Točka zaokreta u zemaljskom životu je trenutak kad duša duhu u sebi daje slobodu da se ovaj može vinuti u visinu, kako bi sa duhovnim koje je izvan ljudske duše stupio u kontakt. Što prije taj proces započne, to prije čovjek postiže stupanj zrelosti koji je preduvjet za primanje svjetla i znanja. Čovjek je u neznanju dokle god duh u njemu još nije aktivan, dokle god Božanska iskra u čovjeku drijema, jer duhovno se ne može otkriti ljudskoj duši; ona je takoreći nesposobna shvatiti duhovno priopćenje, jer njeno kraljevstvo je Zemlja, materija.... a duhovno joj je još potpuno strano.
Tek kad duhovna iskra u njoj samoj postane aktivna i pokuša prenijeti znanje iz duhovnog kraljevstva, ona počinje shvaćati. Čovjek neće imati razumijevanje za to što zemaljski nije vidljivo ili opipljivo dok god se on pobliže s tim ne pozabavi. A potonje on čini tek kad mu ovo zemaljski vidljivo i opipljivo više nije dovoljno, znači kad mu se ispunjenje tjelesne žudnje učini neprivlačnim, on tijelo dakle stavi u drugi plan i zažudi više znanje;.... kad on iznenada ugleda nedostatnost u svom tadašnjem stanju.... kad mu život koji vodi više nije dovoljan, i on svoj pogled usmjerava na stvari koje samim razumom ne može dokučiti.
Tad on razmišlja, te svoj duh šalje u visinu, pa se onda duh povezuje sa duhovnim izvan njega, koje je u skladu s karakterom tog čovjeka. To znači, ako je čovjek dobar i plemenit, ako je istinoljubiv i žudi za Bogom, onda se njegov duh povezuje s onim duhovnim koje se nalazilo u istom stremljenju, koje je dakle utjelovljivalo dobro, istinito i Božansko.... Ali koje se za razliku od čovjeka već nalazi na jednom većem stupnju savršenstva koje ga osposobljava za to da podučava to duhovno koje se njemu povjerava.
Ono što duh onda prima, su mudrosti, koje se tiču samo duhovnog kraljevstva, koje dakle mogu biti prenesene ljudskoj duši, no koje nisu vezane za zemaljska pitanja, nego samo potiču čovjekov duhovni razvoj prema gore. Ali taj razvoj prema gore čini se bitan samo onim ljudima koji se mogu osloboditi od zemaljskog doživljaja, a drugima je to prazan pojam, jer njihove duše jednostavno ne shvaćaju to da mogu voditi život s onu stranu zemaljskoga, koje se njima čini daleko privlačnije i svrsishodnije.
Tek kad duša oslobodi duh u sebi, on dušu može uvesti u divote duhovnoga kraljevstva, a tad duša isto tako stremi u visinu, tj. ona sa žudnjom čezne za rezultatima duhovnog leta u visinu, u duhovno kraljevstvo. Jer ona prepoznaje vrijednost toga što joj se duh trudi prenijeti, ona spoznaje njega i trudi se učiniti dostojnom obraćanja iz duhovnog kraljevstva.... Znači čovjek svjesno stremi spoznaji, svjetlu, a svjesno stremljenje mu i donosi svjetlo, čovjek ulazi u znanje, i njegov zemaljski život donosi mu pravi uspjeh.... razvoj njegove duše prema gore, što i jeste svrha i cilj zemaljskog života....
AMEN
TranslatorEl punto de inflexión en la vida terrenal es el momento en que el alma da al espíritu dentro de sí la libertad de oscilar hacia arriba para entrar en contacto con lo espiritual fuera del alma humana. Cuanto antes comience este proceso, antes el hombre alcanzará el grado de madurez que es un requisito previo para recibir luz y conocimiento. El hombre es ignorante mientras el espíritu en él aún no está activo, mientras la chispa divina permanece dormida en el hombre, porque lo espiritual no puede revelarse al alma humana; Ella es, por así decirlo, incapaz de captar la comunicación espiritual, porque su reino es la Tierra, la materia.... y las cosas espirituales todavía le son completamente ajenas.
Sólo cuando la chispa espiritual dentro de ella se activa y trata de captar conocimiento del reino espiritual, comienza a comprender. El hombre no comprenderá lo que no es visible o tangible mientras no lo trate con más detalle. Pero sólo hace este último cuando lo que es visible y tangible en la Tierra ya no le satisface, es decir, cuando la satisfacción de los deseos físicos le parece poco atractivo, por lo que ignora el cuerpo y desea un conocimiento superior;.... cuando de repente ve un defecto en su estado actual.... cuando la vida que lleva no le basta y se concentra en cosas que no puede comprender solo con su entendimiento de cabeza.
Entonces reflexiona, es decir, envía su espíritu hacia arriba, y ahora el espíritu se conecta con lo espiritual fuera de sí mismo, lo que corresponde a la naturaleza del ser humano. Es decir, si una persona es buena y noble, amante de la verdad y anhelante de Dios, entonces su espíritu se conecta con lo espiritual, que está en el mismo esfuerzo y que encarna lo bueno, lo verdadero y lo divino.... Pero que, a diferencia del ser humano, ya se encuentra en un nivel de perfección que le permite instruir al espiritual que se le confía.
Entonces lo que el espíritu recibe ahora es sabiduría que sólo concierne al reino espiritual, que por tanto puede ser transmitida al alma humana pero que no concierne a cuestiones terrenales, sino que sólo promueve el desarrollo superior del ser humano. Sin embargo, este desarrollo superior sólo parece significativo a los hombres que pueden separarse de la experiencia terrenal, mientras que para otros es un concepto vacío, porque sus almas simplemente no comprenden que pueden llevar una vida separada de las cosas terrenales, lo que les parece ser mucho más atractivo y cumpliendo su propósito.
Sólo cuando el alma libera al espíritu dentro de sí misma, el espíritu puede iniciarla en las glorias del reino espiritual, y entonces el alma también se esfuerza hacia arriba, es decir, anhela los resultados del vuelo espiritual hacia arriba, hacia el reino espiritual. Debido a que reconoce el valor de lo que el espíritu está tratando de transmitirle, lo reconoce y busca hacerse digno de la atención del reino espiritual.... Así que ahora el hombre se esfuerza conscientemente por la cognición, por la luz y el esfuerzo consciente también le traerá la luz, el hombre llegará a ser sabiendo y su vida en la Tierra le traerá el éxito correcto.... el desarrollo superior de su alma, que es el propósito y el objetivo de su vida terrenal....
amén
Translator