Hoditi pravim putem na Zemlji zahtjeva ispunjavanje Božanskih zapovijedi, koje su međutim krajnje lake za ispuniti ako čovjek živi u Ljubavi, tj. ako iznutra ima poticaj za to da bude dobar i da čini dobro.... tada on Božje zapovijedi ne doživljava kao pritisak ili neki utjecaj koji ga ograničava, nego sam po sebi teži onome što Bog od njega zahtijeva, te onda i ide pravim putem. On onda ne treba zapovijedi, pošto se njegovo biće iz vlastitog poticaja mijenja u Ljubav i pošto njegova volja stremi k Bogu, dakle ono što je duhovno u njemu već stoji u spoznaji vječnog Božanstva, čak i kad čovjek toga nije svjestan ili on ne raspolaže sa znanjem po tom pitanju.
To znanje doduše već drijema u njemu, no još nije izašlo na svjetlo dana i pored toga njegova duša prepoznaje Boga, inače ona ne bi težila dobru. Čovjek će isto težiti savršenstvu, jer njegovo srce, koje je voljno i sposobno za Ljubav potiče ga na neprestanu aktivnost u Ljubavi. Njegovo postupanje i razmišljanje ne suprotstavljaju se dakle zapovijedima Ljubavi koje je Bog dao kako bi ljudima omogućio život po Njegovoj volji.
Kod mnogih ljudi spoznaja dobra i zla nije baš razvijena, jer je unutarnja volja još okrenuta ka protivniku Boga. On u čovjeku muti jasnu spoznaju dobra i zla, on mu zlo predstavlja u takvom jednom svjetlu da mu se ono čini privlačno. Tako da će čovjek koji je potpao njegovom utjecaju, koji u sebi ispoljava sve loše strasti, ipak iznutra biti uvjeren u to da postupa ispravno jer vidi samo svoju vlastitu korist i smatra dobrim sve što mu donosi korist. Što niže on potone, tj. potpadne pod vlast protivnika Boga, utoliko više mu nestaje spoznaja za dobro i zlo.
Njemu Božanske zapovijedi trebaju biti smjernica ako se ozbiljno potrudi živjeti ispravno na Zemlji. Jer uvijek mu nanovo treba biti predočen njegov krivi način života, i Božanske zapovijedi moraju mu važiti kao mjerilo, s obzirom na koje će njegova djela biti vrjednovana i prosuđena. Zapovijed Ljubavi uvijek će zapostavljati vlastitu korist i braniti korist bližnjega, i tek kad čovjek obrati pažnju na to, on se počinje potčinjavati tim zapovijedima. Za onoga čovjeka koji je pod utjecajem protivnika morale su biti donešene pojedinačne zapovijedi, naspram kojih on može prepoznati pogrešnost svog razmišljanja i postupanja. S druge strane, onaj čovjek koji je u Ljubavi, ne treba te zapovijedi, njemu prestupanje pojedinih zapovijedi nije moguće, budući da ga Ljubav od toga štiti (zadržava, odvlači), što čovjek bez Ljubavi bez razmišljanja čini.
Kod čovjeka koji je aktivan u Ljubavi aktivne su dobre sile, i one ga odvlače od svakog nepromišljenog lošeg djela, dok Bogu-dalek čovjek, koji je lišen ikakve Ljubavi, silama zla daje pristup i one ga uvijek nanovo potiču da čini ne-Ljubavne postupke. No ako mu se predoči svaka pojedina zapovijed, onda u njemu može biti probuđen osjećaj za odgovornost za njegova djela, i on onda loše djelo izvodi uz dvojbe, koje čak kao posljedicu mogu imati promjenu njegovog razmišljanja, ako se on odluči na promjenu svoga načina života pod pretpostavkom života nakon smrti, koji mu se (tako) čini proigran....
Onda on nišan upravlja na spasenje svoje duše, i tada koristi svaku priliku kako bi dobio pojašnjenje glede volje Božje, i ozbiljno žali svoj promašeni život, pa onda traži kako se promjeniti.... gadi se sam sebi i svom ranijem postupanju, priznaje Božanske zapovijedi i nadalje se trudi živjeti u skladu sa njima.... i tek tada mu je zajamčen duhovni uspjeh, tj. njegova duša se još kratko prije smrti može razviti uvis, te i pored toga što joj je stupanj zrelosti još nizak ona u spoznaji vječnog Božanstva ulazi u duhovno kraljevstvo, i više nije skroz nesklona Bogu.
Ako ona prizna Boga i Njegove zapovijedi, spašena je, na putu je uspona, njeno uspinjanje započelo je, pa duša i postiže svoj cilj, ako ne na Zemlji, a ono kasnije u duhovnom kraljevstvu. No sve dok čovjek ne obraća pažnju na Božanske zapovijedi ili dok veže ispunjavanje njih sa zemaljskim interesima, duša stagnirajući ostaje na najnižem duhovnom stupnju, a ona će onda i ostati u tamnoj duhovnoj noći.... ona ne spoznaje Boga i ne može Ga ljubiti, ona k Njemu neće stremiti, nego će se okrenuti protivniku Boga (Sotoni), koji međutim dušu nikada ne može uvesti u znanje, dakle ne može joj dati spoznaju Boga....
