u onostranom.... Njihova sudbina na Zemlji nije za zavidjeti, ipak u kraljevstvu onostranog oni okupiraju najvišu razinu.... Oni su u neposrednoj blizini Boga i prema tome neopisivo sretni, jer oni mogu djelovati neovisno u skladu sa njihovom voljom, koja je takoder uvijek Božja volja.... Oni mogu stvarati i oblikovati i, opet i iznova, doprinjeti spram iskupljenja onog što, kako je i dalje udaljeno od Boga, potrebuje najrazlicitije tvorevine kako bi pospješilo njihovo napredovanje. I ovo je najblaženija sudbina koja u potpunosti kompenzira i nadoknaduje za patnju zemaljskog života i trebala bi stoga biti cilj svih ljudi na Zemlji.
AMEN
Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.
Preuzimanja
Ponuđena preuzimanja za knjigu _bookePub
Kindle
Više preuzimanja
Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
Rukopisi
Translations
