Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/7438

7438 MOLITVA (URGIRANJA) ZA ONOSTRANE DUŠE....

27.listopada.1959: Knjiga 78

Ne znate vi koliko moraju patiti one duše koje bez ikakve molitve (od strane ljudi) borave u onostranom carstvu i kako im o volji zavisi da li će napraviti korak unaprijed. Te bijedne duše najčešće ne mogu skupiti/nemaju snage za tu volju, i sve zamisli od strane svjetlosnih bića, koja ih prerušena uvjek iznova posjećuju kako bi im pomogla, ostaju bezuspješne, jer one (te duše) jednostavno nemaju snage za htjeti, i apatično vegetiraju sve dok im sa strane ne bude pružena snaga. A to može prouzročiti/postići jedino molitva od strane ljudi.... Sve mora biti u skladu sa zakonom vječnog reda.... Bog jednu dušu ne može proizvoljno obdariti snagom koje je ova potpuno nedostojna, koju ni ne želi niti je prihvata, kada joj (ta snaga) bude pružena ili kad joj bude pružen neki drugi vid pomoći.... I baš zato što je duša pre-slaba sama nešto preduzeti kako bi si poboljšala stanje, vi ljudi je se trebate sjetiti u vašim molitvama ispunjenim ljubavlju, često se moleći za te sirote duše kako bi im Otac, vaše ljubavi radi, mogao podariti Svoju snagu/silu i dostaviti je tim dušama, što će sigurno i učiniti, tako da ni jedna posrednička molitva neće ostati bez efekta. Duša za koju se čovjek na zemlji založi, ne može biti izgubljena, ona jednom dolazi do spoznaje kako se ona sama mora potruditi oko promjene svoje sudbine.... Onda će ona to i (u-)činiti, jer jasno osjeća snagu koja joj se posvećuje, i primjenjuje je u skladu sa Božijom voljom, što znači, ona će time djelovati na duše koje se isto kao i ona sama nalaze u nevolji. Urgiranje putem molitve je jedino sredstvo pomoći tim dušama u tami, jer time one upoznaju moć ljubavi i uspijevaju se preobratiti/promjeniti. Te duše neopisivo pate, a jednom kada dospiju do spoznaje i kad krenu pravim putem koji im je bio naznačen, jako su zahvalne.... I svoju zahvalnost uzvraćaju izbavljujućom aktivnošću, pošto i one tada žele pružiti pomoć kao što je i njima bila pružena u njihovoj patnji i nevolji. Ali bezbrojne duše nemaju nikoga tko bi za njih urgirao/založio se, bezbrojne duše borave u mraku, duše kojih se ni jedan čovjek ne sjeti u ljubavnoj molitvi.... Uključite ih sve u vaše molitve, imajte samo volje pomoći im, i ta dobra volja pružiti će im snagu, tako da će se na neko vrijeme osjećati pod pritiskom za izlazak iz mraka, i tada će im s vremena na vrijeme zablistati svjetlosne iskre, koje će ih potaknuti da ih slijede. Milostive misli, koje šaljete u te sfere, uvijek prouzrokuju komešanja, čime se bića međusobno počinju p(r)oučavati šta preduzeti za izlazak iz mučnog stanja i, ako molitva ne popusti, ta težnja duše postaje sve jača. I tada dolazi do promjene/preokreta, time što im biva pružena mogućnost za napuštanjem dna i mogućnost za obrazovanjem, koje im biva pruženo u obliku svjetlosnih iskrica, što im prija. Pomoći tim dušama je veliko djelo milosti, jer one same ne mogu si više pomoći i ovisne su o pomoći drugih ljudi. Pomoć koja im u onostranom carstvu biva direktno pružena, teško prihvataju, jer su pre-slabe volje i zbog toga prvo trebaju dotok snage, koji im vi ljudi možete osigurati kroz molitvu ispunjenu ljubavlju. To su djela ljubavi koja možete, prevazilazeći smrt, činiti dušama i koja često imaju veće značenje, jer mogu biti djelo spasenja za te duše, djelo koje ih izvodi iz tame i koje ih dovodi do života. A kad su jednom te duše spašene, kad su jednom stale na put svjetla, tada postaju i marljivi pomagači drugim dušama, koje su isto tako boravile u tami.... Jer one svoju nevolju vječno nikako ne zaboravljaju i stoga će vam vječno biti i zahvalne....

Amen

Translated by Lorens Novosel