Compare proclamation with translation

Other translations:

DA LI SU RAZLOŽENE CESTICE SPOSOBNE PATITI?....

(Rimljanima 8:22)

Svako bice ce proigrati svoju samo-svjesnost ako potpuno zakaže kao ljudsko bice i više ne može izbjeci sudbinu obnovljenog prognanstva.... A to je najužasnija stvar koja se može dogoditi, jer premda je razloženo na bezbrojne sicušne cestice ono se više nije u stanju osjecati kao cjeloviti entitet, kao što vi ljudi pretpostavljate, ono unatoc tome doživljava nezamislive agonije, buduci duhovno bice, koje je jednom bilo stvoreno kao slobodni entitet [[(= prvobitno stvoreni andeo)]] i vec je djelomicno ponovno povratilo njegovu slobodu kao ljudsko bice [[(kad je nakon prolaska kroz cijelo Stvaranje bilo sakupljeno i kao duša utjelovljeno u ljudskom bicu)]].... je sada ograniceno i doživljava ovo ogranicenje kao užasno mucenje [[(Rimljanima 8:22)]]. Jer Moja jednom isijana snaga je bila samo-svjesna bica, oni su bili bili sposobni živjeti do najvišeg stupnja, stoga oni nisu samo bili mrtve cahure.... ipak oni su postali poput toga kada su se odmetnuli od Mene.... Kada je duhovna supstanca postala kruta stvaran se život bio povukao iz nje, to jest, Moja snaga, koja na prvom mjestu daje život svemu, više nije prožimala te cahure.... I razloženi u sicušne cestice ce takoder ostati bez života sve dok oni ne mogu biti osvijetljeni sa Mojom snagom Ljubavi.... Cinjenica da ove beživotne sicušne cestice mogu unatoc tome biti osjetljive je neshvatljiva za vas ljude.... U tom slucaju, medutim, oni nikada ne bi reagirali kada Moja snaga Ljubavi njih pokušava uhvatiti i ograditi ih tako da pale duhovne supstance mogu biti preoblikovane u materiju.... Jer cak njihov otpor je reakcija koja demonstrira da duhovne supstance osjecaju izvjesnu kolicinu boli i pokušavaju zapoceti borbu.... I cijelo Stvaranje je u ovom stanju mucenja [[(Rimljanima 8:22)]], jer ono je subjektom zakona kojem Sam Ja Osobno Izvornik.... Ono nije slobodno i mora sebe podrediti Mojem zakonu vjecnosti.... što je izuzetno bolno za duhovnu supstancu koja je jednom bila stvorena kao slobodno bice.... Medutim, ako ona ne bi osjecala ovu agoniju, ne bi nikada bilo moguce opet promijeniti ovo beživotno stanje.... Vi ljudi ovo necete nikada biti u stanju razumjeti, ali vi u to trebate vjerovati, inace se ne bi trebali bojati silaska u bezdan i bili bi potpuno indiferentni s obzirom na to što ce vam se dogoditi nakon smrti vašeg tijela. Na Zemlji vi opet imate vašu samo-svjesnost i slobodni ste do izvjesnog stupnja a ipak ne potpuno sretni sve dok niste pronašli sjedinjenje sa Mnom tako što ste sebe potpuno izrucili Meni....

