Comparer communication avec traduction

Autres traductions:

Individualité de l’Âme

Je veux vous donner une autre clarification, pour qu'il y ait une totale clarté en vous : au spirituel auquel Je donnai la Vie, c'est-à-dire que J'ai externalisé de Moi comme quelque chose d'essentiel, vous ne pouvez pas nier l'individualité. – C’était un être créé selon Mon Image, il a été expulsé de Moi comme être totalement isolé dans l'Infinité, il était auto-conscient, il se reconnut donc lui-même comme un être pensant avec la libre volonté. Il était Ma miniature, mais dans une telle petitesse en comparaison à Ma Plénitude Primordiale, qu'on peut bien parler d'une petite étincelle de la Mer de Feu de Ma Force d’Amour. Et malgré cela c’était une individualité qui pouvait décider par elle-même, seulement elle était constamment uni avec Moi du fait de l'apport de la Force d'Amour, qui cependant ne limitait pas l'être de quelque manière. Il était libre et rempli de Lumière et de Force. C’était une créature divine qui était procédée de Moi dans la plus sublime perfection, donc elle n'expérimenta d’aucune manière une limitation de Ma part. Chaque limitation ou restriction de sa Lumière et de sa Force elle se l’ait créée toute seule parce qu'elle pouvait décider librement par elle-même. Et cela vaut aussi pour tous les êtres spirituels que l'esprit premier créé a appelés à la vie par sa volonté avec l'utilisation de Ma Force. Ils étaient également dans la plus sublime perfection, et chaque être était conscient de lui-même, comme un individu qui pouvait, isolé et en toute autonomie, créer et agir dans le Règne spirituel dans la libre volonté. Aucun être donc n’était obligatoirement lié à Moi et à Mon Être, chaque être se bougeait librement et isolé au milieu de Créations spirituelles et était incommensurablement bienheureux. Si donc on parle d'une « chute des esprits », d’une tombée des esprits d’Ur dans l'abîme, cela est à entendre dans le fait que les êtres se sont opposé à accepter Mon Rayonnement d'Amour, ils ont repoussé le Courant de Force d'Amour qui sortait sans interruption de Moi et inondait tout avec la Lumière et la Force. Ils n'acceptaient plus Mon Esprit d'Amour, ils se séparaient volontairement de Moi, mais ils ne pouvaient jamais plus s’éteindre, parce qu'ils étaient une Force d'Amour rayonnée de Moi et ils le resteront pour toute l'Éternité. Chaque esprit primordial tombé était un être en lui-même, un individu et il le restera pour toute l'Éternité. Il était issu de l'Éternelle Lumière, de la Source Primordiale de la Force et donc il est devenu privé de toute Lumière et de toute Force. Mais cet esprit primordial est resté l'être qui autrefois est sorti de Moi dans la plus grande perfection. Et même si maintenant se déroule un processus infiniment long de Retour à Moi de ce spirituel mort, où chaque être est dissous et où ses particules doivent passer à travers toutes les Créations, toutes ces particules se retrouveront et après des espaces de temps infiniment longs formeront de nouveau l'être auto-conscient, l'esprit primordial tombé, de sorte que peu avant sa perfection en tant qu’« âme » d'homme il puisse de nouveau décider librement s'il veut revenir dans le Règne des esprits bienheureux, ou bien allonger de nouveau infiniment son retour à travers sa résistance. Mais l'être auto-conscient, l'homme, abrite en tant qu’« âme » cet esprit expulsé de Moi autrefois, qui sera et restera toujours et dans l’éternité le même individu, qui autrefois est sorti de Moi. Il était parfait et dans la libre volonté il a choisi l'abîme, mais il ne mourut pas, il est et reste dans l’éternité l'être auto-conscient, excepté durant le chemin de Retour dans son pays à travers la Création, durant lequel il lui est enlevé l'auto-conscience, lorsqu’il est dissous et mis dans l'état d'obligation et parcourt le chemin du développement vers le haut. Et même si l'être doit parcourir plusieurs fois le chemin à travers les Créations de la Terre, il restera toujours le même être auto-conscient, qui autrefois s'est détourné de Moi, qui a refusé Ma Force d'Amour et a exécuté volontairement la séparation de Moi, bien que cependant cela ne puisse jamais se produire, parce que tout ce qui est procédé de Moi, est indissolublement uni à Moi. Ainsi la « chute des esprits » est donc à entendre littéralement. Ce que J'avais rayonné comme êtres auto-conscients est tombé, parce que Je ne l'ai pas empêché, parce qu'il pouvait décider de lui-même dans la libre volonté. Et cet être esprit doit de nouveau revenir à Moi dans la plus grande perfection, s'il veut s'unir de nouveau avec Moi, pour être maintenant dans l’éternité incomparablement bienheureux. Parce que dès que Je peux de nouveau le rayonner avec Mon Amour, de nouveau il est revenu dans son état primordial. Mais il reste toujours auto-conscient de lui-même, il est intimement fusionné avec Moi et malgré cela un être libre qui cependant est entré entièrement dans Ma Volonté et donc peut aussi créer et agir avec Moi et être incommensurablement bienheureux.

Amen

Traducteurs
Traduit par: Jean-Marc Grillet

DUŠINA OSOBNOST....

