Najjaca pokretacka sila na Zemlji trebala bi biti Ljubav …. no ako je pohlepa, koja proizlazi iz samoljublja, veca od Ljubavi, covjek promašuje smisao svog zemaljskog života, i njegovo utjelovljenje na Zemlji ne donosi mu duhovni uspjeh. Stoga se covjeku ne može dovoljno ozbiljno propovjedati Ljubav, koja je jedina svrha njegovog zemaljskog života, jer postojanje kao covjek samo je jedna kratka faza u evoluciji duhovnoga ka gore, koja medutim isto tako može i upropastiti beskrajno dugo vrijeme razvoja prije toga, ako si covjek u slobodi volje Božanski zakon Ljubavi ne ucini glavnim principom njegovog zemaljskog putovanja.
Zapovijed Ljubavi ljudima uvijek mora biti predstavljena kao Božanska zapovijed, tako da ju poštuju i po njoj žive. No ako nije poštivana, covjek postupa suprotno Božanskom redu, a to se uvijek jasno odražava. Sve ispada iz ravnoteže reda na uštrb samih ljudi koji živ(otar)e bez Ljubavi. Jer prividan red vanjskih životnih uvjeta održavan je samo putem pojacane neljubavnosti, koja ce uvijek nanositi štetu bližnjemu, samom covjeku ili njegovom posjedu.
Svo razmišljanje, sav govor i postupanje, u kojima je odsutna Ljubav, imati ce štetne posljedice za dušu i tijelo onoga koji živi bez ljubavi …. a istovremeno ce usmjereno protiv bližnjega i njemu nanositi štetu pa dakle ubijati Ljubav, a ne buditi Ljubav …. Jer, svaka ne-ljubavnost pokretacka je sila koja ima razorno djelovanje, suprotno Ljubavi koja je u sebi sila koja izgraduje i održava …. Jer ona je Božanska, a sve Božansko oživljavajuca je sila, s druge strane ne-Ljubav je nasuprotna sila koja vodi smrti ….
Covjek, stvorenje pocetno u neznanju, na pocetku svog zemaljskog života stoga mora biti doveden do znanja o blagoslovu Ljubavi, kao i o ne-Ljubavi koja donosi propast …. On mora bit poducen i Ljubav mu mora biti predstavljena kao nešto vrijedno stremljenja na Zemlji. I ako se ogriješi o zapovijed Ljubavi mora na sebi osjetiti posljedice ne-Ljubavi.
Stoga se Bog nikada nece uplitati hendikepirajuci, tj. zaustavljajuci kad ljudi lišeni svake Ljubavi izvršavaju djela koja krše sav Božanski red, jer Ljubav se mora vježbati dobrovoljno, tako da covjekova volja ne može biti obrezana kako bi on na rezultatima njegovog Ljubavi lišenog postupanja, govorenja i razmišljanja naucio spoznati kako se daleko udaljio od vjecnog reda, i kako bi sam od sebe stremio nazad …. kako bi se u slobodnoj volji preobrazio u Ljubav.
I stoga niti razorno djelovanje nije oslabljeno od strane Boga, i zato na Zemlji može biti samo stanje najvece potrebe i tjelesnih teškoca, ako je Ljubav medu ljudima nestala …. Kao što i Ljubavno djelovanje ublažava najvecu patnju i ljudima pokazuje ispravan pravac za uspostavljanje sredenih životnih uvjeta, samo ako su ovi voljni za djelovanje u Ljubavi. Jer nesebicno Ljubavno djelovanje cini cuda ….
A gdje je ne-Ljubav u najvecoj mjeri prouzrocila razaranje, tamo Ljubavno djelovanje može stvoriti potpunu ravnotežu, i ljudi koji su si zakon Ljubavi ucinili temeljnim zakonom živjeti ce u redu, kao što je Božja volja. No samo Ljubav ponovo uspostavlja taj red, jer jedino ona je sila koja stvara, oživljava i održava, jedino ona je sila koja blagoslivlja i cini sretnim i covjeka privodi njegovom krajnjem cilju …. Jedino ona donosi uspjeh radi kojega covjek živi na Zemlji …. On se razvija ka gore, približava se Bogu, Koji je vjecna Ljubav, i njegova duša se sjedinjuje s Njim putem Ljubavi ….
