Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/7291

7291 HRANA ZA DUŠU MORA BITI ZATRAŽENA (ŽELJENA), KAKO BI POSTALA UČINKOVITA...

23.veljače.1959: Knjiga 77

Sukladno vašoj žudnji, vi ćete primiti... Jer, ako bi vi bili opskrbljeni duhovnom Hranom i bez žudnje, onda ona vama ne bi služila kao Hrana, dok god vi ne osjećate glad i žeđ za njom. Vi stoga sami morate „zatražiti“ (željeti) da budete nahranjeni i napojeni, onda će vama i prići prava hrana, i vaša duša će kroz to postati snažna, i napredovat će u njenom razvoju. No, tijelo objavljuje svoju potrebu, ono priopćava kada mu je potrebna hrana za njegovo održavanje... Duša se međutim često ne može izboriti, budući se ona samo tiho izražava, i njen glas se zanemaruje. Ona je još (po)vučena natrag od tijela, koje ponajprije za sebe samoga koristi ono što duša jednako tako potrebuje. No, duša se ne može zadovoljiti čisto zemaljskom hranom i zemaljskim pićem... Ona treba drugu Hranu, a ovu joj mora osigurati volja čovjeka, dovodeći dušu za Stol Gospodara, gdje ona hranu može neograničeno primati. Volja čovjeka je uvijek spremna brinuti za tijelo, no brinuti za dušu je daleko potrebnije, jer ona nadživljava tijelo, kada za to dođe čas. Onda tijelu ne pomaže ni hrana, ni piće, ni svi lijekovi (ni sva medicina)... Duša, međutim, ostaje postojati, i sada se nalazi u stanju koje odgovara njenom snabdijevanju (zbrinutosti) tijekom njenog zemaljskog postojanja. To vi ljudi trebate uvijek imati na umu, i iz tog razmatranja poticati svoju volju da zadovolji potrebe duše, da je opskrbi Hranom, Pićem i pravim lijekom za njeno stanje, a kroz to će biti osigurana sudbina duše u vječnosti, ona neće trebati gladovati u duhovnom kraljevstvu, nego će imati svoj puni život.

Stoga čovjek mora svjesno dostavljati duši Hranu i Piće, on joj mora prenijeti Božju Riječ, koja je duši prava (ispravna) Hrana, i koja joj osigurava vječni život. Sam čovjek treba željeti primiti Božju Riječ, da se duša nasiti i bude osnažena na njenom hodočašću po Zemlji. Onda će i duša crpiti snagu iz ponuđene joj hrane, koja njoj ne može prići drugačije nego kroz Božju Riječ. A čim čovjek samo želi čuti Božji glas, njemu će njegova želja biti i ispunjena... Sam Bog govori s čovjekom na mnoge načine... On se uključuje u čovjekove misli, On dolazi k njemu u obliku jedne knjige, On govori kroz usta slugu, ili On također govori Sam sa Svojim djetetom, čim ono dolazi direktno k Ocu i želi čuti Njegov glas... Žudnja duše je uvijek uslišena, bez osnaženja ne ostaje nijedna duša, koja pokušava utažiti svoju glad, i pristupiti k Stolu Gospodara... što međutim, uvijek mora poduzeti (narediti) volja čovjeka, što se stoga mora dogoditi svjesno, inače ni najukusnija (najdragocjenija) Hrana, direktna Riječ iz visine... ponuđena od Samoga Boga... ne bi imala nikakav učinak na dušu. Jer, ono što se ne žudi, bilo bi neželjeni dar milosti, koji međutim ne vrši prisilu, i stoga ostaje bez učinka. Zato čovjeku ovaj dar milosti često može prići, bez da od njega bude prepoznat kao takav. Onda Riječi, koje Božja Ljubav dovodi na Zemlju, ostaju bez ikakva dojma (ne ostavljaju nikakav utisak), (dok će) duša koja žudi biti duboko dotaknuta i usrećena (oduševljena). No, kada bi učinak Božanske Riječi na sve ljude bio isti... bez obzira na njihovu želju ili ravnodušnost... onda bi ona prisilno utjecala na dušu, i svaka bi duša morala koračati naviše, no volja bi postala neslobodna, dok se međutim duša u slobodi volje mora odlučiti za prihvaćanje ili odbacivanje. Duša treba snažnu prehranu, želi li ona sazrjeti i koračati naviše, a ona će njoj u svako vrijeme biti ponuđena, no jedino je unutarnja želja presudna za to koju snagu duša crpi iz Hrane... zbog toga čovjek mora i znati o potrebama svoje duše, i o odgovornosti ako joj on uskraćuje nužnu hranu, ako on zanemaruje njene potrebe, te je duša slaba i jadna, kada smrt pristupi čovjeku, i ona se mora odvojiti od njegovog tijela. Sama duša je postala ravnodušna u svojoj želji, inače bi ona mogla iznutra potaknuti čovjeka; a duša mora sada sama snositi posljedice svoje ravnodušnosti, jer ona nastavlja postojati... Ona je stvarno Ja čovjeka, koje ne može proći (nestati). Zato je čovjek uvijek iznova podučavan, ali ne i prisiljavan, jer se duša mora slobodno odlučiti u zemaljskom životu, te ona mora i posljedice pogrešne odluke sada snositi onostranom kraljevstvu._>AMEN

Translated by Lorens Novosel