Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/8185

8185 ŽRTVENA SMRT NIJE SMJELA PRISILJAVATI NA VJEROVANJE…

24.svibnja.1962: Knjiga 86

Moja žrtvena smrt na Križu nije smjela prisilno voditi do vjerovanja u Mene kao Boga u covjeku Isusu …. Jer iako je Sama Ljubav prinijela tu žrtvu, iako sam Ja Sâm bio u Njemu sve do Njegove smrti pošto se potpuno sjedinio sa Mnom, i pored toga se ‘Božanstvo’ u Njemu povuklo …. što znaci, On je patio i umro je kao covjek, On se nije pozvao na Svoju moc koju je posjedovao sjedinjenjem sa Mnom ….

On je kao covjek na Sebe uzeo sve patnje i boli i time je otplatio i dokinuo sav dug grijeha koji je teretio cijelo covjecanstvo …. I smrt na Križu morala je dakle biti proces koji se odigrao skroz ljudski, pošto nitko nije smio biti prisiljen na vjeru i svaki neobicni dogadaj bi bio znacio takvu jednu prisilu na vjerovanje ….

Itekako da su neki ljudi bili obuhvaceni odredenim nemirom koji je prouzrocila predstojeca smrt na Križu, odredeni ljudi bili su dotaknuti, i oni su bili potišteni radi presude koja je pala na Onog covjeka kojega nisu smatrali krivim …. No da se radilo o žrtvi koju je prinijelo Sâmo Božanstvo u covjeku Isusu, za to je nedostajalo ikakvog dokaza, i to je moralo tako biti, jer je i prihvacanje milosti djela spasenja isto tako morao biti cin slobodne volje …. inace nije moglo doci do oprosta grijeha nego dobrovoljnom predajom Isusu i priznavanjem Njega Osobno kao Spasitelja svijeta i Božjeg Sina, u Kojem se Sâmo vjecno Božanstvo bilo utjelovilo.

Nitko ne smije biti prisiljen na vjeru, svakom covjeku treba biti dano na volju da li ce Isusa Krista priznati za Iskupitelja svijeta i primiti Njegovu žrtvu milosti. Stoga je i umiranje Isusa bio jedan skroz ljudski dogadaj, koji niti na koji nacin nije prisilno djelovao na ljude koji su prisustvovali trenutku Njegove smrti ili su pak o njemu naknadno saznali. A isto tako i za sve ljude djelo spasenja Isusa ostaje dogadaj u koji mogu vjerovati ali ga i dvojbiti, jer ispravna spoznaja potrebuje odredeni napredak duše, izvjesno okretanje k Meni, Koga onda mogu i poznati u Isusu Kristu.

Covjek koji je još skroz u vlasti Moga protivnika, on nikada nece vjerovati u djelo spasenja Isusa Krista, koliko god da mu je to istinito predoceno …. Jer on to ne želi vjerovati, pošto je još pod utjecajem protivnika koji ce uciniti sve kako bi sprijecio spasenje putem Isusa Krista. Pa i pored toga, ljudi mogu zadobiti skroz ‘uvjerenu’ vjeru u Njega, ako omoguce da ih Moj Duh poduci …. ako putem života Ljubavi po Mojoj volji i dozvole Moj misaoni utjecaj …. No onda to nisu vanjski dokazi koji covjeka uvjere u istinitost djela milosti, nego ce tad’ njegove misli biti upravljane u skladu sa Istinom, i covjek shvaca meduodnose i objašnjenja žrtve Križa, i može vjerovati i bez dokaza.

Svaki dokaz jeste i ostaje prisila vjere za ljude; ali slobodni ispit volje jedina je presudna stvar u zemaljskom životu, tako da se dakle ljudi slobodno moraju odluciti u vezi prihvacanja i priznanja Isusa i Njegove žrtve na Križu …. Covjek nikako nece biti prisiljavan na prihvacanje, tako da svi dogadaji moraju biti predoceni u svoj istinitosti kao što je se zaista i odigralo: to što je osuden poput razbojnika, na najsramotniju smrt, smrt na križu. Svojom silom Isus je uistinu mogao od Sebe odagnati smrt …. Jer, ona Mu je stajala na raspolaganju kroz potpuno sjedinjenje sa Mnom …. No On ju više nije iskoristio, jer je kao potpuno nemocan želio doživjeti smrt kako bi ljudima donio pomoc u nevolji iz koje se sami više ne bi mogli osloboditi ….

A On im je mogao pomoci do slobode, On je mogao osloboditi put ka Ocu, On im je mogao otvoriti kapiju u Kraljevstvo svjetla, no uvijek jedino time što je na Sebe uzeo ogromnu krivicu i time prešao put ka Križu …. Time što je na Sebe uzeo mjeru patnje koju covjek gotovo da ne bi mogao izdržati da Mu pritom Ljubav nije pružila snagu …. Što sam opet bio Ja Sâm …. No On nije iskoristio tu snagu kako bi se oslobodio patnji, vec jedino za to kako bi patnje i najgorcu smrt na križu mogao izdržati …. jer On je covjecanstvo želio iskupiti od grijeha i od smrti ….

Da su Me i Moji vlastiti dvojili bilo je razumljivo, kad su Me iznenada vidjeli lišenog sve sile, kad su morali gledati kako su se sa Mnom odnosili, kako Se Ja nisam branio i nisam primjenio silu, silu koju su tako cesto kod Mene mogli primjetiti …. No tada ne bi bila ispunjena žrtva Križa, i Moj prolazak kao covjeka preko Zemlje bio bi bez svrhe, jer i pored Mojih ucenja i poducavanja ljudi bi i dalje ostali slabi nasuprot Mome protivniku, jer neotplacena krivica grijeha bila je slabost, teret koji je opterecivao covjecanstvo, i kojega se iz vlastite snage nisu mogli osloboditi ….

A radi osnaženja njihove volje Ja Sam dao Svoj život na Križu, za osnaženje volje Ja Sam Osobno uzeo užasni teret grijeha na Sebe i okajao ga kroz najbolnije djelo samilosti koje se ikada dogodilo na ovoj Zemlji i koje se nikada više niti nece dogoditi …. Dao Sam život za sve ljude prošlosti, sadašnjosti i buducnosti, no svaki covjek u slobodnoj volji mora priznati i prihvatiti to Moje djelo spasenja, jer tad priznaje i Mene Samoga, Kome je nekoc otkazao priznanje i stoga je pao u bezdan ….

AMEN

Translated by Lorens Novosel