Unatoc tome, sve dok ste živi vi i dalje možete postici potonje.... Ako, medutim, vi opet izgubite vašu samo-svjesnost onda cete takoder izgubiti svu slobodu, vaša ce aktivnost biti odlucena od strane Moje volje ostavljajuci vas još jednom nesposobne koristiti išta od vaše volje, vi cete biti zavezani unutar najdublje tame bez znanja o vašem postojanju, buduci cete biti razloženi i jedino vršiti one funkcije koje vam je vaš Bog i Stvoritelj odlucio da trebate ciniti.... I ako ste vi, u zrelom stanju duše, jednog dana sposobni promatrati ovaj dug period vremena u stanju prisile, onda cete takoder znati o nezamislivim agonijama koje je vaša duša morala otrpjeti u bezbrojnim formama [[(mineralnog, biljnog i životinjskog kraljevstva)]], i vi cete takoder razumjeti zašto vas Moja Ljubav neprestano opominje i upozorava kako bi vas poštedjela ove strašne sudbine. Jer vi ne možete opet išceznuti u ništavilo, i buduci ste besmrtni.... premda razloženi.... onda ono što preostaje nece isto tako niti biti neosjetljivo.... Vi ljudi bi jedino sebe trebali zadovoljiti sa informacijom koju vam dostavljam kao Istinu.... Ja želim ispraviti obmanute pretpostavke poput one da razložene duhovne supstance nemaju osjetilnu percepciju, da je njihovo stanje prema tome istoznacno ‘ne-postojanju’. Onda process razvoja ne bi bio sazrijevajuci sve do stanja kada ono ponovno prima svoju samo-svjesnost kao ljudsko bice, jer sva duhovna bica sebe iskupljuju jedino putem patnje i putem služenja, i prije njihova utjelovljenja kao ljudsko bice [[(zato sve u ova tri kraljevstva SLUŽI covjeku!)]] baš kao i tijekom njihovog ljudskog postojanja.... Ne treba zaboraviti kako je bice sebe bilo opteretilo sa užasnom krivnjom zbog njegova prošlog otpadništva [[(radi se o otpadništvu prvobitno stvorenih andela koji su odabrali slijediti Lucifera kada se pobunio protiv Boga)]] i da ce ono opet povecati ovu krivnju ako ne iskoristi svoje posljednje vrijeme milosti kao ljudsko bice i side opet u bezdan. I premda potpuno iskupljenje kroz bice nije moguce [[(u smislu: bice samo sebe ne može iskupiti)]], ono ce unatoc tome morati pružiti nadoknade i patiti sve dok nije oslobodeno od njegove krivnje kroz djelo Spasenja Isusa Krista.... Prihvatiti Isusovo djelo milosti i samilosti je zadatak ljudskog bica u ovom zemaljskom životu, i prema tome on bi mogao sa lakocom uzdici se.... Ako podbaci i odbaci svu pomoc od gore [[(takoder ovu Cistu Istinu)]], ako on ponovno side u bezdan, onda ce takoder biti razumljivo kako ce ova staza patnje zapoceti ponovno kada je duša opet razložena i staza kroz tvorevine zapocne skroz ispocetka.... I niti ce patnja dokoncati sve dok ogromna krivnja nije, prije ili poslije, iskupljena kroz Isusa Krista, kada je volja ljudskog bica spremna zaputiti se stazom prema Križu i apelirati Njemu za oproštenje od njegove krivnje.... I ovaj veliki blagoslov je na raspolaganju vama ljudima na Zemlji.... Ako ga ne iskoristite i ne obratite pažnju na njega [[(ako život prode bez da je covjek našao Isusa Krista)]] onda vaša patnja nece dokoncati, jer vi ste jako udaljeni od Mene, vašeg Boga i Stvoritelja, a to uvijek predstavlja nedostatak slobode, svjetla i snage i posljedicno tome vi isto tako necete biti sretni.

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Können aufgelöste Partikelchen leiden?....

