Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/7147

7147 BOG JE POSTAO VIDLJIV U ISUSU KRISTU

18.lipnja.1958: Knjiga 76

Svatko tko Me ispovijeda će također biti primljen u Moje kraljevstvo, jer on će već biti kandidat za Moje kraljevstvo čim je pronašao put nazad ka Meni od Koga se jednom odvojio u svojoj vlastitoj slobodnoj volji. On Me više nije priznavao, i to je bio grijeh protiv Mene, njegovog Boga i Stvoritelja od vječnosti, koji nije mogao biti iskupljen na ni jedan drugi način nego putem svjesnog priznavanja Mene Osobno.... I kako bi omogućio ljudskom biću da to učini Ja sam Sebe u-osobio u ljudskom biću Isusu.... Jer razlog za odmetništvo od Mene je počivao u činjenici da Me Moje žive kreacije nisu bile u stanju vidjeti.... zato su se one okrenule ka onome koji im je bio vidljiv koji je, tako reći, sudjelovao u njihovom nastajanju i koji je, usprkos najvećoj svjesnosti, sebe voljno odvojio od Božanstva Kojeg on, također, nije bio u stanju vidjeti. I stoga sam Ja postao vidljivi Bog za vas ljude u Isusu Kristu, i kao rezultat Moje ljudske manifestacije razlog za negiranje Mojeg priznavanja u stvari više nije postojao/više ne važi.... Ali sada priznavanje Mene istovremeno zahtjeva i priznavanje Djela Spasenja Isusa Krista....

Uslijed ogromnog grijeha/krivnje izvornog grijeha iskupljenje od njega je za vas ljude postalo nužno, grijeh/krivnja je najprije morala biti iskupljena pošto Ja više nisam mogao prihvatiti grešne žive kreacije, ili, Moja pravda je zahtjevala okajanje za ovu krivnju/grijeh što bi tek onda ponovno obnovilo prijašnji odnos između živih kreacija i Mene.... koji je bio narušen spomenutim grijehom. Ovaj čin okajanja/izmirenja za čovječanstvo je time bio ponuđen od strane ljudskog bića Isusa; ipak, Ja sam Sebe manifestirao u ovom ljudskom biću Isusu jer Ja Osobno sam želio iskupiti vas ljude od velikog grijeha/krivnje, radi se samo o tome da sam Se morao okoristiti ljudskim pokrivačem koji Me onda, međutim, trebao vječno zaklanjati/udomaćivati u sebi, tako da bi Moja bića mogla vidjeti njihovog Boga i Stvoritelja, tako da bi bili sposobni u Njemu prepoznati i voljeti njihovog Oca, Kojem su onda mogli privrženo pristupati bez da moraju iščeznuti kao učinak vatre Njegove ljubavi....

I tako je svatko tko priznaje Božanskog Iskupitelja Isusa Krista započeo put povratka u Očevu kuću, jer on istovremeno priznaje Mene Osobno u Njemu i, kao rezultat djela Spasenja, njegov je izvorni grijeh iskupljen. On će prema tome također biti primljen u Moje kraljevstvo, Ja ću susresti Moje dijete kao Otac, jer Ja Osobno se nikad nisam odvojio od njega, Ja sam samo prihvatio njegovu volju koja se okrenula od Mene pošto je bila slobodna. I stoga slobodna volja mora ponovno postati aktivna i težiti povratku ka Meni. To je demonstrirano od strane čovjeka kroz njegovo svjesno priznavanje Isusa Krista i Njegovog djela Spasenja i svjestan odnos sa Njime time što Ga zaziva i traži za izbavljenje. Jer on zna kako je ograničen sve dok još nije pronašao Mene u Isusu Kristu.

Priznavanje Mene je slobodan čin volje koji, međutim, mijenja stanje koje je trajalo cijelu vječnost, što vodi iz smrti u život, iz mraka noći na svjetlo.... Jer priznavanje Mene će također, i bez greške, povlačiti sa sobom i promjenu karaktera, ljudsko biće će ponovno ući u Božanski red.... ono će napustiti oblast koja je bila njegovo prebivalište beskrajno dugo vrijeme i ući u svjetlosne sfere, iako njegovo tijelo i dalje ostaje na Zemlji.... Ali duša.... jednom pali duh.... teži ponovno prema svom domu, jer priznavanje Mene u Isusu Kristu će uvijek biti asocirano sa transmisijom snage i svjetla tako da će čovjek prepoznati što je ispravno i dobro i na taj način njegove namjere i djela također moraju biti dobre i ispravne. Jer Ja sada neću ponovno napustiti Moje dijete koje Me pronašlo, is a Mojim vođenjem će ono također sa sigurnošću doseći svoj cilj, biti će prihvaćeno kao Moje dijete u Očevu kuću gdje će živjeti u slobodi i svjetlu i blaženoj sreći, gdje će stvarati sa Mnom i u Mojoj volji što jeste i bila je njegova sudbina od početka.

AMEN

Translated by Lorens Novosel