6988 AGONIJA BIĆA BEZ SAMO-SVJESNOSTI.... - RIMLJANIMA 9:19-22....
8.prosinca.1957: Knjiga 74
Vi ste bili stvoreni za vječnost.... Time vi nikada zanavijeke ne možete prestati postojati premda ste imali početak. Ali vi ste bili sposobni promijeniti vašu prirodu i to i jeste i kao rezultat ste privremeno sebe lišili samo-svjesnosti. Vi ste zasigurno nastavili postojati ali više niste bili svjesni vašeg postojanja. Unatoč tome, to nije bilo stanje sreće, to nije bilo blaženo prelaženje u prazninu nego stanje mučenja budući je ono predstavljalo ograničenje za duhovno biće koje je jednom bilo stvoreno kao slobodno biće, koje je također doživljavalo ovo ograničenje kao agoniju. Ali budući ćete vi nastaviti postojati zauvijek vi bi također trebali biti sposobni uživati vaše postojanje, vi bi trebali živjeti u blaženom stanju, to jest, vi bi trebali biti aktivni za vaše vlastito zadovoljstvo u snazi i svjetlu. To je vaš cilj, cilj svakog bića koje je jednom bilo stvoreno od strane Mene je da živi i bude aktivno u Mojoj volji, da bude blaženo sretno u punom svjetlu i snazi poput Mene i sposobno stvarati i oblikovati za njegovo vlastito zadovoljstvo. Ipak bezbrojna bića koja Sam isijao u svjetlu i slobodi su izgubila njihovu samo-svjesnost zbog njihove vlastite pogreške. Oni su se sami odrekli njihove slobode, svjetla i snage i odabrali za sebe užasnu sudbinu.... Ali oni su bili nesposobni uništiti sebe same i isto tako to neće nikada biti sposobni učiniti. Kada bi ovo dobrovoljno odabrano stanje bez samo-svjesnosti bilo lišeno sve agonije, ni jedno biće ne bi nikada stremilo za životom u blaženstvu, jer onda bi ono, do izvjesnog opsega, bilo nestalo i jedino bilo prepoznato kao biće od strane Mene Samoga. Međutim, agonije prognanog bića su nezamislive, i vi ljudi ne bi trebali ostati ravnodušni pred prijetnjom obnovljenog prognanstva, jer čak ako vam nedostaje samo-svjesnosti vi ćete unatoč tome biti izloženi agonijama koje ćete biti sposobni pojmiti jednog dana u retrospektivi kada ste ušli u život. Jer to je duhovna suština koja pati, ne ljudsko biće za kojeg vi smatrate kako je umrlo. I duhovna suština se sasvim izvjesno mogla ukrutiti u sebi ali ona nije izbrisana, ona nije neosjetljiva i pati iznimnu bol čak u njezinoj najsitnijoj supstanci, prema tome cijelo Stvaranje.... duhovna supstanca zavezana u materiji.... kao opreka kraljevstvu svjetla sa njegovim stanovnicima.... je ‘neiskupljena’ ili ‘nesretna’, tj. zavezana u boli, i u njezinoj boli ona čezne za iskupljenjem....
Bol doživljen od strane duhovne supstance je neshvatljiv vama ljudima jer ono što vam je bilo dano vašoj duši kao pokrov.... vaše zemaljsko tijelo.... je jedino sposobno osjetiti i otrpjeti bol do izvjesnog stupnja koji, međutim, nije moguće porediti sa agonijama koje duša mora otrpjeti u njezinom neiskupljenom stanju i koje su također osjećane od i dalje zavezanih duhovnih supstanci izvanjske čahure. Ali pošto je jedino duša samo-svjesno biće ona prema tome može jedino u stanju ljudskog bića svjesno stremiti spram promjene njezine prirode, pretvorbe u njezinu temeljnu prirodu. Shvaćanje da ona nikada ne može izumrijeti, da će postojati zauvijek, će ju onda također motivirati da ozbiljno stremi spram sretnog vječnog života, da stremi spram ‘života u blaženstvu’ i da stekne opet snagu i svjetlo kako bi bila aktivna u skladu sa zakonom Božanskog reda. Ali sve dok mu nedostaje shvaćanja život ljudskog bića na Zemlji će biti od nikakve koristi i duša će ostati zavezana i također će napustiti njezino tijelo u zavezanom stanju.... I onda se stanje agonije nanovo pojavljuje kojeg ona nije toliko puno osjećala na Zemlji. Ona je mrtva premda postoji.... Ona nije stekla blaženo stanje na Zemlji, stanje prognanstva joj također iznova prijeti ako ona ne uspije u zadobijanju shvaćanja u kraljevstvu onostranog da nije i ne može prestati postojati premda ona više ne živi na Zemlji.... Jedino ovo shvaćanje ju može nagnati u kraljevstvu onostranog da napokon stremi spram ‘života’, i onda će ona također primiti pomoć za to napraviti. Ali užasno je za već samo-svjesnu dušu ako ona mora iznova doživjeti sudbinu novog prognanstva.... ako joj je njezina samo-svjesnost oduzeta i ona se mora zaputiti stazom kroz stvaranja razložena na bezbrojne sićušne čestice i iznova otrpjeti agonije, koje svaka izvanjska čahura predstavlja za duhovno biće. Jer jedino posredstvom boli može duhovno biće postati tako pročišćeno da će ono sazrijeti iznova u samo-svjesno biće koje će jednog dana živjeti i onda više nikada zanavijeke neće opet izgubiti svoj život.
AMEN
Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.
Preuzimanja
Ponuđena preuzimanja za knjigu _bookePub
Kindle
Više preuzimanja
Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
Rukopisi
Translations
