• Nazaj

RAZLAGA STIGEM...

V Mojem trpljenju in smrti na križu ste dobili zgled globoke ljubezni in največje pripravljenosti na žrtvovanje, kar je brez primere.

Torej, med nebom in Zemljo so stvari, ki so vam ljudem popolnoma nerazložljive, ker ne veste, kako učinkujejo duhovne moči na človeka, na tistega, ki to s svojo voljo dopušča, ki se giblje v božanskem redu. In tako se pogosto soočate z uganko, katere rešitev pa je preprosta za tistega, ki je prodrl v duhovno spoznanje, za tistega, ki najde razlago za vse, kar mu je ponujeno po njegovem duhu. Toda le redko je iz duhovnega kraljestva mogoče dati človeku takšno razlago, saj je le redko priznano ali upoštevano neposredno delovanje duha. Kajti tisto, kar je delovanje duha, se pogosto obravnava kot človekova lastna duševna dejavnost in le redko se lahko duh v človeku kaže tako očitno, da ga prepoznamo in zato sprejmemo njegov rezultat.

Moje trpljenje in umiranje na križu je bilo za človeka, ki je tvoril Moje telo, izjemno mučno, tako da je žrtev človeka Jezusa presegla vse, kar bi lahko kdajkoli veljalo za dejanje ljubezni na Zemlji.... Pa vendar se človeštvo komajda ozira na to, pozabilo je, ker hoče pozabiti. Pojem Odrešenika človeštva je v srcih večine ljudi ugasnil in le redki si predstavljajo Jezusovo trpljenje, ne da bi ga začutili in razumeli v njegovi globini....

Duhovni svet pa je nenehno pod vtisom odrešenja po Jezusu Kristusu. Duhovni svet, poln svetlobe, vse doživlja v sedanjosti, ne pozna pojma časa, preteklost, sedanjost in prihodnost so za bitja svetlobe (angeli) eno, zato ves čas doživljajo Kristusovo križanje ter slavijo in poveličujejo Njega, ki jim je s svojo smrtjo na križu odprl nebesa, jim pomagal videti Boga in je izbrisal veliki greh, ki je Moje žive stvaritve v večnosti ločil od Mene. Spodbuja bitja svetlobe naj ljudi opozarjajo na največje dejanje ljubezni, ki je bilo kdajkoli storjeno na Zemlji....

Globok vtis, ki ga Kristusova smrt na križu vedno znova naredi na bitja svetlobe, želijo prenesti tudi na ljudi, a naletijo na odpor, ker so ljudje tako pod vtisom sveta, da je božanski Odrešenik Jezus Kristus zanje le fantazijski lik, da je za njih prikaz odrešenjskega dela le pravljica in izgublja vse večjo verodostojnost.

Duhovno bitje, polno svetlobe, prepozna vse večjo temo na Zemlji in skuša tu in tam prižgati kanček luči, ljudem skuša posredovati šibek odsev iz duhovnega kraljestva, vodi ga ljubezen do neodrešenega duhovnega bitja, ki je, utelešeno v človeku, v nevarnosti, da ne prestane preizkušnje zemeljskega življenja. Vendar bitja luči težko najdejo dostop do človeškega srca, saj mora duša privoliti po svoji svobodni volji, čeprav je lahko telo pri tem izražanju volje duše nevpleteno....

V stanju ločenosti od telesa, v spanju ali popolni telesni letargiji mora duša pokazati hrepenenje po izredni oskrbi z močjo v vseh oblikah. Takrat se duše polastijo bitja svetlobe, ki je ne opustijo niti takrat, ko telo spet začne svojo običajno dejavnost v povezavi z dušo. Nato bitja svetlobe duši omogočijo vpogled v duhovno kraljestvo, in ta je tako navdušena, da se vtisi duše prenesejo tudi na telo....

Zato človek v svojem fizičnem stanju z umom in očmi telesa ne vidi duhovnih izkušenj, ampak le duša vidi, kar je vidno opazno v njenem telesu. Duša doživlja proces Kristusovega križanja s takšno bližino, vendar te izkušnje ne prenese na telesni intelekt, tako da je človekovo mišljenje zato popolnoma nevpleteno, na telo pa vpliva vznemirjenje duše.... tako da telo v pravem pomenu besede doživlja to, kar vidi duša....

Svet, poln svetlobe, želi usmeriti misli ljudi k največji skrivnosti v vesolju, k največjemu delu ljubezni, brez katerega se nihče ne bi mogel rešiti uroka greha.... Bitja svetlobe izkoristijo vsako priložnost, ko lahko prek osebe spregovorijo vsem okoli nje; poskušajo tudi pritegniti pozornost tistih, ki so neverni in si skušajo to razložiti po naravni poti. Prižigajo majhne lučke, ki kljub temu širijo močan sij, če jih ne skrije ali ugasne vpliv nasprotnika, ki skuša zadušiti vse, kar kaže na odrešenje po Jezusu Kristusu. Bitka med svetlobo in temo namreč divja tem bolj, čim bolj se bliža konec, zato se bodo tudi vsa znamenja povečala.... Dogajala se bodo znamenja in čudeži in blagoslovljen je tisti, ki je nanje pozoren in iz njih sklepa....

