• Back

ZEMALJSKE ILI DUHOVNE MISAONE STRUJE

Što sebe više odvojite od svijeta, to ćete lakše pronaći ulaz u duhovno carstvo, jer misli koje vam dotječu iz duhovnog kraljevstva se više neće susresti sa protivljenjem. Svijet je, međutim, stalna prepreka za takve duhovne misli, je jedino u potpunoj osami će one biti prihvaćene od strane ljudskog srca. I otud vam može biti razumljivo zašto ljudi provode toliko malo vremena u duhovnim mislima dok su i dalje vezani za svijet, jer svjetovne misli će uvijek istisnuti duhovne misli.... to jest, ljudsko biće će biti nesposobno prihvatiti mentalno znanje, pošto se svjetovne misli probijaju u prvi plan i onemogućavaju duhovnim mislima doseći ljudsko srce. A ipak, ljudsko biće snosi odgovornost za mentalno znanje kojem je podređeno, jer jedino slobodna volja odlučuje ono što ljudsko biće razmišlja, a slobodna volja će ili odbaciti ili prihvatiti valove misli koji ga okružuju. A volja je, zauzvrat, usmjerena u skladu sa prirodom ljudskog bića.... ona je ili duhovno ili svjetovno naklonjena. Ona nije prisiljena ići bilo u jednom ili u drugom pravcu, potpuno je slobodna. Usprkos tome, sve ovisi o pravcu te volje, njegovom razmišljanju i aktivnosti, njegovo sadašnje i buduće stanje duše, koje može biti slavno ali također strašno. Prema tome, svijet je opasnost za volju ljudskog bića, a ipak on mora postojati kako bi omogućio duši postići jasnoću, kako bi ju potaknuo donijeti odluku, koja se mora donijeti između njega i duhovnog kraljevstva. Obadva kraljevstva postoje ali duša može željeti jedino jedno kraljevstvo, i ona treba odlučiti koje kraljevstvo želi. Ako odabere materijalno carstvo, koje je svijet, onda će ostati priljubljena za to carstvo.... ako odabere duhovno carstvo onda će ono postati njezino prebivalište kada duša napusti zemaljsko tijelo, kada je zemaljski napredak završen. A njoj podilaze/udvaraju se obadva kraljevstva, ona je pod utjecajem obadva kraljevstva ali nije prisiljena.

Iz tog razloga duša snosi odgovornost za svoje vlastito razmišljanje i namjere, jer ona je sposobna odabrati bilo jedan bilo drugi smjer, za nju nije nemoguće donijeti ispravnu odluku čak ako je opipljivo suočena sa materijalnim svijetom a duhovni svijet joj izgleda nestvaran. Jer duhovne sile imaju posebnu moć nad dušom tako da su one opetovano u stanju intervenirati čak kada je netko nevoljan [[ili ‘kada se opire’, kada je ‘nesklon’]].... tako da on, također, biva zahvaćen od strane njih i zbog toga se čovjek mora nositi sa njima.... on ih jednostavno može odbiti ako je nevoljan/nesklon.... Usprkos tome, one utječu na njega i prema tome on ne može izbjeći odgovornost ako se od njega zahtjeva. Ljudsko biće je sposobno razmišljati, to je razlog za njegovu odgovornost.... I njemu nitko ne nameće misli. Sasvim zavisi o njemu ono što misli. Cilj predusretljivih [[u smislu, ‘onih koji žele pomoći’]] duhovnih bića koja na njega pokušavaju utjecati pozitivno će uvijek biti da on razmišlja ispravno.... Ali pošto negativne sile također vrše utjecaj, ljudsko biće mora donijeti svoju vlastitu odluku, i prema tome čovjek ne može govoriti o ‘duhovnoj prisili’ kojoj jedna osoba podlegne a druga ne. I zato, povremeno su potrebne unutarnje borbe da bi se ostalo fokusiranim na duhovne misli kada se zemaljske misli pokušavaju ugurati. Volja da se duhovno sazrije može priskrbiti snagu za ovu unutarnju borbu, i onda će čovjek već biti pobjednik, jer njegova je volja bila pozitivna i mora također imati pozitivne rezultate. A što je osoba više umiješana/upletena/uključena u svijet to će veća biti njegova pobjeda, jer što su veća protivljenja i mamljenja/iskušavanja, to je veća volja koja ih nadvladava i odabire duhovno kraljevstvo. Ali jednog će dana duša uživati u svojoj pobjedi, jer ona je oblikovala svoju vlastitu sudbinu za vječnost, ona će se približavati životu blažene sreće i jedino uvijek zahvaljivati Bogu što joj je osigurao snagu da prevlada.

AMEN

Earthly or spiritual thought currents....

The more you isolate yourselves from the world, the easier you find the entrance into the spiritual realm, for the thoughts flowing to you from the spiritual kingdom will no longer be met by opposition. The world, however, is a constant obstacle for such spiritual thoughts, for only in total seclusion will they be accepted by the human heart. And thus you can understand why people spend so little time on spiritual thoughts while they are still bound by the world, for worldly thoughts will always displace spiritual thoughts.... i.e., the human being will be incapable of accepting mental knowledge, because worldly thoughts push to the fore and prevent spiritual thoughts from reaching the person's heart. And yet, the human being is responsible for the mental knowledge he is subject to, for free will alone determines what the human being thinks, and free will either rejects or accepts the waves of thoughts encircling him. And the will, in turn, is directed in accordance with the human being's nature.... it is either spiritually or worldly inclined. It is not forced to take one direction or the other, it is completely free. Nevertheless, everything depends on the direction of this will, his thinking and activity, his present and the future fate of his soul, which can be glorious but also dreadful. Thus, the world is a danger for the human being's will, and yet it has to be in order to enable the soul to gain clarity, in order to urge it to make a decision, which must be taken between itself and the spiritual realm. Both kingdoms exist but the soul can only want one kingdom, and it has to determine which kingdom it wants. If it chooses the material realm, which is the world, then it will remain attached to this realm.... if it chooses the spiritual realm then it will become its abode when the soul leaves the earthly body, when its earthly progress is over. And it is courted by both kingdoms, it is influenced by both kingdoms but not forced.

For this reason the soul bears the responsibility for its own thinking and intentions, for it is able to choose either direction, it is not impossible for it to make the right decision even if it is tangibly confronted by the material world and the spiritual world seems to be unreal. For the spiritual forces have a specific power over the soul so that they are repeatedly able to intervene even with someone unwilling.... so that he, too, is grasped by them and thus the person has to deal with them.... he can simply reject them if he is unwilling.... Nevertheless, they affected him and therefore he cannot avoid the responsibility if it is demanded of him. The human being is able to think, this is the reason for his responsibility.... And no-one imposes thoughts upon him. It is entirely up to him what he thinks. The aim of the helpful spiritual forces who try to influence him in a positive sense will always be that he thinks correctly.... But since negative forces also exert an influence, the human being has to make his own decision, and therefore one cannot speak of 'spiritual coercion' to which one person succumbs and the other does not. And thus, it occasionally requires inner battles to remain focussed on spiritual thoughts when earthly thoughts try to crowd in. The will to mature spiritually can provide strength for this inner battle, and then the person will already have won, for his will was positive and must also have positive results. And the more a person is involved in the world the greater will be his victory, for the greater the oppositions and enticements are, the greater the will is which overcomes them and chooses the spiritual kingdom. But one day the soul will delight in its victory, for it shaped its own fate for eternity, it will approach a life of blissful happiness and only ever thank God for providing it with the strength to prevail....

Amen