Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/7199

7199 GRIŽNJA SAVJESTI U ONOSTRANOM.... USPON....

1.studenoga.1958: Knjiga 76

Prije ili poslije vi cete gorko žaliti za vremenom kojeg ste izgubili u vašem zemaljskom životu i shvatiti cete u onostranom što ste svojom krivnjom propustili u vašem zemaljskom životu. A izgubljeno vrijeme tijekom vašeg zemaljskog života je svaki dan koji je proveden cisto na jedan zemaljski nacin, kada niste dali prostora nikakvim duhovnim mislima.... što se stoga nije podudaralo sa stvarnom svrhom koja je razlog za vaše utjelovljenje kao ljudsko bice. Sve dok živite na Zemlji vi ne uzimate ovo znanje ozbiljno, cak ako ga imate. Ipak u kraljevstvu onostranog ono ce vas opteretiti kao težak kamen kojeg cete biti nesposobni pomaknuti. Prisjetiti cete se ovih dana ucestalo, i zažalit cete za svako beznacajno djelo, baš kao što cete gorko žaliti za svakom propuštenom prilikom koju ste mogli iskoristiti za dobrobit vaše duše.

A i dalje možete sebe smatrati povlaštenima ako dodete do ovog shvacanja u duhovnoj oblasti, ako ne pripadate onima koji su potpuno uronjeni u tamu i cak ne osjecaju grižnju savjesti, buduci oni jednostavno ne svhacaju što su sebi nametnuli.... koji ce se i dalje morati muciti dugo vremena kako bi ikada došli do stanja kada mogu vidjeti mali tracak svjetla i jedino onda shvatiti kako je isprazan bio njihov zemaljski život.... Jer jednom kada ovaj tracak svjetla postoji duša može još biti motivirana od strane gorkog kajanja okrenuti se naunutra i promijeniti njezine misli i volju.... I onda joj može biti dano dovoljno snage da joj se omoguci aktivno pomoci patnickim dušama, i nakon toga ce ona sasvim izvjesno napredovati, cak ako su uvjeti daleko više teški nego bi to bilo moguce u zemaljskom životu.

Otud grižnja savjesti mora prethodniti napretku, jer jedino duša koja pocinje razumjeti ce pokušati promijeniti njezinu situaciju, i bilo kakvo shvacanje ce takoder otkriti duši ispraznu stazu zemaljskog života, što ce uvijek rezultirati u gorkom kajanju ali takoder predstavlja prekretnicu u njezinom bijednom stanju. Ali iz ovog razloga je takoder od najveceg znacaja za ljudsko bice da ce on i dalje pristici do nekog, pa makar i minimalnog, znanja dok i dalje živi na Zemlji, da ce zapoceti prepoznavati svrhu zemaljskog života te i dalje pokušati unaprijediti sebe prije nego ode sa ovog svijeta. Jer biti sposoban otici preko sa cak najmanjom kolicinom znanja ce uvijek predstavljati tracak svjetla za ovu dušu.... ona nece biti premještena u totalnu tamu nakon njezine fizicke smrti, ona ce biti sposobna pronaci njezin put [[ (u smislu, ‘bez da se izgubi’) ]] u sumraku, i u trenutku ona ce razumjeti i onda takoder uciniti sve kako bi za sebe stekla svjetlo.

Ona ce takoder prepoznati kako ju mnogo posla ocekuje u duhovnom kraljevstvu samo ako je voljna raditi, i mali tracak svjetla ce ju voditi na ispravnu stazu, kojom ce se onda doista zaputiti sa osjecajem grižnje savjesti zato što nije iskoristila njezin zemaljski život ispravno a ipak takoder u neprestanoj nadi za pomoci, koja ce joj zasigurno biti podarena cim ona prepozna Isusa Krista i zamoli Ga za pomoc. Onda ona nece biti beznadežno izgubljena, ona ce biti sposobna uspeti se; ona jedino nece nikada biti sposobna postici stupanj koji rezultira u neogranicenom blaženstvu na Ocevu srcu.... dijeteštvo Božje, koje je sudbina onih koji su na Zemlji nastojali ispuniti zadatak koji im je bio dan.... koji su tražili i pronašli sjedinjenje sa Ocem od vjecnosti vec na Zemlji.

AMEN

Translated by Lorens Novosel