Amen

OBJAŠNJENJE STIGMI…

U Mojoj patnji i smrti na Križu, bio vam je dan primjer najdublje Ljubavi i najvece radosti žrtvovanja, kakvoj nema ravne. Ima sada stvari izmedu neba i Zemlje, koje su vama ljudima sasvim neobjašnjive, jer ne znate ništa o djelovanju duhovnih snaga na covjeka, koji takvo što na sebi dozvoljava kroz svoju volju, koja se krece u Božanskom redu. I tako vi cesto stojite pred zagonetkom, cije je rješenje medutim lagano za onoga koji je prodro u duhovno znanje, za onoga, koji za sve nalazi objašnjenje, koje mu je ponudeno kroz njegov duh. Ali, tek rijetko jednom covjeku može biti dano takvo objašnjenje iz duhovnog kraljevstva, buduci je tek rijetko direktno djelovanje Duha dozvoljeno, odnosno uvaženo. Jer, cesto se drži vlastitom misaonom aktivnošcu, ono što je medutim, djelovanje Duha, i tek rijetko se Duh u covjeku može tako jasno izraziti, da bude prepoznat, i da rezultat toga bude prihvacen.

Moja patnja i umiranje na Križu su bili izuzetno bolni za ljudsko koje je cinilo Moje tijelo, tako da je žrtva covjeka Isusa nadilazila sve što je ikada moglo vrijediti kao Ljubavno djelovanje na Zemlji.... Pa ipak, covjecanstvo nema više skoro nikakvu svjesnost o tome, zaboravilo je, buduci ono želi zaboraviti. Pojam Otkupitelja covjecanstva je izbrisan iz srca vecine ljudi, i tek malobrojni pred oci stavljaju patnju covjeka Isusa, ali bez da je shvacaju i osjecaju u njenoj dubini.... Duhovni svijet medutim, trajno je pod utiskom Otkupljenja kroz Isusa Krista. Duhovno ispunjeno svjetlom, proživljava sve u sadašnjosti, ono ne poznaje nikakav pojam vremena, prošlost, sadašnjost i buducnost su za svjetlosna bica jedno, i tako oni uvijek proživljavaju Kristovo raspece, te hvale i slave Onoga, Koji je kroz Svoju smrt na Križu njima otvorio nebo, Koji im je pomogao u poimanju Boga, Koji je otklonio (otplatio) veliki grijeh koji je odvajao Moja stvorenja od Mene kroz vjecnosti. To goni svjetlosna bica da ljudima privuku pažnju na najveci Cin Ljubavi koji je ikada izvršen na Zemlji… Duboki utisak, kojeg Kristova smrt na Križu uvijek iznova cini svjetlosnim bicima, oni takoder žele prenijeti ljudima, i nailaze na otpor, jer covjecanstvo stoji toliko pod utiskom svijeta, da im je Božanski Otkupitelj Isus Krist tek još jedan lik iz mašte, da za njih predocavanje djela Otkupljenja znaci jedino bajku, i sve više i više gubi na vjerodostojnosti. Duhovno ispunjeno svjetlom prepoznaje rastuce zamracenje na Zemlji, i tu i tamo nastoji zapaliti svjetalce, ono nastoji ljudima prenijeti blijedi odraz duhovnog kraljevstva, pokretano Ljubavlju za nespašeno duhovno, koje, utjelovljeno kao covjek, riskira da ne savlada ispit zemaljskog života. Ali, svjetlosnim bicima je teško pronaci pristup ljudskom srcu, jer duša mora svoju suglasnost dati u slobodnoj volji, mada tijelo može biti bez sudjelovanja u ovom izražavanju volje duše. Duša u stanju odvojenosti od tijela, u snu, ili u potpunoj obamrlosti tijela, mora pokazati žudnju za izvanrednom opskrbom snagom u bilo kojem obliku. Tada svjetlosna bica uzimaju dušu u posjed, od cega ona ne odustaju ni kada je tijelo, iznova u njegovoj uobicajenoj aktivnosti, u vezi s dušom. Onda ce, od strane svjetlosnih bica biti dozvoljen pogled u duhovno kraljevstvo duši, koja je time tako impresionirana, da se utisci duše prenose i na tijelo… Covjek tako, ne vidi u tjelesnom stanju duhovne doživljaje, razumom i tjelesnim ocima, nego jedino duša gleda, što se medutim, na njenom tijelu cini vidljivo primjetnim. Duša proživljava s takvom dubinom postupak razapinjanja Krista, ali ovaj doživljaj ona ne prosljeduje tjelesnom razumu, tako da je razmišljanje covjeka sasvim bez sudjelovanja, ali je tijelo, kroz duševnu uzbudenost, povuceno u supatništvo… da stoga tijelo, u pravom smislu rijeci, supati ono što duša gleda.... Svjetlosni svijet nastoji misli ljudi usmjeriti na najvecu tajnu u Svemiru, na najvece djelo Ljubavi, bez kojeg nitko ne bi mogao biti izbavljen iz prokletstva grijeha… Svjetlosna bica koriste svaku pravu priliku, gdje kroz jednog covjeka, ona mogu govoriti svima u njegovom okruženju; ona nastoje pobuditi pažnju i kod onih koji su nevjernici, i nastoje sebi dati prirodno objašnjenje. Ona pale mala svjetla, koja medutim ipak šire jasan sjaj, ako se ne zadrže skrivena ili budu ugašena kroz utjecaj protivnika, koji nastoji ugušiti sve što ukazuje na Otkupljenje kroz Isusa Krista. Jer, borba izmedu svjetla i tame bjesni sve žešce, što se više približava Kraj, i stoga ce se takoder umnožiti i sve naznake.... Bit ce znakova i cuda, i blažen onaj tko ih uvažava, i otuda izvlaci svoje zakljucke.

AMEN