Compare proclamation with translation

Other translations:

BOŽANSKA ISKRA.... LJUBAV.... PLAMEN....

Božanska iskra u čovjeku može se pretvoriti u ogromni plamen, i onda ona proždire sve s čim dođe u dodir.... tj. Ljubav-na iskra neprestano treba novu hranu, ona sve privlači u svoje područje; ona zapaljuje i isijava toplinu, ona pročišćava i kristalizira što je nečisto, ona oživljava i budi, ona prosvjetljuje i prožima sve i ne miruje sve dok ono što je od nje zahvaćeno ne pređe u plamen. A tad čovjek može ići sa Zemlje, jer onda je on postigao svoj cilj, on se priključio Vječnom Božanstvu, Koje je u Sebi čista Ljubav [[(1 Ivanova 4:8, 16)]]. Božanska Ljubav-na iskra u čovjeku stupila je u vezu s Bogom, Koji jeste Sama Ljubav....

No najčešće je potreban dug zemaljski život da bi se potpuno preobrazio u Ljubav.... najčešće se vatra Ljubavi u čovjeku ne pali, iskra doduše tinja; no ona nema snagu da se rasplamsa i da učini da se plamen žarko razgori. Pa se zato mora neprestano rasplamsavati kako se iskra ne bi ugasila, i mora joj se dostavljati hrana.... Ljubav u čovjeku mora se poticati na aktivnost.... Jedna izrazito snažna volja bližnjega mora zahvatiti njegovu dušu, Ljubav jednoga mora biti tako jaka da ju on prenese na drugoga, i na taj način se onda i iskra rasplamsava u snažan Ljubav-ni žar, tako da se oba plamena mogu stopiti i onda žarko zasjati.... Tamo gdje je jednom taj plamen upaljen, tamo on nikada više ne može biti ugašen, nego će on postajati sve svjetliji i sjajniji, pošto će uvijek nalaziti hranu.... duše, koje su u nevolji i koje će od Ljubav-nog plamena biti zahvaćane i konzumirane.

Jer, čovjek koji ljubi, te duše ne ostavlja u nevolji, i svaka djelatnost pomaganja opetovano je paljenje Božanske iskre, plamen u srcu postaje sve veći, i uskoro u okolini čovjeka neće biti ničega više što tom plamenu ne bi palo kao žrtva. No taj Ljubav-ni plamen ima jedan blagotvorni učinak, on je blag a opet pun žara, on nikoga neće povrijediti ili oštetiti, nego će usrećiti, probuditi i sazrijevati, ali on isto tako neće nikoga niti zaobići, jer plamen Ljubavi vrlo brzo se širi tamo gdje je jednom zapaljen....

Božanska iskra u čovjeku ne može biti ugašena, ali može biti zatrpana, ako još nije dovoljno velika.... Tada ona doduše i dalje tinja pod pokrivačem neljubavnosti, ali je preslaba da se probije. No ako se izvana približi mali Ljubav-ni plamen, onda Božanska iskra propulsira i sjedinjuje se sa plamičkom Ljubavi, i taj plamen dovoljan je da sažeže ono što kao omotač, kao nečistoća sprječava žarku vatru. Jer Božanska iskra u čovjeku neprestano ga iznutra potiče na Ljubav-nu aktivnost. Volja čovjeka može dakle iskru raspiriti u snažni plamen, a taj plamen uvijek ide prema Bogu, izvoru Ljubavi i Svjetla.

Jer Božja Ljubav je vječna vatra, koja tinja u najsvjetlijem žaru i u sebe želi primiti sve.... Svaki plamičak, koji se sjedinio s tom vječnom vatrom, pristigao je na svoj cilj.... No bezbrojne iskre Božanske Ljubavi još lutaju okolo, one doduše neprestano svjetlucaju, no ne nalaze hranu da bi se mogle zapaliti i svijetlo se rasplamsati.... Njihova okolina je siromašna svjetlom i Ljubavlju, samo rijetko jedan plamičak blicne kroz noć; no gdje zasvijetli, tamo se Božanska iskra probila, i taj plamičak obećava da bi se mogao rasplamsati u svijetli plamen, jer ne može biti ugašen, pošto plamen Ljubavi probija svaku prepreku, konzumira ju i njen plamen neprestano se uvećava.

No Božanska iskra je dio Boga, plamen Ljubavi je zračenje Vječne Ljubavi, i ona zato nikada više ne može biti potpuno zatrpana, već samo skromno i pojedinačno sjajiti, gdje se volja čovjeka drži dalje od svakog Ljubav-nog djelovanja, gdje on ne omogućava da se Božanska iskra u njemu razvije do plamena putem Ljubavi prema bližnjemu. I zato čovječanstvo tumara u tmini noći, i njihovi plamičci samo tu i tamo skromno zasvjetle. A opet, noć može biti [[(pr)]]osvijetljena poput dana, gdje se putem srdačnog Ljubav-nog djelovanja pali plamičak za plamičkom, koji se sjedinjuju, prelaze u veliki plamen i sjaje u najpotpunijoj svjetlosnoj snazi.... Svi oni streme u pravcu neba prema velikom svjetlu, vječnom plamenu, s kojim se žude stopiti, kako bi bili blizu prasvjetlu, Vječnoj Ljubavi....

