Durant des périodes infiniment longues la Terre s'est développée de sorte qu’elle puisse être la demeure d’un nombre incalculable d'êtres vivants et que donc elle corresponde à sa vraie tâche qui est d'être la station de formation pour le spirituel. Durant ce temps d’évolution les êtres vivants ont toujours été d’une nature différente. Ils étaient plus ou moins apparentés à la Terre dans son développement de l'instant, dans la mesure où un être vivant avait une possibilité de vivre. Les stades de développement furent très nombreux et seulement arrivé à un certain état la Terre a pu héberger des êtres vivants sur sa surface. Plus elle progressait dans son développement, plus ceux-ci devenaient nombreux, et ainsi le développement alla en grandissant, que ce soit dans la forme extérieure de la Terre, ou dans les êtres vivants qui étaient assignés à la Terre dans le but de se développer vers le Haut. Cela a pris un temps inconcevablement long. Mais ce parcours de développement était nécessaire, parce que le spirituel dans, sur et au-dessus de la Terre, devait d'abord s’affirmer dans l'état lié, ce qui signifiait que le spirituel était soumis à un travail de création. Durant ce temps de développement le spirituel a dû soutenir l'épreuve. Il pouvait se développer lentement en êtres vivants. Les conditions de vie étaient beaucoup plus difficiles, ces êtres se sont affirmés et il s'est développé lentement une espèce d'homme qui était entièrement différente de l'homme du temps actuel. C’était encore un être jugé, c'est-à-dire qu’il agissait selon son instinct. Dans un certain sens il était encore guidé, sans avoir un libre arbitre ni une volonté et un entendement propre. C’était un être qui dans sa forme extérieure était certes semblable à l'homme, mais pour le reste il se trouvait sur la marche du monde animal qui vivait selon la divine loi de la nature et donc faisait tout instinctivement, sans être conscient de son action. Cet être n'était pas encore responsable, il vivait sa vie selon la loi d'obligation, poussé par des intelligences qui le dominaient et se manifestaient selon la Volonté divine dans ces êtres. Ces êtres vivants correspondaient encore à la formation primitive de la surface de la Terre, mais ils contribuaient dans un certain sens au développement ultérieur de la Terre en se multipliant, et au moyen de leur activité inconsciente ils accéléraient la transformation de la surface terrestre de sorte que celle-ci devienne toujours plus appropriée à recevoir des êtres vivants plus avancés dans leur développement, et cela jusqu’aux premiers hommes – pourvus de la libre volonté et d’un intellect – il leur était assigné cette Terre comme lieu de séjour, ils pouvaient se servir de tout sur la Terre et ils étaient instruits par Dieu Lui-Même, ils menaient ou devaient mener une vie consciente qui était vraiment le sens et le but de leur incarnation sur la Terre. Mais maintenant l'homme devait aussi rendre compte devant Dieu de ses pensées et de ses actes. Il avait atteint un certain degré de maturité dans laquelle il était capable de vivre une vie selon la Volonté de Dieu, et par rapport à cette faculté il était maintenant aussi responsable de la manière dont il employait sa vie, étant donné qu’il était totalement libre d'utiliser tous Ses Dons, mais il lui était aussi présenté les conséquences de sa manière de vivre dans cette incarnation sur la Terre et maintenant il pouvait employer sa libre volonté.
Amen
TraducteursKroz beskrajno duge periode vremena Zemlja se razvila tako da može biti dom bezbrojnim ljudskim bicima i prema tome udvoljavati njezinu istinskom zadatku kao mjesto obrazovanja za duha.... Tijekom ovog vremena evolucije živa bica su i dalje imala razlicitu prirodu, oni su bili više ili manje prilagodeni razvoju postojece Zemlje, u onoj mjeri u kojoj je Zemlja mogla poduprijeti živa bica. Postojali su mnogobrojni razvojni periodi i od izvjesne tocke nagore Zemlja je bila sposobna udomaciti živa bica na njezinoj površini. Medutim, kako se Zemlja razvijala ovi su više rasli u broju, i time je razvoj Zemljine izvanjske forme takoder napredovao baš kao i živih bica, koja su bila dodijeljena Zemlji u svrhu višeg razvoja. Bilo je potrebno nezamislivo dugo vrijeme ipak ovaj proces evolucije je bio nužan buduci je duh unutra, na površini i ispod Zemlje najprije sebe trebao dokazati tijekom stanja ogranicenja, cemu je duh u svakom djelu stvaranja izvrgnut. Tijekom ovog vremena razvoja duh je prošao njegov ispit i mogao se polako razviti u živo bice. Uvjeti življenja su bili znacajno više teški ali on je sebe dokazao (ucvrstio; izborio se) i postepeno se razvio u izvjesnu vrstu ljudskog bica koje je, medutim, bilo kompletno drugacije od današnjeg ljudskog bica. Bice je i dalje bilo ograniceno, tj. ono je djelovalo instinktivno, do izvjesnog opsega ono je bilo i dalje vodeno i nije imalo svoju vlastitu slobodnu volju i razum. Premda je izvanjski bice nalikovalo ljudskom bicu, ono je i dalje bilo na razini životinjskog svijeta u svakom drugom pogledu i živjelo je u skladu sa Božanskim prirodnim zakonom i prema tome instinktivno, bez svjesnosti o njegovim akcijama. Ovo bice još nije bilo odgovorno, njegov je život bio predmetom zakona prisile, motiviran od strane njegovih prirodenih instikata, koji su zauzvrat sebe izrazili u bicima u skladu sa Božanskom voljom. Ova živa bica su bila primjerena primitivnim uvjetima zemljine površine, ali do izvjesnog opsega oni su doprinjeli spram zemljina razvoja množeci se i sa njihovim nesvjesnim akcijama ubrzali su promjene na Zemljinoj površini, koja je postala rastuce više prikladna da udomaci više razvijena živa bica sve dok prva ljudska bica, obdarena sa slobodnom voljom i razumom, nisu bila dodijeljena živjeti na ovoj Zemlji. Oni su mogli iskoristiti sve na Zemlji i, poduceni od strane Boga Osobno, živjeti ili su trebali živjeti svjestan život, što je bilo stvarno znacenje i svrha njihova utjelovljenja na Zemlji. Medutim, sada je ljudsko bice takoder bilo odgovorno Bogu za njegove akcije i misli. On je bio postigao izvjestan stupanj zrelosti koji mu je omogucio živjeti u skladu sa Božjom voljom i s obzirom na ovu sposobnost on je sada bio odgovoran kako je iskoristio njegov život, pošto je bilo na njemu da iskoristi sve njegove darove. Medutim, on je bio obaviješten o posljedicama njegovog života tijekom ovog utjelovljena na Zemlji i time je on sposoban iskoristiti njegovu slobodnu volju.
AMEN
Traducteurs