AMEN
TranslatorLa più forte forza di spinta sulla Terra dev’essere l’amore, ma se l’avidità che procede dall’amor proprio, è più grande dell’amore, allora l’uomo manca la meta della sua vita terrena e la sua incorporazione sulla Terra non gli procura nessun successo spirituale. Perciò all’uomo non può essere predicato l’amore abbastanza seriamente, che è l’unico scopo della sua vita terrena, perché l’esistenza come uomo è soltanto una breve fase nello sviluppo verso l’Alto dello spirituale, che però può anche annullare il tempo infinitamente lungo prima dello sviluppo, se l’uomo nella libera volontà non si pone come principio di base la divina Legge dell’amore per il suo cammino terreno. Il Comandamento dell’amore deve sempre di nuovo essere presentato agli uomini come Comandamento divino, affinché l’osservino e vivano di conseguenza. E se viene disatteso, l’uomo agisce contro l’Ordine divino e questo ha sempre un effetto chiaramente riconoscibile. Tutto esce dall’equilibrio dell’Ordine, per il dolore degli uomini stessi che vivono senza amore, perché persino un ordine apparente delle condizioni di vita esteriore viene mantenuto in piedi solamente attraverso l’accresciuto disamore, che causerà sempre del danno per i prossimi, su lui stesso oppure al suo possesso. Tutto il pensare, parlare ed agire in cui manca l’amore, avrà delle conseguenze svantaggiose per l’anima e per il corpo di colui che vive alla giornata senza amore. Ma causerà contemporaneamente, come rivolto contro il prossimo, anche del danno a costui ed ucciderà quindi l’amore, ma non risveglia l’amore. Ogni disamore è una forza di spinta che ha un effetto distruttivo, contrapposto all’amore, che in sé è una Forza che edifica e mantiene, perché è divino e tutto il divino è Forza vivificante, quindi il disamore, che è totalmente l’opposto, è una forza che conduce alla morte. L’essere che prima è ignaro, com’è l’uomo all’inizio del suo percorso terreno, deve perciò essere messo a conoscenza della Benedizione dell’amore, come anche del disamore che comporta la rovina. Dev’essere istruito e gli deve venir presentato l’amore come qualcosa a cui si deve tendere sulla Terra. Se infrange il Comandamento dell’amore, deve sentire su di sé l’effetto del disamore. Perciò Dio non interverrà mai ostacolando, se gli uomini privi di qualsiasi amore compiono delle azioni, che infrangono ogni divino Ordine, perché l’amore dev’essere esercitato liberamente, quindi la libertà dell’uomo non può essere sminuita, affinché negli effetti del suo agire, parlare e pensare disamorevole impari a riconoscere, quanto si è allontanato dall’eterno Ordine e cerchi di ritornare da sé stesso, affinché cambi nella libera volontà e diventi amore. Perciò nemmeno l’effetto distruttivo viene indebolito dal Dio e perciò sulla Terra può regnare soltanto uno stato della massima miseria ed afflizione dolente, se l’amore è scomparso fra gli uomini, come però anche l’agire nell’amore lenisce la più grande sofferenza ed indica agli uomini la retta via, di ristabilire delle condizioni di vita ordinate, se soltanto sono volonterosi di agire nell’amore, perché l’attività nell’amore disinteressato opera miracoli. Dove il disamore ha causato una distruzione nella massima dimensione, là l’agire nell’amore può creare un totale pareggio, e vivranno nell’Ordine gli uomini, che si sono fatti come principio fondamentale la Legge eterna dell’amore, com’è la Volontà di Dio. Ma soltanto l’amore ristabilisce questo Ordine, perché solo lui è la Forza che crea, vivifica e conserva, lui soltanto è la Forza, che rende felice e conduce gli uomini incontro alla loro meta finale, lui soltanto riporta loro il successo, per il qual scopo l’uomo cammina sulla Terra, si sviluppa verso l’Alto e si avvicina a Dio, il Quale E’ l’eterno Amore e la sua anima si unisce con Lui tramite l’amore.
Amen
Translator