Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/7213

7213 STANJE ODGOVORNOSTI.... PRIJEMČIVA SRCA....

21.studenoga.1958: Knjiga 76

Vi ste prošli kroz bezbrojne stadije.... Stoga vi se osvrćete promatrajući jednu beskrajno dugu stazu razvoja, koja je vremenskog trajanja kojeg ste nesposobni izmjeriti budući ste nesposobni pojmiti tako beskrajno duge periode vremena. Ipak, oni su sada iza vas ili vi ne bi živjeli na Zemlji. Premda bi retrospekcija vremena iza vas zasigurno učinila da bolje razumijete važnost vašeg života na Zemlji, to ne bi pomoglo vašoj duši kako bi ona jedino putovala njezinom zemaljskom stazom vođena strahom ako bi bila u stanju prisjetiti se prošlosti i postati svjesna beskrajnih agonija koje je prethodno trebala trpjeti tijekom vremena višeg razvoja. Unatoč tome, činjenica ne može biti zanijekana da ste morali proživjeti takve periode razvoja i da je ovaj period sada skoro dosegnuo njegov kraj.... Ali potonje je odlučeno od strane vas samih.... Težište vašeg zemaljskog napretka počiva u činjenici da vi možete dokončati jedno beskonačno mučenje koje je trajalo beskrajno dugo ili ga iznova beskrajno produžiti.... da vi sami oblikujete vašu buduću sudbinu tijekom vremena vašeg života na Zemlji. Jer jedno beskrajno dugo vrijeme vas se nije moglo smatrati odgovornima, budući ste tijekom tog vremena bili morali živjeti u skladu sa Božanskom voljom, vi ste bili podložni zakonu prisile, vi ste bili podređeni zakonu Božanskog Reda i morali ste djelovati u skladu sa Božanskom voljom. I u ovom zakonu prisile kretali ste se iznova nagore do točke da se utjelovljenje kao ljudsko biće moglo dogoditi. Ali sada vaš život više nije slobodan od odgovornosti, jer vi sami odlučujete njegov smjer i uspjeh vaše slobodne volje.... I ovo vrijeme je jedino vrlo kratko i svaka osoba bi ga mogla živjeti korisno i steći iz njega najviše moguće savršenstvo, jer dana su mu sva sredstva, ništa se nemoguće od njega ne očekuje, namjesto toga, on je pomognut na svaki način, njegova slabost i savršenstvo su na svaki način uzeti u obzir, tako da su sva sredstva koja omogućuju potpuno sazrijevanje njegove duše u slobodnoj volji na njegovom raspolaganju. Međutim, od njega se očekuje da nadvlada sebe.... Osobni napor se očekuje od ljudskog bića kojeg njemu niti druga osoba niti duhovno svjetlosno biće ne mogu ostvariti.... inače uistinu ne bi više postojalo neiskupljene duše na Zemlji, budući bi Ljubav ovih bića već iskupila sve što je i dalje jadno.

Konačno savršenstvo, međutim, mora biti postignuto od strane same osobe.... I on to zasigurno može učiniti, jer Božja je Ljubav tako velika da izlijeva nezaslužene blagoslove na sve Njegove žive tvorevine kako bi ih dohvatila i vratila nazad u Očevu kuću, kako bi ih pridobila nazad za Sebe i spasila ih od protivnika, koji ih je držao zarobljene jedno beskrajno dugo vrijeme. Ali Njegova veća od najveće Ljubavi ne može djelovati nezakonski.... ona mora, kako bi postala učinkovita, pronaći otvorena srca u koja može utjecati nespriječeno. I ovo ‘otvaranje srca’ mora biti učinjeno od strane svakog čovjeka ponaosob, slobodna volja mora postati aktivna, osoba mora svjesno žudjeti Boga i Njegovo osvjetljenje Ljubavi, onda će on također postati dobrovoljno prijemčiv za Božansko strujanje Ljubavi, i onda ne može biti nijednog drugog puta osim jednog uzlaza u više sfere, do svjetla, do Boga, jer Ljubav Božja je tako snažna da će ona privući k sebi sve što se ne odupire. Sam ovaj kratak životni vijek na Zemlji je naumljen ostvariti povratak ljudskog bića nazad k Bogu, on je naumljen eliminirati otpor, ljudsko biće je naumljeno sebe nadvladati, pošto je na početku njegovog utjelovljenja kao ljudsko biće on i dalje u protivljenju i snažno se drži Božjeg protivnika koji koristi svaki utjecaj kako bi pojačao čovjekovo protivljenje. I ovo protivljenje se sastoji od činjenice da ljudsko biće njeguje sebičnu Ljubav, koja totalno proturječi Ljubavi Božjoj i koja je poput zatvorenih vrata koja ne dozvoljavaju da išta prođe kroz njih, budući sebična Ljubav vjeruje za sebe kako je samo-dovoljna i na taj način jedino dokazuje njezinu vlastitu oholost, koja je dio Božjeg protivnika. Poniznost, međutim, prepoznaje njezinog Gospodara i Boga.... ponizno srce zaklinje za milosrđe i široko otvara svoja vrata za Onog Koji ga želi obdariti (ukazati naklonost) sa Njegovom Ljubavlju.... Glavna stvar u zemaljskom životu je da bi ljudsko biće trebalo odustati od njegovog otpora, koji ga neopozivo veže za Božjeg protivnika.... da njegova slobodna volja traži njegovog Boga i Oca i zaklinje Ga za milost. Onda će mu ona uistinu biti podarena u izobilju i njegov život na Zemlji neće biti uzaludan, jer Božanska Ljubav će teći ka njemu napretek, a budući je Ljubav svjetlost i snaga, duša mora postati blistava i snažna i sazrijeti tijekom njezina života na Zemlji, bez obzira koliko je on kratak poredbeno sa prethodno beskrajnim vremenom. Prijemčivo srce je jamstvo da će ona postići savršenstvo, jer gdje Ljubav Božja može sijati tama više ne postoji; tamo će jedino biti svjetlo i sreća, kao ono što je pripadno savršenstvu, pripadno bićima koja su dobrovoljno postigla savršenstvo na Zemlji.

AMEN

Translated by Lorens Novosel