3176 KURS ŽIVOTA PREDODREĐEN ZAVISNO O VOLJI....
30.lipnja.1944: Knjiga 41
Kurs života ljudskog bića korespondira sa stanjem duševne zrelosti u vrijeme njezina utjelovljenja na Zemlji, što znači, Bog je tako skicirao njegov život da on dušu osigurava sa najboljim mogućnostima za viši razvitak. Ako ljudsko biće ima iskren interes za svoju dušu [[u smislu, ‘ako je to ono što mu leži na srcu’]] on će doista iskoristiti svaku mogućnost i postići svoj cilj dok je još na Zemlji, on ćesebe prilagoditi vječnom Božanstvu tako što će živjeti život u skladu sa Božjom voljom. Ali on također može dopustiti da ga sve prilike mimoiđu bez da ih iskoristi, a to predstavlja duhovni zastoj, manu/deficit/pogrešku u njegovu razvoju. I ovaj će nedostatak opet biti balansiran, prema tome život često pred njega postavlja velike zahtjeve koji zahtjevaju svu njegovu snagu ako ih želi ispuniti. Njemu je učinkovito/korisno ponuđena druga mogućnost prakticiranja ljubavi spram bližnjega utoliko što se od njega očekuje nešto što zahtjeva svu njegovu volju ali što pretpostavlja pomažuću ljubav spram bližnjega. Ako on živi u skladu sa ovim zahtjevima on mora aktivirati svoju volju i djelovati za dobrobit njegovih bližnjih ljudskih bića. I ova aktivnost može voditi do duševne zrelosti, budući je njezina pokretačka sila ljubav spram bližnjega a ova je najučinkovitije sredstvo za postizavanje zrelosti duše. Ako ljudsko biće prakticira ljubav spram bližnjega od ranog doba, on će iskoristiti svaku mogućnost koja mu je ponuđena za njegovo duhovno napredovanje, jer onda će on također bistro i jasno prepoznati značenje i svrhu njegovog zemaljskog postojanja.
Ako je on, međutim, mlaka srca i trom i ako je njegovo srce otvrdnulo spram patnje njegovih bližnjih ljudskih bića, onda će on također pustiti da ga mimoiđe svaka mogućnost za razvoj, on će jedino misliti o sebi i ignorirati nevolju njegovih bližnjih ljudskih bića, onda će on također živjeti u potpunom neznanju o svojem stvarnom zadatku na Zemlji i prema tome neće svjesno stremiti ka usponu. Moguće je da je duša, prije njezina utjelovljenja kao ljudsko biće, već bila iznimno dobrovoljna/orna/spremna, i ta je dobrovoljnost/spremnost vodila do njezina zemaljskog života u kojem ona može postići vrlo visok duhovni stupanj, jer u skladu sa njezinom voljom Bog joj omogućava priliku da postane aktivna. Tako će ljudskom biću život biti relativno lagan utoliko što njegova duša neće pružiti otpor već će dobrovoljno stremiti ispuniti zapovijedi Božje budući ona prima snagu kao rezultat svoje dobrovoljnosti. Jer snaga ljubavi je ona koja opet rezultira u aktivnosti ljubavi. Voljna duša se ne opire vršenju [[ili ‘ne odbija vršiti’]] djela ljubavi budući u njoj prebiva ljubav i pošto će srce ispunjeno ljubavlju neprestano stimulirati ljubav-nu aktivnost. I prema tome njemu će biti ponuđeno obilje mogućnosti, bez obzira kako ih on koristi. Što se manje osoba opire njegovim unutarnjim nukanjima/urgiranjima to će skorije duša sazrijeti, jer onda će ona neprestano biti vođena/poticana vršiti djela ljubavi, i na taj se način duša postepeno mijenja u ljubav, ona ispunjava svoj zadatak na Zemlji, i svako iskustvo doprinosi njezinom višem razvoju. Jer zemaljski život duše je predodređen zavisno o njezinoj volji, kojeg ona prema tome može proći sa velikim uspjehom.... tako da će postići zrelost na Zemlji koja joj omogućava ući u kraljevstvo svjetla smjesta nakon njezine fizičke smrti.
AMEN
Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
Rukopisi