AMEN

Translator
Translated by: Lorens Novosel

Centelha Divina .... Amor .... Chamas ....

A centelha divina no ser humano pode tornar-se uma enorme chama e então consome tudo o que entra em contato com ela ...., ou seja, a chama do amor precisa constantemente de novo alimento, atrai tudo para a sua esfera; acende e irradia calor, purifica e cristaliza o que é impuro, anima e desperta, ilumina e irradia tudo e não descansa até que o que é tomado por ela se torne uma chama como ela. E então o ser humano poderá deixar a Terra, pois então terá alcançado o seu objetivo, terá se unido à Deidade eterna, que é amor puro em si mesmo. A centelha divina do amor no ser humano fez contato com Deus, que é o próprio amor ..... No entanto, geralmente é necessária uma longa vida terrena para que se transforme completamente em amor ..... O fogo do amor geralmente não se acende no ser humano, a centelha brilha, mas não tem força para se apoderar e deixar a chama acender-se brilhantemente. E por isso tem de ser continuamente alimentada para que a centelha não se apague, e tem de ser alimentada .... o amor no ser humano tem de ser estimulado à actividade .... A vontade extremamente forte de um ser humano deve tomar posse de sua alma, seu amor deve ser tão forte que ele a transfira para ela, e assim a centelha também será acesa em fortes brasas de amor, para que ambas as chamas possam se fundir e agora brilhar com brilho .... Uma vez acesa, esta chama nunca poderá apagar-se, em vez disso, tornar-se-á cada vez mais brilhante e radiante porque encontrará sempre alimento .... Almas necessitadas que agora são apreendidas e consumidas pela chama do amor. Porque uma pessoa amorosa não deixará essas almas em necessidade, e toda ajuda é uma renovada ignição da centelha divina, a chama no coração se tornará sempre maior e logo não restará nada no ambiente do ser humano que não caia na chama. Contudo, a chama do amor tem um efeito benéfico, é suave e, no entanto, cheia de ardor, não fará mal a ninguém, mas deleitará, despertará e amadurecerá, mas também não deixará ninguém de fora, pois as chamas do amor espalham-se muito rapidamente depois de acendidas ....

A centelha divina no homem não pode ser extinta, mas pode ser enterrada se ainda não for suficientemente grande ..... Então continuará a brilhar sob o manto da indelicadeza, mas é demasiado fraco para se romper. Se, no entanto, uma pequena chama de amor se aproxima de fora, então a centelha divina se rompe e se conecta com a chama do amor, e a chama é suficiente para consumir o que ainda é uma concha, uma cinza que impede um fogo brilhante. Pois a centelha divina no ser humano sempre o leva a amar a atividade a partir de dentro. A vontade do ser humano pode, portanto, acender a centelha na chama mais forte, e esta chama toma sempre a direção de Deus, para a saída do amor e da luz. Pois o amor de Deus é um fogo eterno que se acende nas brasas mais brilhantes e quer absorver tudo .... cada pequena chama que se uniu ao fogo eterno atingiu o seu objectivo .... Mas incontáveis centelhas de amor divino ainda vagam, brilham incessantemente mas não encontram alimento para acender e brilhar .... O seu ambiente é pobre em luz e amor, raramente uma pequena chama se acende durante a noite; mas onde ela se acende, a centelha divina se rompe, e a pequena chama promete se tornar uma chama brilhante, pois não pode ser apagada porque a chama do amor penetra cada obstáculo, consume-a e sua chama aumenta constantemente. Mas a centelha divina é uma parte de Deus, a chama do amor é uma emanação do amor eterno e, portanto, nunca pode se extinguir completamente, só pode brilhar esparsa e esporadicamente onde a vontade do ser humano se afasta de toda atividade de amor, onde ele não deixa a centelha divina se tornar uma chama através do amor ativo ao próximo. E é por isso que a humanidade caminha na escuridão da noite, e as suas pequenas chamas só brilham escassamente de vez em quando. E no entanto, a noite pode ser iluminada como o dia onde, através de uma atividade industriosa de amor, se acende pequena chama após pequena chama, que se unem, se tornam uma grande chama e brilham em plena luminosidade .... todos os quais se esforçam para o céu em direção à grande luz, a chama eterna, com a qual procuram fundir-se para estar perto da luz primordial, o amor eterno ...._>Amém

Translator
Translated by: DeepL