Colui che agisce in Te, riconosce la tua volontà e lo Spirito ne ha bisogno, se vuole manifestarsi ed al Suo Agire non viene opposta nessuna resistenza. Ogni spirito cerca di spezzare l’involucro e quando gli sarà riuscito, allora tende verso l’Alto. La volontà dell’uomo è l’involucro, che lo tiene troppo sovente catturato, quando questa si ribella contro tutto lo spirituale. Ed allora allo spirito divino nell’uomo è indicibilmente difficile farsi notare. Se ora però la volontà si subordina allo Spirito divino, allora ogni resistenza è spezzata ed è garantito lo sviluppo verso l’Alto dell’uomo o della sua anima. E quindi dapprima si deve piegare la volontà, la volontà deve diventare debole e cedevole, affinché lo spirito la possa dominare, mentre viceversa la volontà era finora forte ed inflessibile in tutti i desideri corporei. Ma ora la forza della volontà dev’essere rivolta solamente allo spirituale, tutto ciò che compare attraverso la volontà dell’uomo, dev’essere guidato solamente dallo spirito in lui, ed allora ogni azione, ogni pensiero ed ogni parola testimonierà sempre soltanto dello spirituale, e tutti i desideri corporei retrocederanno. E quindi la volontà dell’uomo era subordinata alla Volontà di Dio, con ciò lo spirito da Lui liberato, in modo che si possa sviluppare per un’attività immensa. E quest’attività dello spirito si estende sui più differenti insegnamenti, che ora vengono offerti all’uomo nel genere molteplice. Tutti gli Insegnamenti, che lo Spirito di Dio detta allo spirito nell’uomo, sono scelti accuratamente sia nella costruzione che anche nella frase scritta e garantiscono nel contenuto la purissima Verità, e nulla è offerto senza piano o senza scopo, ma preparato con attenzione e dato per un determinato scopo. E quello che ad uno sembra estraneo o inaccettabile, all’altro è subito comprensibile, e questo ha la sua motivazione nel grado di maturità o d’amore di colui, che esamina tali Doni spirituali dello Spirito divino. E questo è di nuovo facilmente spiegabile, dato che le catene dello spirito sono solo ancora così deboli in un uomo, che degli Invii divini possono facilmente spezzare queste deboli catene e quindi lo spirito si ritrova nello Spirito. E così l’acutezza dell’intelletto non si sottometterà mai al carceriere dello spirito, alla volontà, bensì la bontà e l’amore del cuore, e dato che la bontà e l’amore sono divini, la volontà si piegherà al Divino e quindi libererà lo spirito. Ed uno spirito liberato si lancia in Alto, abbandona la strettezza in cui si trovava finora ed ora si muove in tutta la libertà. E d’ora in poi agisce vivacemente e sprona l’uomo all’amore, perché lui stesso riconosce l’Amore come origine di tutto lo spirituale, è capace di vivere davvero soltanto nell’amore, e dove si manifesta, l’amore deve già essere radicato nel cuore dell’uomo, dato che altrimenti non può svolgersi uno scambio mentale e l’uomo non è nemmeno ricettivo per questo, perché lo Spirito deve sempre parlare allo spirito, ma lo Spirito non si può mai esprimere nei confronti di un uomo, il cui spirito è ancora nei solidi legami di una volontà sbagliata, quindi non è risvegliato. Le trasmissioni mentali passerebbero come suono vuoto oltre alle orecchie di un tale uomo. E perciò dapprima è necessaria la volontà dell’uomo per poter ricevere. Dev’essere sacrificata la volontà che finora si trovava oltremodo forte nel mondano ed al suo posto deve diventare forte la volontà santa, che cerca il collegamento con la Divinità. Deve sopprimere tutto ciò che è avverso e sottomettersi incondizionatamente alla Volontà divina, quindi diventerà mobile anche lo spirito e comunicaherà all’uomo terreno ciò che per lui è di Benedizione.
Amen
TraduttoreOnaj Koji djeluje u tebi prepoznaje tvoju volju, a duh ju treba ako se želi objaviti i njegovom djelovanju se ne pruža otpor. Sav duh teži da probije omotač, i ako mu je to pošlo za rukom, onda on stremi u visinu.... Čovjekova volja je taj omotač, koji ga tako često drži zatočenoga, ako se on opire svemu duhovnom.... I Božanskom duhu u čovjeku je onda neizrecivo teško da bude zamijećen. E sad, ako se volja podredi Božanskom duhu, onda je slomljen sav otpor i omogućen viši razvoj čovjeka ili njegove duše. I tako se prije svega volja mora pokloniti [[(saviti)]].... Volja mora postati slaba i podatna kako bi duh mogao ovladati njome, dok je s druge strane ranije volja u svim tjelesnim žudnjama bila jaka i nepodatna....
A sada snaga volje mora biti usmjerena samo duhovnom, sve što kroz volju čovjeka nastaje mora biti upravljano od duha, i onda će svaki postupak, svaka misao i svaka riječ uvijek svjedočiti o duhovome, i sve tjelesne želje stupiti će u pozadinu. Pa je tako volja čovjeka postala podređena Božjoj volji, duh iz Njega time je oslobođen, tako da se može razviti do ogromne aktivnosti. A ta aktivnost duha prostire se na najrazličitije poduke, koje su čovjeku sada dane na razne načine.
Sve poduke, koje Duh Božji u čovjeku njemu diktira, su pomno odabrane i u sebi sadrže najčišću Istinu, i ništa nije dano bez plana ili svrhe, nego je pažljivo pripremljeno i dano s određenom namjenom. I što se jednome čini strano i neprihvatljivo, drugome je odmah razumljivo, a to ima svoje objašenjenje u stupnju zrelosti ili Ljubavi onoga koji ispituje takve Božanske duhovne darove.
A to je opet tako lako objašnjivo, pošto su okovi duha u čovjeku koji ljubi još samo jako slabi, da Božanske pošiljke te slabe okove mogu rasturiti pa tako duh dolazi u dodir s duhom. I tako si nikada oštrina razuma neće podrediti tamničara duha.... volju.... nego dobrota i Ljubav srca, a pošto su dobrota i Ljubav Božanske, volja će se povinovati Božanskome i tako osloboditi duh. A oslobođeni duh vine se u visine.... On napušta dotadašnju suženost i onda se kreće u svoj slobodi....
Od onda nadalje je u živahnoj aktivnosti i čovjeka potstiče na Ljubav, pošto on i sâm Ljubav prepoznaje kao izvor svega duhovnoga.... On je samo u Ljubavi istinski sposoban za život, i gdje se on izražava Ljubav već mora biti ukorijenjena u srcu čovjeka, pošto inače ne može doći do misaone razmjene pa ni čovjek ne bi bio prijemčiv za nju, jer uvijek se duh mora obraćati duhu, nikada se duh ne može izražavati čovjeku čiji duh je još čvrsto svezan krivom voljom, znači neprobuđen je....
Misaoni prijenosi kao šuplji zvuk prolazili bi pored ušiju takvog jednog čovjeka. I zato je volja čovjeka prvo potrebna da bi mogao primati.... Volja koja je do tada bila previše u svjetovnom mora biti žrtvovana i namjesto nje mora osnažiti sveta volja koja traži vezu sa božanstvenošću.... Ona mora podrediti sve protivničko i bezuslovno se podložiti Božanskoj volji, time i duh postaje živ i zemaljskom čovjeku prenosi ono što je njemu na blagoslov....
AMEN
Traduttore