7571 RAZVOJ DUŠE.... PRVOBITNI DUH....
7.travnja.1960: Knjiga 80
Duhovna supstanca sazrijeva tijekom svakog razvojnog perioda, i jedan period može u stvari biti dovoljan za duhovnu supstancu da bi napredovala kroz tvorevine do tocke da je ona u stanju sebe utjeloviti kao ljudsko bice i uspješno proci njezin posljednji test volje.... Ali nekoliko takvih perioda mogu biti potrebni za ovo produhovljavanje ukrucene duševne-supstance ako je otpor toliko snažan da je njezin viši razvoj toliko spor i postojanje kao ljudsko bice nosi jedan dodatan rizik da ce se duša ponovno spustiti u bezdan. Jer slobodna volja, koja je testirana tijekom etape kao ljudsko bice, je odlucujuca.
Ali prethodno tome, slobodna volja je ogranicena.... Premda ukrucena duhovna supstanca više nije predmetom volje Božjeg neprijatelja zbog ovog procesa razvoja kroz tvorevine Zemlje.... pojedinacne supstance su unatoc tome nesposobne koristiti slobodnu volju, namjesto toga one su kontrolirane od strane Božje volje, to jest, njihov proces razvoja se odvoja u stanju prisile, one su predmetom volje Boga, Koji dodjeljuje zadatak svim duhovnim supstancama unutar djela stvaranja. Time što ostvaruju ovaj zadatak pod zakonom prisile one postepeno napreduju, to jest, njihov se otpor umanjuje; one vrše pomocne funkcije i sposobne su polagano doseci stanje kada im njihova slobodna volja može biti vracena. I ovaj proces razvoja potrebuje neprestane promjene izvanjskog oblika.... to je polagani uspon, to je jedno integriranje sa zakonima prirode i prema tome podredenost Božjoj volji, pa iako zahvaljujuci izvjesnoj kolicini prisile koja, medutim, jedino pomaže osloboditi bice i jednog dana je naumljena osigurati mu slobodu razmišljanja, htjenja i djelovanja uz ponovno korištenje njegove vlastite volje.
I ovaj proces kroz djela stvaranja se ne može izbjeci ako ce se duhovno bice vratiti opet k Bogu, od Kojeg je jednom sebe udaljilo u takvoj beskonacnoj mjeri kao rezultat njegova otpadništva da ono nikada ne bi bilo sposobno prevladati ovu razdaljinu svojom vlastitom snagom, i isto tako nikada ne bi bilo oslobodeno od strane Božjeg protivnika da se povrati da Bog nije otklonio duhovnu supstancu od njega u samu ovu svrhu njezinog prognavanja u materiju, u tvorevine na ovoj Zemlji. Božji protivnik ima vlast nad palim duhovima buduci su ga oni dobrovoljno slijedili u bezdan.... Ali Bog ima isto pravo buduci su bica proizašla iz Njegove snage. Otud je Bog opravdan u tome što ih otklanja od protivnikove kontrole, ali zauzvrat je potonjem bilo dano pravo da vrši utjecaj na dušu opet kada živi na Zemlji u stadiju kao ljudsko bice. I sa ovim ciljem duhovna supstanca je morala opet steci stupanj zrelosti kada je u stanju koristiti njezinu volju kako bi slobodno odlucila kojeg ce gospodara odabrati.
Ali Bog ne može trenutacno postaviti duhovnu supstancu u ovo stanje, ona mora preci procesom uspona u istim progresivnim stadijima kako se bila spustila, ona mora odustati od svog otpora polako, kako on ne može biti nasilno slomljen. I ovo zahtjeva nebrojene promjene oblika, kroz svijet stijena, biljaka i životinja do ljudskog bica.... Svaka promjena izvanjskog oblika takoder umanjuje njezin otpor, jer bice je bilo od službe u stanju prisile cime zadobija rastuce lakše oblike.... Ali grijeh otpadništva od Boga je tako ogroman da je udaljenost od Njega takoder ogromna, što znaci da su nebrojene promjene oblika potrebne da bi se ova udaljenost umanjila kako bi se ponovno došlo blizu k Bogu, kada je jedino potrebna posljednja odluka volja za posljednju formu da otpadne.... za bice da se povrati k Ocu opet od Kojeg je jednom bilo poteklo....
I ovaj cijeli proces razvoja unutar tvorevina nove Zemlje je neprestana borba.... Duhovna supstanca pokušava rasprsnuti izvanjski oblik buduci ga ona doživljava kao ogranicenje, ali svaki puta takoder doživljava raspuknuce forme kao olakšanje bez obzira na njezin stupanj zrelosti.... I to je zašto borba, koju ste vi ljudi u stanju promatrati u životinjskom kraljevstvu, jedino izgleda okrutna u vašim ocima, dok opet i iznova svaka životinja doživljava promjenu njezina izvanjskog oblika kao olakšanje. Iz ovog razloga Bog dozvoljava ili cak želi da slabiji podlegne jacemu, snažniji da dokonca život slabijega i, tako reci, je na taj nacin cak sposoban služiti duhovnoj supstanci da nastavi njezin razvoj. Prema tome, sve dok je bice podložno zakonu prisile sve je odluceno od strane Boga, njezin kraj takoder kao i njezina nova formacija.... Medutim, cim je bice doseglo stadij ljudskog bica i primilo je opet njegovu slobodnu volju, Bog povlaci Svoju volju.... I onda su ljudskom bicu dani zakoni koje on mora poštovati ako ce njegov zemaljski život biti uspješan.... U jednu ruku on je ogranicen/vezan uz zakone prirode, a u drugu ruku je on obaviješten o Božjoj volji, kojoj se mora podrediti ako ce njegov razvoj napredovati i doseci završetak, jer cilj je postati slobodan od svakog izvanjskog oblika i uci u kraljevstvo Božje kao slobodan duh.... vratiti se u Ocevu kucu, Bogu, odakle je bice jednom poteklo.
AMEN
| Tematska knjiga | Naslov | Preuzimanje |
|---|---|---|
| 11 | Stvaranje, Pad Lucifera i praiskonskih andela i Bozji Plan Spasenja od vjecnosti | ePub PDF Kindle |
Ponuđena preuzimanja za knjigu _book
ePub
Kindle
Više preuzimanja
Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
Rukopisi