Jedes Wesen geht seines Ichbewußtseins wieder verlustig, wenn es als Mensch völlig versagt und dem Lose der Neubannung nicht mehr entrinnen kann.... Und es ist dies das Fürchterlichste, was ihm geschehen kann, denn wenngleich es dann, als aufgelöst in unzählige Partikelchen, nicht mehr als ganzes Wesen empfinden kann, wie ihr Menschen es annehmet, so sind es doch unvorstellbare Qualen, weil das Geistige einst in Freiheit erschaffen war und auch seine Freiheit als Mensch schon zum Teil wiedergewonnen hatte.... nun gefesselt ist und diese Fesselung als entsetzliche Qual empfindet. Denn die von Mir einst ausgestrahlte Kraft waren ichbewußte Wesen, sie waren im höchsten Grade lebensfähig, also nicht nur tote Formen.... doch sie wurden dazu, als sie abgefallen waren von Mir.... Als die geistigen Substanzen verhärtet waren, war das eigentliche Leben daraus entflohen, oder auch Meine Kraft durchstrahlte diese Formen nicht mehr, die allem erst das Leben gibt.... Und die aufgelösten Partikelchen sind auch wieder so lange ohne Leben, wie sie nicht von Meiner Liebekraft angestrahlt werden können.... Daß diese toten Partikelchen dennoch empfindsam sein können, ist euch Menschen unbegreiflich.... Doch dann würden sie niemals reagieren, wenn Meine Liebekraft sie einzufangen und zu umschließen sucht, so daß das gefallene Geistige zur Materie umgestaltet werden kann.... Denn auch sein Widerstand ist eine Reaktion, die beweiset, daß das Geistige gewisse Qualen empfindet und sich dagegen zur Wehr setzt.... Und in diesem Qualzustand befindet sich die Gesamtheit der Schöpfung, denn sie unterliegt einem Gesetz, dessen Urheber Ich Selbst bin.... Sie ist unfrei und muß sich Meinem Gesetz von Ewigkeit unterstellen.... was für das einst in Freiheit erschaffene Geistige überaus qualvoll ist.... Würde es diese Qual jedoch nicht empfinden, so wäre ewiglich keine Änderung des toten Zustandes mehr möglich.... Ihr Menschen werdet das niemals verstehen können, doch ihr sollt es glauben, ansonsten ihr nicht ein Zurücksinken in die Tiefe zu fürchten brauchtet und es euch völlig gleichgültig wäre, was mit euch nach dem Tode des Leibes geschieht. Auf Erden habt ihr wieder das Ichbewußtsein, und ihr seid in gewissem Grade frei und dennoch nicht restlos selig, solange ihr noch nicht durch gänzliche Hingabe die Einigung mit Mir gefunden habt.... Doch solange ihr lebt, könnet ihr letztere noch erreichen.... Verlieret ihr aber wieder das Ichbewußtsein, dann ist auch jegliche Freiheit dahin, ihr werdet nach Meinem Willen wieder zur Tätigkeit bestimmt und könnet keinerlei eigenen Willen gebrauchen, ihr seid gebunden in tiefster Finsternis, denn ihr wisset nichts um euer Sein, weil ihr aufgelöst seid und nur immer die Funktionen ausübt, für die euch euer Gott und Schöpfer bestimmt hat.... Und werdet ihr einmal im Zustand der Seelenreife diese lange Zeit im Mußzustand übersehen können, dann werdet ihr auch um die unermeßlichen Qualen wissen, durch die eure Seele in den unzähligen Verformungen hindurchgehen mußte, und ihr werdet es auch verstehen, warum Meine Liebe euch ständig ermahnt und warnet, um euch dieses entsetzliche Los zu ersparen. Denn ihr könnet nicht mehr in ein Nichts vergehen, und weil ihr unvergänglich seid.... nur eben aufgelöst.... so wird das, was bestehenbleibt, auch niemals empfindungslos sein.... Ihr Menschen müsset euch nur immer daran genügen lassen, was Ich euch als Wahrheit zuleite.... Denn Ich will irrige Annahmen richtigstellen, wie also auch jene ist, daß das aufgelöste Geistige kein Empfindungsvermögen hat, also sein Zustand gleich ist mit "Nicht-Sein". Es wäre dann der Entwicklungsgang kein Ausreifen bis zu dem Zustand, wo es wieder als Mensch sein Ichbewußtsein erlangt hat, denn nur durch leiden und dienen erlöst sich alles Wesenhafte, sowohl vor seiner Verkörperung als Mensch als auch während des Menschseins.... Denn es darf nicht vergessen werden, welch ungeheure Schuld das Wesen auf sich geladen hat durch seinen einstigen Abfall und wie es diese Schuld nun wieder vergrößert, wenn es die letzte Gnadenzeit als Mensch ungenützt läßt und wieder zur Tiefe absinkt. Und wenngleich eine restlose Tilgung durch das Wesen selbst nicht möglich ist, so wird es doch sühnen und leiden müssen, solange es nicht von jener Schuld befreit ist durch das Erlösungswerk Jesu Christi.... Dieses Gnaden- und Erbarmungswerk Jesu anzunehmen im Erdenleben ist die Aufgabe des Menschen, und er könnte darum leicht zur Höhe gelangen.... Und wenn er nun versagt und keinerlei Hilfe von oben annimmt, wenn er wieder absinkt zur Tiefe, so ist es auch verständlich, daß sein Leidensweg von neuem beginnt, wenn seine Seele wieder aufgelöst wird und den Weg durch die Schöpfung wieder beginnt.... Und es wird auch das Leid kein Ende nehmen, bis die große Schuld einmal getilgt wird durch Jesus Christus, wenn der Wille des Menschen bereit ist, den Weg zu gehen zum Kreuz und von Ihm Vergebung seiner Schuld erbittet.... Und diese große Gnade steht euch Menschen auf Erden zur Verfügung.... Wenn ihr sie nicht nützet und daran vorübergeht, so wird auch euer Leid kein Ende nehmen, denn ihr befindet euch in weiter Entfernung von Mir, eurem Gott und Schöpfer, und das bedeutet immer Unfreiheit, Licht- und Kraftlosigkeit, und also werdet ihr auch nicht selig sein....

Amen

Translator
This is an original publication by Bertha Dudde