Poradi potpune jasnoće Ja vam želim dati daljnje objašnjenje: Duhovnom biću koje Sam doveo u život, to jest, kojeg Sam prikazao u vanjskom obliku izvan Mene Samoga kao nešto duhovno očigledno i opipljivo, ne može se zanijekati osobnost. Ovo biće je bilo stvoreno na Moju sliku; ono je od strane Mene bilo prikazano u vanjskom obliku izvan Mene Samog u beskraj kao sasvim odvojeno; ono je bilo samo-svjesno i prema tome je također sebe prepoznavalo kao misaono biće sa slobodnom voljom.... Ono je bilo umanjena slika Mene Osobno, ali toliko malena poredbeno sa Mojom temeljnom puninom da čovjek može doista govoriti o ‘sićušnoj iskrici’ iz vatrenog mora Moje snage Ljubavi. A ipak ono je bilo jedna osobnost sa vlastitim odlučivanjem, osim što je kroz upliv snage Ljubavi ono bilo neprestano u kontaktu sa Mnom, ali to biće nije ometalo na nijedan način. Ono je bilo slobodno i puno svjetla i snage.... Ono je bilo Božansko stvorenje koje je proizašlo iz Mene u najvišem savršenstvu i s Moje strane nije doživljavalo nikakvu vrstu ograničenja. Svako ograničenje ili sputavanje njegova svjetla i snage je bilo prouzročeno od strane njega samoga budući je bilo slobodno donijeti njegove vlastite odabire. A isto također važi za sva duhovna bića koja je prvo-stvoreni duh doveo u život kroz njegovu volju sa korištenjem Moje snage. Oni su također bili najviše savršeni, svako biće je bilo svjesno sebe is toga jedna osobnost koja je bila sposobna biti odvojena i potpuno nezavisno aktivna u duhovnom kraljevstvu u slobodnoj volji. Otud ni jedno biće nije bilo vezano za Mene i Moje karakteristike putem sile, svako biće se kretalo slobodno i odvojeno unutar duhovnih tvorevina i bilo je nezamislivo sretno. Ako se prema tome govori o ‘padu duhova’.... silasku prvobitnih duhova u bezdan, to treba tako biti shvaćeno da su bića odbila primiti Moje osvjetljenje Ljubavi, da su ona odbacila pritjecanje Moje snage Ljubavi, koja se bezprestano izljevala iz Mene i prožimala sve sa svjetlom i snagom.... Oni više nisu prihvatili Mojeg Duha, Moju Ljubav, oni su sebe razdvojili od Mene hotimično ali ne bi nikada bili sposobni iznova prestati postojati budući su bili i ostati će zauvijek Moja isijana snaga Ljubavi. Svaki pali prvobitni duh je bio samostalno biće, jedna ‘osobnost’.... i ostati će to za cijelu vječnost.... Ono je stremilo udaljiti se od Vječnog Svjetla, od Prvobitnog Izvora, i prema tome lišilo sebe sveg svjetla i snage....

Ali prvobitni duh je ostao biće koje je jednom proizašlo iz Mene u najvišem savršenstvu. Čak ako je proces vođenja duhovnog bića nazad k Meni beskonačno dug, gdje je ovo biće razloženo i njegove sićušne čestice moraju proći kroz cijelo stvaranje.... sve ove čestice se iznova sakupe i, nakon beskrajno dugih perioda vremena, formiraju iznova samo-svjesno biće.... palog prvobitnog duha.... tako da kratko prije njegova savršenstva kao duša ljudskog bića on može iznova donijeti odluku da li se želi vratiti u oblast blaženih duhova ili će on opet beskrajno produžiti njegov povratak kao rezultat njegovog vlastitog protivljenja.... Međutim, samo-svjesno biće.... ljudsko biće.... udomaćuje kao dušu duha kojeg Sam jednom prikazao u vanjskom obliku izvan Mene Samoga, koji će uvijek i zauvijek ostati ista osobnost koja je jednom proizašla iz Mene.... On je bio savršen i odabrao je bezdan njegovom vlastitom slobodnom voljom ali nije prestao postojati, on nije postao rascjepkan, on jeste i zauvijek ostaje samo-svjesno biće, sa iznimkom staze povratka kroz tvorevine kada je njegova samo-svjesnost oduzeta, kada je on razložen i u stanju prisile se zapućuje stazom višeg razvoja.... I čak ako biće treba putovati stazu kroz tvorevine više nego jednom.... ono će uvijek ostati isto samo-svjesno biće koje se jednom odvratilo od Mene, koje je odbacilo snagu Moje Ljubavi i time hotimično sebe razdvojilo od Mene unatoč činjenice da se ovo nikada ne može dogoditi budući će sve što proizađe iz Mene biti nerazdvojivo povezano sa Mnom. Stoga se ‘otpadništvo duhova’ također treba shvatiti doslovno.... Samo-svjesno biće kojeg Sam jednom isijao je palo budući ga Ja nisam zaustavio i budući je bilo sposobno odrediti njegovu vlastitu sudbinu u slobodnoj volji. I ovo duhovno biće se mora Meni iznova vratiti u najvišem savršenstvu ako se želi sjediniti sa Mnom kako bi bilo neuporedivo sretno zauvijek.... Jer čim ga Ja mogu prožeti iznova sa Mojom Ljubavlju ono će također povratiti svoje prvobitno stanje. Međutim ono uvijek ostaje svjesno sebe samoga.... ono je s Ljubavlju ujedinjeno sa Mnom a ipak slobodno biće koje je unatoč tome u potpunosti ušlo u Moju volju i prema tome može stvarati i raditi sa Mnom u nezamislivoj sreći.

AMEN

Traducteurs
Traduit par: Lorens Novosel