Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/7266
7266 OBILJEŽJE ŽIVOG KRŠĆANINA....
26.siječnja.1959: Knjiga 77
Dok god Moj Duh u vama još ne djeluje, toliko dugo ste vi samo nazivni, tj. formalni Kršćani, jer djelovanje Moga Duha obilježje je crkve koju sam Ja Sâm utemeljio na Zemlji. Vi pripadate toj od Mene utemeljenoj crkvi tek kad se Moj Duh u vama može očitovati tako da opažate Njegovo obraćanje (vama), da ste dakle probuđeni u život, što djelovanje Moga Duha na i u vama dokazuje. A znak djelovanja Moga Duha je da ste živi, da ste postali pravi Kršćani na djelu, što znači pravi izvršioci a ne samo slušatelji Moje Riječi.
Mrtvi Kršćanin nema ta obilježja na sebi, on prolazi kroz svoj život bez da gotovo ikada govori o Isusu Kristu i Njegovom činu spasenja, on se isto tako ne trudi voditi život djela; no on se naziva Kršćaninom, pošto još nije shvatio što Ja pod time podrazumijevam. Kršćanin je pravi sljedbenik Isusa, čovjek koji se trudi voditi isti način života koji je živio i Isus na Zemlji, koji se sastojao u neprestanom djelovanju Ljubavi i u intimnoj povezanosti s Njegovim Ocem, Koji je bio u Njemu. Ta unutarnja povezanost mora kao prvo biti uspostavljena sa Mnom u Isusu Kristu ako želite da Moj Duh u vama može postati djelotvoran, ako želite da se može izraziti tako da zadobije utjecaj na sve razmišljanje, htijenje i postupanje.
Tada je čovjek vođen Mojim Duhom, jer putem Duha Ja Sâm se izražavam i čovjeku objavljujem Moju volju. Dakle čovjek mora voditi jedan drugi život pored zemaljskog života, on mora stremiti duhovno, za što formalnom Kršćaninu ne preostaje vremena pošto je on zarobljen od strane svijeta koji ga ne pušta. Aktivni Kršćanin svoj zemaljski život živi usput, a duhovni život glavni je sadržaj njegovog života, jer njega potiče Duh iz Mene, Koji mu nikada ne da mirovati.
Tako da, svaka duhovna misao, svako povezivanje sa Mnom, svaki poticaj na dobro djelo, svako dublje razumijevanje duhovnog znanja i neprestana nova žudnja za tim, sve to može se smatrati “djelovanjem Duha”, a sve to karakterizira živog Kršćanina, dok to potpuno nedostaje formalnom Kršćaninu, jer njega ne pokreće toliko život njegove duše koliko život njegovog tijela, i duhovne veze njemu su strane, budući da su mu nelagodne i on ih zato izbjegava. I zato je on mrtvi Kršćanin koji svoj “život” neće moći dokazati kad je stavljen pred tu probu.
Jer čovjek koji je mrtvi Kršćanin ne može to biti bez posljedica, i jednom će se pokazati koliko duboko je on još u grobu, koliko je mračan njegov duh i koliko je on još udaljen od toga da bude istinski sljedbenik Isusa Krista. I stoga samo rijetki ljudi imaju pravo na to da se nazivaju Kršćanima, jer većina njih to nije, pa čak i ako pripadaju crkvenim organizacijama, no njima (time) ne čine čast. Jer u svim tim organizacijama ljudi mogu ići pravim putem sljedbeništva Isusa, da bi onda i kao pravi Kršćani posjedovali obilježje Moje crkve: probuđeni duh, koji ih vodi i uči, koji svjetlo obasjava njihov životni put i koji na istinski najbolji način djeluje na čovjeka, budući da je to Moj Duh koji se izražava u vama i Ja vam onda uistinu i dajem samo ono što je dobro za vas i vaše duše.
A u sebi probuditi duh u život može svatko od vas tko samo zbiljski želi ispuniti svoj zemaljski zadatak, tko zbiljski želi sjediniti se sa Mnom Koga priznaje kao svoga Boga i Oca i to duboko sjedinjenje uspostavlja putem djelovanja u Ljubavi.... Jer tko (god) prakticira Ljubav, taj uspostavlja sjedinjenje sa Mnom Koji sam Sâm Ljubav, i njega će Moj Duh prožeti i obdariti ga svjetlom.... On će onda uvijek samo biti aktivan u Mojoj volji i zadobiti će vječni život još na Zemlji....
AMEN
Translated by Lorens Novosel