A ta spoznaja je ono što čovječanstvu nedostaje, spoznaja Boga Ljubavi Koji je svemoćan i mudar i Koji ljude želi zadobiti za Sebe.... Ako je čovjek u spoznaji, ako vjeruje u Boga kao vrhunski savršeno biće, on će i obratiti pažnju na to što to vrhovno biće od čovjeka zahtjeva.... i on će to činiti iz najunutarnijeg impulsa budući da se u njemu budi Ljubav prema Bogu i on se trudi priključiti tom najvišem, najsavršenijem Biću.... I njemu onda nisu potrebne zapovijedi, nego je on iznutra pun Ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu....
AMEN
TranslatorTo walk the right path on earth requires the fulfilment of divine commandments which, however, are extremely easy to fulfil if the human being lives in love, i.e. if he has the instinct from within to be good and to do good.... Then he will not feel God's commandments as pressure or influence which inhibits him, but he will strive of his own accord to do the same as God demands of him, and then he will also walk the right path. Then he does not need any commandments because his nature changes to love of its own accord and because his will strives towards God, thus the spiritual in him is already in the recognition of the eternal deity, even if the human being is not aware of it or has the corresponding knowledge. The knowledge is certainly already slumbering in him but has not yet come to light, and yet his soul recognizes God, otherwise it would not strive for good. The human being will also strive for perfection, for his heart, which is willing and able to love, impels him to constant activity in love. Thus his actions and thoughts do not contradict the commandments of love which God has given in order to make it possible for people to change according to His will. For many people's knowledge of good and evil is not so well developed because their inner will is still turned towards God's adversary. The latter clouds the human being's clear perception of good and evil, he presents evil in such a light that it seems tempting to him. And thus a person who has fallen under his influence, who allows all bad instincts to take effect in him, can nevertheless be convinced within himself that he is acting right, for he only sees his own benefit and considers everything to be good which brings him advantage. The deeper he sinks, i.e. falls into the power of God's adversary, the more his knowledge of good and evil fades. And the divine commandments shall now be a guideline for him as soon as he seriously endeavours to live right on earth. For again and again his wrong way of life has to be held up to him and the divine commandments have to be his standard by which his deeds are evaluated and judged. The commandment of love will always put one's own advantage aside and protect the neighbour's advantage, and only when the human being observes this will he begin to submit to these commandments. Individual commandments had to be issued for the person under the influence of the adversary by which he can recognize the wrongness of his thoughts and actions. The person who is in love, on the other hand, does not need these commandments, it is not possible for him to transgress the individual commandments because love prevents him from doing what a person without love does without hesitation. In a loving person the good forces are active and these keep him back from every thoughtless bad deed, whereas the God-remote person, who is devoid of all love, grants access to the forces of evil and these repeatedly drive him to carry out unloving actions. But if every single commandment is held up to him, the feeling of responsibility for his actions can also be awakened in him and he will then carry out a bad deed with inhibitions which can even result in a change of his thinking, providing he decides to change his way of life in anticipation of a life after death which seems forfeit to him....
Then he directs his attention to the salvation of his soul, then he seizes every opportunity to gain information about God's will, and he seriously repents of his failed life, and then he seeks to change.... He detests himself and his previous actions, he acknowledges the divine commandments and henceforth endeavours to live in accordance with them.... And only then will he be granted spiritual success, i.e. his soul can still develop upwards shortly before his death, and although its degree of maturity is still low it nevertheless enters the spiritual kingdom with the realization of the eternal deity, and it is no longer completely turned away from God. As soon as it acknowledges God and His commandments it is saved, it is on the path of ascent, its ascent development has begun and the soul will also reach its aim, if not on earth then nevertheless one day in the spiritual kingdom. Yet as long as the human being ignores the divine commandments or associates the fulfilment of these with earthly advantages the soul will remain on the lowest spiritual level, and then it will also remain in dark spiritual night.... It does not recognize God and cannot love Him either, it will not strive towards Him but turn to God's adversary who, however, can never make the soul knowledgeable, thus he cannot impart knowledge of God to it either.... And it is this knowledge which humanity lacks, the knowledge of a God of love Who is omnipotent and wise and wants to win people over for Himself.... As soon as the human being is enlightened, as soon as he believes in God as a supremely perfect being, he will also take notice of what this supreme being requires of the human being.... and he will do this out of innermost impulse, because love for God awakens in him and he seeks to join the supreme, most perfect being.... And then he will not need any commandments but he will be full of love for God and his neighbour from within....
Amen
Translator