1411 KULT... ZAJEDNICE...?

9.svibnja.1940: Knjiga 23

Bez vanjske prisile ne može se formirati zajednica čije jedino nastojanje je isticanje pred ljudima (priznanje, uvažavanje). Jer tamo gdje je ta namjera temeljna zamisao, skromno i jednostavno nastojanje za služenjem Bogu slabo će doći do izražaja budući da to neće ostavljati utisak na okolinu, dok međutim sve ono što je prepoznatljivo na van, ostavlja utisak na okolinu, i stoga se jedino smatra kao vrijedno i uspješno. Što više međutim čovjek polaže pažnju na vanjštinu, to više se on pokorava zahtjevima onih koji žele biti vođe, i sebi su dali za zadatak da pronađu sljedbenike za njihov kult... za njihovo izvanjsko služenje Bogu. To je zaista neshvatljivo, no nažalost prečesto je slučaj da je izvanjski kult ljudima nešto što oni ne žele propustiti; oni trebaju izvjesne postupke koji ih prije svega postavljaju u povišen položaj, i teško ih se može uvjeriti u to da ih upravo ovaj kult ometa u pravom sjedinjenju s Bogom... Oni se s tvrdoglavošću čvrsto drže za to, i naposljetku oni služe još samo kultu, no ne vječnom Božanstvu. Oni trebaju prema vani potvrdu toga da pripadaju jednoj zajednici... oni čine uski krug i podižu zid prema vani, jer oni smatraju bližnjega ravnim njima, tek onda kada se on podvrgne istim izvanjskim formama, i prilagodi se pravilima koja vrijede u njihovom krugu. A to je od najveće štete za ljudsku dušu. Služenje na vani nema nikakve vrijednosti za nju; čovjek može slijediti svako pravilo koje je postavljeno od ljudi, to neće ni najmanje koristiti zrelosti njegove duše, jer izvjesna prisila leži u temelju svakog izvršavanja. Od ljudi se prije svega zahtijeva nešto što otežava put prema Bogu... Najprije se izvršava ljudska zapovijed, Boga se međutim traži premalo. I stoga uvijek jedan krug, kojemu je pripadnost prepoznatljiva na vani, ne stiže do pravog cilja... Trebat će duže vremena prije nego mu bude shvatljivo Biće Božanstva, budući da će on uvijek brinuti za to da istupi u javnosti. On neće tražiti povezivanje s onima koji ostaju daleko od njihove zajednice, nego će se držati daleko od njih, ili će uvijek isticati svoje nastojanje na vani. Jer on nastoji sebi priskrbiti priznanje, i prikazati se pred onima koji se ne slažu s njime. Tko vjeruje da stoji u spoznaji, mora također stajati među bližnjima, on ne smije željeti ograničiti njihovu spoznaju kroz usko povezivanje pojedinaca, te sebe odvojiti, stoga željeti utemeljiti zajednicu koja obuhvaća samo one koji se pridružuju istom znanju. On mora radije dobrovoljno razdjeljivati ono što on vjeruje da posjeduje, on mora nastojati povećati ovu zajednicu, no tiho i bez pompe (blještavila), bez izvanjskih formi i bez prisile... on mora jedino služiti... ali smatrati vrijednim jedino bližnjega, ne simbolične postupke, pa naposljetku smatrati ove postupke znakom pripadnosti toj zajednici. Sve izvanjsko je samo ljuska, no treba se žuditi jezgra, ljudi se trebaju ujediniti kako bi služili Bogu i bližnjemu... onda će oni također stajati u ispravnoj spoznaji, i djelovat će na blagoslov, iako ih ne vezuje nikakva izvana prepoznatljiva spona. Oni moraju jedino svi biti istoga Duha, prepoznati sebe i svoju bezvrijednost, nastojati oplemeniti svoje biće i svim snagama pomagati bližnjemu. Onda je to u Istini jedna zajednica koja služi Gospodaru, te živi i djeluje prema Njegovoj volji.

AMEN

Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.

Preuzimanja

Ponuđena preuzimanja za knjigu _book
 ePub  
 Kindle  
  Više preuzimanja

Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
 Rukopisi