• Nazaj

SVOBODNA ODLOČITEV... CERKVENA ORGANIZACIJA...

Človekovo odločitev o volji mora sprejeti on sam, kar pomeni, da človeške volje ne morejo usmerjati ne dobre ne zle sile, temveč lahko nanj vplivata le obe strani, da se odloči za eno smer. In zato lahko posredovanje Božje besede, Kristusovega nauka, vedno velja le za vpliv na človeka, kajti na njem je, da se odloči, ali ga bo sprejel ali zavrnil. (1Tes 5,21)

In tako lahko na vsako cerkveno organizacijo gledamo le kot na sredstvo, ki vodi človeško voljo v pravo smer; toda nikoli ne more (za sebe) trditi, da je cilj pravilnega mišljenja in volje.... zatorej je s članstvom v takšni organizaciji zagotovo mogoče doseči namen (božje kraljestvo), vendar članstvo še nikakor ni dokaz pravilno usmerjene volje, zato se mora v vsaki verski skupnosti šele začeti človekovo prizadevanje za pravilno usmeritev volje. Človek namreč lahko izpolni vse zahteve, ki mu jih nalaga cerkvena organizacija, vendar je to lahko vzgoja in navada, njegova lastna volja pa je še vedno izklopljena.

Lahko gre za zunanje upoštevanje Kristusovega nauka, za izpolnjevanje dolžnosti, ki jim manjka globoka ljubezen, čeprav se izvajajo iz poslušnosti cerkvi. Pravilna odločitev volje zahteva miselno potopitev v duhovna vprašanja in šele nato zavestno mišljenje o njih. Slepa poslušnost pa ni odločitev volje, ampak je prej izključitev svobodne volje, zato ne more prinesti nobenega duhovnega uspeha. Zato so ljudje pogosto prisiljeni zavzeti stališče, saj jih Božja ljubezen vodi v dvom o resničnosti tega, kar jim je predstavljeno.

Božja beseda jim bo vedno znova predstavljena tako, da bodo našli nasprotja med tem, kar je Jezus Kristus učil na Zemlji, in tem, kar včasih trdi cerkvena organizacija.... tako, da jih bodo protislovja spodbudila k razmišljanju in bo dejavnost volje pripeljala do svobodne odločitve. Kajti čas na zemlji ne bi smel miniti neizkoriščen, kar pa se zgodi, kadar človek pusti duhovno znanje nepreverjeno, kadar je bil potisnjen v neko miselno šolo in si ne prizadeva, da bi preveril njeno resničnost. Nihče ne more trditi, da s pripadnostjo cerkveni organizaciji brezpogojno dosega cilje, njegova volja mora najprej sama postati dejavna, tako da se miselno ukvarja z vsem, kar ga učijo in spet od njega zahtevajo... Božja beseda pa bo vedno njegovo vodilo, naučil se bo razlikovati Božji glas od glasu sveta, znal bo presojati Božje delo in dodatno človeško delo ter se potem tudi pravilno odločati, kar je njegova naloga na Zemlji... Amen.

SLOBODNA ODLUKA VOLJE... CRKVENE ORGANIZACIJE...

Odluka volje čovjeka mora nastupiti sama od sebe, odnosno, volja čovjeka ne može biti usmjeravana niti od strane dobrih, niti od zlih sila, nego jedino može biti pod utjecajem obaju strana, kako bi se odlučila za jedan smjer. I zato prenošenje Božje Riječi, Kristovog učenja, uvijek treba smatrati jedino utjecajem na čovjeka, budući odluka leži na njemu samome da ga prihvati ili odbije. I tako svaka crkvena organizacija može uvijek biti smatrana jedino sredstvom da vodi ljudsku volju u ispravnom smjeru; ona međutim nikada ne može polagati pravo da bude cilj ispravnog razmišljanja i htijenja... tako kroz pripadnost nekoj takvoj organizaciji doduše može biti postignut cilj, ali pripadnost nikada nije već dokaz ispravno usmjerene volje, zbog čega se ljudsko nastojanje u svakoj religioznoj organizaciji treba samo odrediti da dade ispravan smjer volji. Jer, čovjek može ispuniti sve zahtjeve koji su mu postavljeni od strane neke crkvene organizacije, ali to može biti obrazovanje i navika, gdje je vlastita volja još isključena. To može biti izvanjsko slijeđenje Kristovog učenja, ispunjavanje dužnosti kojima nedostaje duboka Ljubav, iako će one iz poslušnosti naspram crkve biti izvršene. Ispravna odluka volje zahtijeva misaono uranjanje u duhovna pitanja, i tek onda svjesno zauzimanje stava o tome. Slijepa poslušnost, naprotiv, nije nikakva odluka volje, ona je daleko prije isključivanje slobodne volje, i otuda ne može donijeti nikakav duhovni rezultat. I zato su ljudi često prisiljeni na zauzimanje stava, utoliko što su kroz Božju Ljubav dovedeni u sumnju o istinitosti onoga što im je podastrto. Njima je uvijek iznova dovedena blizu Božja Riječ, tako da oni trebaju pronaći proturječja između onoga što je Isus Krist podučavao na Zemlji, i onoga što ponekad zastupa neka crkvena organizacija... tako da ih proturječja navedu na promišljanje, i tako da se aktiviranje volje iskoristi za slobodnu odluku. Jer, vrijeme na Zemlji ne treba proći neiskorišteno, što je pak slučaj kada čovjek ostavi duhovno znanje bez provjere, kada je gurnut u nekom duhovnom pravcu, a on sam ne poduzima ništa da provjeri o njegovoj istinitosti. Kroz pripadnost nekoj crkvenoj organizaciji nitko ne može polagati pravo na bezuvjetno postizanje cilja, njegova volja najprije mora sama postati aktivna, dok se on misaono zaokuplja svime čemu ga se podučava, i opet je od njega zahtijevano... A Božja Riječ će njemu stalno biti putokaz, on će naučiti razlikovati Božji glas od glasa svijeta, on će moći prosuditi Božje djelo i ljudski pridodano djelo, i onda će također ispravno odlučiti, što je njegov zadatak na Zemlji.

AMEN