7432 OSJEĆAJ ZA DOBRO I ZLO...

19.listopada.1959: Knjiga 78

Svatko može razlikovati dobro od zla, samo ako on razmatra učinak na sebe samoga, ako on misli što njemu samome služi za dobrobit, ili mu otvoreno stvara neugodu... bez spomena o takvim postupcima koji očigledno uzrokuju štetu ili veliku patnju. Čovjek će uvijek znati što njemu samome služi za dobrobit, što bi on sam sebi želio, ili što bi on otklonio od sebe, kada bi on sam bio meta napada ili također dobrih postupaka bližnjega. Čovjek vrlo dobro zna što je ispravno ili neispravno (pravedno ili nepravedno), za što su mu također dane i zapovijedi Ljubavi, koje još jednom zahtijevaju da on čini ono što je u čovjeku tiho skriveno kao osjećaj, na kojeg on međutim ne obraća uvijek pažnju. Stoga mu Božanske zapovijedi Ljubavi trebaju prizvati pažnju na njegove obaveze prema Bogu i bližnjemu... On treba naučiti svjesno živjeti, uvijek sa mjerilom Božanskih zapovijedi u svom vođenju života. Prema osjećaju, on zaista zna da bližnji od njega želi isto što on želi od njega: Ljubav-no izići ususret i poštivati ono što mu pripada... kao međutim i pomoć, kada ju bližnji treba, jer bi u istoj situaciji i on bio zahvalan za isto, za jednaki obzir koji on nalazi od njega, kao i za razumijevanje za vlastite nevolje. Čovjek uvijek jedino treba sebe samoga staviti na mjesto bližnjega, a onda će on također znati što je ispravno (pravedno) u svakoj prilici. Sada međutim odlučuje mjera samoljublja koje još vlada čovjekom, jer premda on zna što on treba učiniti i što je dobro pred Božjim očima, ipak njegovo samoljublje može biti toliko snažno, da on nije sposoban podnijeti žrtvu u korist bližnjega... Onda on mora upotrijebiti veliku silu, kako bi nadvladao svoje samoljublje u korist bližnjega, no ne može se reći da on nije sposoban razlikovati dobro i zlo, da on ne zna da je obvezan naspram bližnjega... no upravo njegovo znanje povećava grijeh propusta kojeg on čini, kada on svojemu bližnjemu ne ublažava nevolju, čak i ako on nije sposoban za to... Jer, njega jedino njegovo preveliko samoljublje sprječava izvršiti pomoćno djelo, no on zna da bi ga on trebao napraviti sukladno Božjoj volji i Njegovoj zapovijedi Ljubavi. On zna kako je to, sam zapasti u nevolju, i onda je za svaku pomoć zahvalan. A tako on također treba misliti na bližnjega u njegovoj nevolji, i ne uskratiti mu pomoć, čak i kada ga to košta žrtve nadvladavanja... Njegovo djelo Ljubavi će međutim biti to više cijenjeno, i njemu nadoknađeno što je on učinio iz Ljubavi prema bližnjemu. Dakle, svaki će čovjek moći razumjeti Božanske zapovijedi Ljubavi, budući da u svakom čovjeku postoji osjećaj za pravedno i nepravedno, za dobro i zlo, kao što on stoga neće moći „nekažnjeno griješiti“, budući da će on uvijek prepoznati svoju nepravednost na bližnjemu. Njega ponajprije treba Ljubav za bližnjega spriječiti od grješnog postupanja protiv njega, on se treba boriti protiv neljubavnosti (nemilosrdnosti, neljubaznosti)... onda više neće biti daleko od prakticiranja Ljubavi prema bližnjemu. Jer, iskra Ljubavi je u njemu, i ona će se također lako zapaliti ako je čovjek dobre volje... što on dokazuje, ako se on suzdržava od svih grješnih djela protiv bližnjega, i njega stoga želi sačuvati od štete svake vrste. Onda on više nije daleko od toga da mu čini Ljubav-no služenje, budući da on sebe samoga stavlja na mjesto bližnjega koji je u nevolji, i sada mu također želi pomoći... Dobro i zlo, pravedno i nepravedno, moraju biti svjesno razdvojeni... jedno pobijeđeno, drugo nastojano. Onda više nije dug put prema nesebičnoj aktivnosti Ljubavi, budući je onda čovjek dobre volje, i on će postupati prema Božjoj volji... on će postupati, razmišljati i govoriti prema zapovijedima Ljubavi za Boga i za bližnjega.

AMEN

Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.

Preuzimanja

Ponuđena preuzimanja za knjigu _book
 ePub  
 Kindle  
  Više preuzimanja

Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
 Rukopisi