• Back

VRIJEME TRAJANJA JEDNOG PERIODA OTKUPLJENJA....

U kolikom vremenskom razdoblju se odvija jedan period otkupljenja, to ovisi o opiranju (nepokornosti) u formu vezanog duhovnog. Jedan period otkupljenja može biti kratkog trajanja, kada su duhovnome postavljeni posebno teški uvjeti, koje ono sada mora ispuniti u svakoj formi. Što su teži ovi uvjeti, to brže duhovno nadilazi dotičnu formu. Cijeli put zemaljskog života, uključujući i posljednje utjelovljenje kao čovjek, može biti prevaljen u vrlo kratkom vremenu, tako da biće može postići zrelost u posljednjem stadiju, i napustiti Zemlju kao svjetlosno biće.... Ali isto tako, ponovljeni zemaljski prolazak kroz materiju, može iznova biti bezuspješan, budući posljednji ispit zemaljskog života u slobodnoj volji neizbježno mora biti položen (savladan), kako bi se postigla konačna sloboda.... no, ova slobodna volja može također podbaciti kao i u prethodnom zemaljskom životu, i tako biće mora uvijek iznova prevaljivati ovaj put kroz Stvaranje, pa razvoj jednog takvog bića može trajati kroz vječnosti, budući svaki neuspjeh u slobodnoj volji, ima za posljedicu ponovljeno vezivanje. A kada je biće u više navrata podbacilo, uvjeti postaju sve teži, te trajanje jednog zemaljskog perioda uvijek ovisi o nepopustljivosti bića, i također o tome koliko je puta ono prošlo kroz razvoj naviše, od krute forme sve do čovjeka. To što biće često podbacuje, jedino je njegova volja, budući se ne služi milošću koja mu je preobilno na raspolaganju za svaki zemaljski put. Tako se biće neće nikada moći usprotiviti da ono ne može namaknuti snagu, nego to uvijek leži na njegovoj volji, da li i kako ono koristi snagu, milost, a prikladno dug je i odgovarajući period razvoja, koji duhovnome može donijeti oslobođenje, kada njegova volja tome teži. Dakle, proces otkupljenja će se uvijek iznova ponavljati. Uvijek iznova će početak jednog perioda biti rajsko stanje, a Kraj će uvijek biti odvajanje dobra od zla.... i obnovljeno prognanstvo potonjeg u nove tvorevine Zemlje, što treba poslužiti duhovnome za konačno sazrijevanje. A vremenski razmaci moraju uvijek postajati kraći, jer svako novo Stvaranje mora postaviti duhovnome sve tvrđe (teže) uvjete, što vodi do sve bržih preoblikovanja, a tako također i do bržeg utjelovljenja kao čovjek. Jer, kad duhovno ne želi odustati od svog nekadašnjeg otpora, Bog primjenjuje sve oštrija sredstva kako bi slomio taj otpor. A jedno takvo razdoblje otkupljenja uskoro dolazi do svog Kraja, kako bi opet započelo novo, s novim Stvaranjem, koje će postaviti takve otežane uvijete na u njemu vezano (prognano) duhovno, da ga potakne na što je brže moguće preoblikovanje, tako da se ono konačno oslobodi iz toga, te kao duhovno biće u slobodnom stanju može ući u vječnost.

AMEN

Duration of a redemption period....

The time span in which a redemption period takes place depends on the resistance of the spiritual bound in the form. A redemption period can be of short duration as soon as particularly difficult conditions are set for the spiritual, which it now has to fulfill in every form. The more difficult these conditions are, the faster the spiritual overcomes the respective form. The entire path of earthly life, including the last embodiment as a human being, can then be covered in a very short time so that the being can reach maturity in the final stage and leave earth as a being of light.... However, a renewed earthly progress can also be unsuccessful again, since the last test of earthly life inevitably has to be passed in free will in order to attain final freedom.... but this free will can also fail as in the previous earthly life and thus the being has to cover this path through creation again and again, hence the development of such a being can take eternities, because every failure of free will results in a renewed binding. And as soon as the being has failed several times the conditions become more and more difficult, and the duration of an earth period always depends on the being's steadfastness and also on how often it has already gone through an upward development out of the solid form up to the human being. The fact that the being often fails is solely its will, which does not make use of the grace which is abundantly available to it for every earthly path. Thus the being will never be able to argue that it cannot muster the strength, but it is always up to its will whether and how it uses the strength, the grace, and the respective period of development, which can bring liberation to the spiritual being, is correspondingly long if its will strives for it. Therefore the process of redemption will repeat itself again and again. Again and again the beginning of a period will be a paradisiacal state, and the end will always be a separation of the good from the bad.... and a renewed banishment of the latter in the new creations of the earth, which is to serve the spiritual for its final maturation. And the periods of time have to become shorter and shorter because every new creation has to impose tougher conditions on the spiritual, which lead to ever faster deformations and therefore also to a faster embodiment as a human being. For since the spiritual does not want to give up its former resistance, God uses ever harsher means to break this resistance. And such an epoch of redemption will now shortly come to an end in order to start anew, with a new creation which will place such more difficult conditions on the spiritual substance banished in it in order to drive it into the quickest possible deformation so that it will finally be released from it and can enter eternity as a spiritual being in a free state....

amen